Tajvanski jezici

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tajvanski jezici

Tajvanski jezici (formoški jezici), Prema ranijoj klasifikaciji jedna od dviju glavnih grana velike porodice austronezijskih jezika, koju čini zajedno sa drugom velikom skupinom malajsko-polinezijskih jezika[1]..

To su atayalski, tsou i pajvanski jezici.

A) Atayalski jezici (2): atayalski, taroko.
B) pajvanski jezici: amis, babuza, basay, bunun, kavalan, ketangalan, kulon-pazeh, nataoran, paiwan, papora-hoanya, puyuma, saisiyat, siraya, thao.
C) Tsou: rukai, kanakanabu, saaroa, tsou [2];

Prema novijim podjelama (ethnologue 15th i 16th) osnovna im je podjela na: a) atajalske (2); b) bunun (1); c) istočnoformoška (5); d) paiwan (1); e) puyuma (1); f) rukai (1); g) Tsou (cu jezici) (3); h) western plains (3 s jezikom papora-hoanya [ppu]; prije 2); i) sjeverozapadna formoška (2 s jezikom kulon-pazeh [uun]; prije 1); j) neklasificirani ketangalan [kae]; Formoška ili pajvanska (2 jezika); danas nepriznata skupina. Obuhvaćala je jezike papora-hoanya i kulon-pazeh[3].

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]