Prijeđi na sadržaj

Tajna društva

Izvor: Wikipedija
"Secret Society Buildings at Yale College".

Tajno društvo je organizacija čije su aktivnosti, događanja, unutarnje djelovanje ili članstvo skriveni od javnosti. Takvo društvo može, ali ne mora, skrivati i samo svoje postojanje. Pojam se obično ne odnosi na tajne ili obavještajne službe, gerilske skupine ili druge organizacije koje, iako prikrivaju svoje aktivnosti i članove, djeluju javno i imaju vidljivo postojanje u društvu.

Tajna društva mogu biti lokalno utemeljena – vezana uz pojedine zajednice, ili pak povezana s obrazovnim institucijama, osobito sveučilištima i koledžima. Takve organizacije postoje u različitim oblicima širom svijeta, često prožimajući kulturološke, povijesne i društvene aspekte zajednica u kojima djeluju.

Definicije

[uredi | uredi kôd]

Točne kvalifikacije i kriteriji prema kojima se neka skupina može označiti tajnim društvom predmet su rasprave među povjesničarima, sociolozima i antropolozima. Ipak, većina definicija temelji se na stupnju tajnovitosti koji organizacija zahtijeva, te uključuje čuvanje i prijenos tajnih znanja, poricanje članstva ili samog postojanja društva, stvaranje čvrstih osobnih veza među članovima i korištenje tajnih obreda ili rituala.

S antropološkog i povijesnog gledišta, tajna društva usko su povezana s pojmom Männerbund – muškim "ratničkim bratstvom" predmodernih kultura, kako su to opisali Heinrich Schurtz (Alterklassen und Männerbünde, Berlin, 1902.[1]) i Arnold van Gennep (Obredi prijelaza, Pariz, 1909.).[2]

Tijekom vremena predlagane su različita genealoška "obiteljska stabla" tajnih društava, iako nijedna nije potpuno obuhvatna.[3]

Prema američkom autoru Alanu Axelrodu, autoru Međunarodne enciklopedije tajnih društava i bratskih redova, tajno društvo je organizacija koja:[4]

  • je ekskluzivna,
  • posjeduje i čuva posebne tajne,
  • te pokazuje snažnu sklonost pogodovanju vlastitim članovima.

Slično tome, povjesničar Richard B. Spence sa Sveučilišta Idaho definira tajno društvo kroz tri ključne značajke:[5]

  • Postojanje društva obično nije tajno, ali su neka vjerovanja, učenja ili prakse skriveni i dostupni samo onima koji polože zakletvu tajnosti i lojalnosti.
  • Članovima se obećava poseban status ili viša razina znanja.
  • Članstvo je ograničeno – primjerice prema rasi, spolu, religijskoj pripadnosti ili pozivnici.

Spence također razlikuje podskupinu "elitnih tajnih društava", sastavljenih od bogatih ili društveno utjecajnih osoba, te ističe njihovu sklonost frakcionizmu, unutarnjim sukobima i tendenciji da svoje porijeklo prikazuju starijim nego što se može dokazati. U njegovu definiciju ulaze klasična društva poput slobodnih zidara i rozenkrojcera, ali i druge skupine koje se tradicionalno ne smatraju tajnim društvima – primjerice mafijaške organizacije (Cosa nostra), vjerski redovi poput asasina ili Theleme, te politički pokreti poput boljševika ili Društva Crnog Zmaja.

Britanski povjesničar Jasper Ridley naziva slobodno zidarstvo "najmoćnijim tajnim društvom na svijetu",[6] dok se unutar Katoličke Crkve organizacija Opus Dei često opisuje kao svojevrsno "tajno društvo Crkve".[7][8][9] Neki kritičari, poput isusovca Wladimira Ledóchowskog, uspoređuju ga s "katoličkom" ili "bijelom" inačicom slobodnog zidarstva,[10][11][12][13][14] dok ga drugi nazivaju "Svetom mafijom" (Holy Mafia ili Santa Mafia).[15][16]

S druge strane, postojale su i organizacije koje su se otvoreno protivile tajnim društvima, poput National Christian Association (1868. – 1983.), koja je aktivno djelovala protiv njihovog utjecaja u društvu.[17]

Područja djelovanja

[uredi | uredi kôd]

Politika

[uredi | uredi kôd]

Budući da neka tajna društva imaju političke ciljeve ili djeluju kao instrumenti političkog utjecaja, njihovo je postojanje zabranjeno u više država.

Primjeri uključuju:

  • Italiju, čiji Ustav (Dio II., članci 13.–28.) izričito zabranjuje tajne političke stranke i organizacije, posebno one koje mogu ugroziti demokratski poredak ili neovisnost državnih institucija;
  • Poljsku,[18] čiji ustavni okvir također onemogućuje postojanje tajnih političkih organizacija ili društava koja bi mogla djelovati mimo javnog nadzora i političke transparentnosti.

Sveučilišta i visoka učilišta

[uredi | uredi kôd]

Mnoge studentske organizacije osnovane na američkim sveučilištima stekle su reputaciju tajnih društava zbog svoje zatvorenosti, rituala i ekskluzivnog članstva. Najpoznatija među njima je zasigurno Skull and Bones (Lubanja i kosti) sa Sveučilišta Yale, čiji su članovi kroz povijest često postajali politički i društveni lideri Sjedinjenih Država.[19] Utjecaj takvih studentskih društava prepoznat je i na drugim prestižnim američkim sveučilištima, uključujući Harvard College, Sveučilište Cornell, Državno sveučilište Floride, Dartmouth College, Sveučilište Emory, Sveučilište u Chicagu, Sveučilište u Virginiji, Sveučilište Georgetown, Sveučilište u New Yorku i Wellesley College. Njihovo postojanje i djelovanje, iako nerijetko obavijeno tajnom, javnost poznaje još od 19. stoljeća.[20][21]

U Velikoj Britaniji, tradicija tajnih ili polutajnih studentskih klubova seže stoljećima unatrag. Primjeri uključuju The Pitt Club na Sveučilištu u Cambridgeu,[22][23] Bullingdon Club na Sveučilištu u Oxfordu,[23] Kate Kennedy Club, The Kensington Club i Praetorian Club na Sveučilištu St Andrews, te 16' Club na Sveučilištu u Walesu Trinity Saint David. Jedno od najpoznatijih britanskih tajnih društava je i Cambridge Apostles, osnovan 1820. kao esejistički i debatni klub.[24] Pojedini klubovi, poput The Night Climbers of Cambridge i The Night Climbers of Oxford, kombiniraju intelektualne i fizičke izazove, povezujući znanje i pustolovinu.[25][26]

U Francuskoj, primjer tajnog akademskog društva je Vandermonde, koje djeluje unutar Nacionalnog konzervatorija za umjetnost i obrt,[27] dok su u Kanadi poznata društva poput Episkopon na Trinity Collegeu Sveučilišta u Torontu[28][29] i Društvo Thotha na Sveučilištu Britanske Kolumbije.[30]

Neka sveučilišta, međutim, strogo zabranjuju tajna društva. Primjeri su Vojni institut Virginije, gdje je članstvo u tajnim društvima izričito zabranjeno,[31] te Oberlin College (od 1847.)[32] i Sveučilište Princeton, gdje su tajna društva zabranjena od početka 20. stoljeća.

U Nigeriji, unutar sustava visokog obrazovanja, razvile su se studentske bratovštine (tzv. confraternities) koje u nekim slučajevima imaju obilježja tajnih društava. Nažalost, dio tih skupina povezan je s nasiljem i organiziranim kriminalom. Prema procjenama iz 2002., u prethodnom desetljeću ubijeno je oko 250 osoba u sukobima povezanima s tim kultovima,[33] dok je organizacija Exam Ethics Project navela da je između 1993. i 2003. stradalo najmanje 115 studenata i nastavnika.[34]

U Australiji, djeluje Mandatory Monday Association, organizacija prisutna na više sveučilišta, uključujući i Australian Defence Force Academy. Njezini članovi sastaju se isključivo ponedjeljkom, kako bi raspravljali o poslovima i provodili rituale.[35]

Jedini povijesni primjer tajnog društva koje je prvo bilo zabranjeno, a zatim legalizirano, jest Društvo Filomata (The Philomaths) na Sveučilištu u Vilniusu.[36] Ono danas djeluje kao akademska udruga s strogim kriterijima za izbor članova, zadržavajući pritom elitistički i intelektualni karakter svog povijesnog identiteta.

Internet

[uredi | uredi kôd]

Iako se o njihovom postojanju spekuliralo godinama, internetska tajna društva prvi su put privukla pažnju javnosti 2012. godine pojavom organizacije Cicada 3301, koja je putem složenih internetskih zagonetki i enkripcijskih zadataka započela regrutiranje sudionika iz cijelog svijeta.[37][38] Ciljevi ove skupine nikada nisu razjašnjeni, no široko se vjeruje da je povezana s područjem kriptografije, računalne sigurnosti i digitalne anonimnosti.[39][40]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Schurtz, Heinrich. 1902. Altersklassen und männerbünde: Eine darstellung der grundformen der gesellschaft (njemački). G. Reimer. Berlin.
  2. ↑ obredi prijelaza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. enciklopedija.hr. Pristupljeno 22. listopada 2025.
  3. ↑ Stevens, Albert Clark. 1899. The Cyclopædia of Fraternities (engleski). Hamilton Printing & Publishing Company. New York.
  4. ↑ Axelrod, Alan. 1997. The International Encyclopedia of Secret Societies and Fraternal Orders (engleski). Facts on File. New York. ISBN 9780816038718
  5. ↑ Spence, Richard B. 2019. The Real History of Secret Societies (engleski). Teaching Company. ISBN 9781629977577
  6. ↑ Ridley, Jasper. 2011. The Freemasons: A History of the World's Most Powerful Secret Society (engleski). Arcade. ISBN 9781611450101
  7. ↑ Walsh, Michael J. 1992. Opus Dei: An Investigation Into the Secret Society Struggling for Power Within the Roman Catholic Church (engleski). Harper. San Francisco.
  8. ↑ Bauer, Conrad. 2016. Secret Societies and Conspiracies - Secret Society Opus Dei: Catholicism's Secret Sect (engleski). CreateSpace. ISBN 9781537250229
  9. ↑ Hutchison, Robert. 2014. [1997.] Their Kingdom Come: Inside the Secret World of Opus Dei (engleski). St. Martin's. ISBN 9781466880016
  10. ↑ Beyond the Threshold. archive.nytimes.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. kolovoza 2018. Pristupljeno 22. listopada 2025.
  11. ↑ Preston, Paul. 1986. The triumph of democracy in Spain. Methuen. London. str. 28. ISBN 9780416900101
  12. ↑ Harding, Nick. 2005. Secret societies. Chartwell Books, Inc. Edison, N.J.. str. 107. ISBN 9780785821700
  13. ↑ Hesse, Alexander. 2015. Geheimbünde Freimaurer und Illuminaten, Opus Dei und Schwarze Hand (njemački). Rowohlt Taschenbuch. Reinbek. str. 54. ISBN 9783499630491
  14. ↑ Augias, Corrado. 2012. Die Geheimnisse des Vatikan : Eine andere Geschichte der Papststadt (njemački). 1., neue Ausg izdanje. Beck, C H. München. str. 415. ISBN 9783406630927
  15. ↑ Pilapil, Vicente R. Svibanj 1971. Opus Dei in Spain. The World Today (disertacija) (engleski). 27. str. 211–221. JSTOR 40394504
  16. ↑ Hertel, Peter. 7. travnja 2005. Vatikan intern: Der Aufstieg der Santa Mafia. spiegel.de (njemački). Pristupljeno 22. listopada 2025.
  17. ↑ Fuerbringer, Ludwig. 1927. The Concordia Cyclopedia: A Handbook of Religious Information, with Special Reference to the History, Doctrine, Work, and Usages of the Lutheran Church (engleski). Concordia Publishing House. St. Louis, Missouri. str. 532–33. Pristupljeno 22. listopada 2025.
  18. ↑ The Constitution of the Republic Of Poland. sejm.gov.pl (engleski). Pristupljeno 22. listopada 2025.
  19. ↑ Augustyn, Adam. Skull and Bones, secret society, Yale University. britannica.com (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2025.
  20. ↑ Student Government at Wellesley and How It Makes for Loyalty Among the College Girls and Faculty. The New York Times (engleski). 25. veljače 1912. Pristupljeno 24. listopada 2025.
  21. ↑ Secret Societies. thecrimson.com (engleski). 5. studenoga 1885. Pristupljeno 24. listopada 2025.
  22. ↑ Bowers, Mary. 7. studenoga 2006. Pitt Club under pressure from Council (PDF). Varsity News (engleski). 647: 5
  23. 1 2 Gray, Kirsty. 21. veljače 2011. Oxford’s Bully-ingdon Club faces more scandal. varsity.co.uk (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2025.
  24. ↑ Endres, Nikolai. 2005. Cambridge Apostles (PDF). glbtqarchive.com (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2025.
  25. ↑ Frary, Mark. 11. travnja 2022. Night climbers (PDF). CAM: University of Cambridge, The University's alumni magazine (engleski). 95: 18–23
  26. ↑ The Night Climbers of Oxford. austinbradleyphotography.com (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2025.
  27. ↑ Naissance de « Alexandre-Théophile Vandermonde », mathématicien français. espace-turing.fr (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. listopada 2017. Pristupljeno 24. listopada 2025.
  28. ↑ Di Leo, Michael. 20. veljače 2012. Dirty little secret. themedium.ca (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2025.
  29. ↑ Jiang, James. 21. prosinca 2021. Reconciling with Episkopon: the Skull in the Closet. trintimes.ca (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2025.
  30. ↑ Ramsay, Bailey. 2. svibnja 2017. The Society of Thoth: How The Ubyssey began as an actual cult. ubyssey.ca (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2025.
  31. ↑ Regulations for the Virginia Military Institute, Part II, Revised 24 November 2014, 12–16(b) (PDF). vmi.edu (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2025.
  32. ↑ Fletcher, Robert Samuel. 1943. A History of Oberlin College from Its Foundation Through the Civil War. Oberlin College. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. kolovoza 2019. Pristupljeno 24. listopada 2025.
  33. ↑ Focus on the menace of student cults. thenewhumanitarian.org (engleski). 1. kolovoza 2002. Pristupljeno 24. listopada 2025.
  34. ↑ Nigeria: Cults of violence. The Economist (engleski). 31. srpnja 2008. Pristupljeno 24. listopada 2025.
  35. ↑ Fortune, R. F. 1969. IV. The Secret Societies. Omaha Secret Societies (engleski). Columbia University Press. str. 58–132. ISBN 9780231887458
  36. ↑ Francis, Arthur Morius. 2015. Secret Societies Vol. 3: The Collegiate Secret Societies of America (engleski). CreateSpace. ISBN 978-1517786137
  37. ↑ Bell, Chris. 25. studenoga 2013. The internet mystery that has the world baffled. telegraph.co.uk (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2025.
  38. ↑ Ernst, Douglas. 26. studenoga 2013. Secret society seeks world’s smartest: ‘Cicada 3301’ recruits jump down ‘darknet’ rabbit hole. washingtontimes.com (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2025.
  39. ↑ The Internet's Cicada: A Mystery Without An Answer. npr.org (engleski). 5. siječnja 2014. Pristupljeno 24. listopada 2025.
  40. ↑ Scott, Sam. 16. prosinca 2013. Cicada 3301: The most elaborate and mysterious puzzle of the internet age. metro.co.uk (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2025.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Tajna_društva&oldid=7583612"