Takotsubo kardiomiopatija

Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava) Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.

Ovaj članak ne udovoljava stilskim odrednicama za područje medicine. Pomoć potražite pri Wikiprojektu medicina. Molimo ne uklanjati ovu poruku prije nego se članak ispravi.

Takotsubo kardiomiopatija je stručni medicinski naziv za problem srca koji je obično izazvan osobito intenzivnim emocijama i životno je ugrožavajuća bolest, za koju se koristi još i naziv sindrom slomljenog srca, pa znanost danas potvrđuje da se zaista može „umrijeti od tuge“.

Etiologija

Emotivni stres uzrokuje procese koji se odražavaju na stvarno fizičko stanje srca. Najčešći uzrok je gubitak voljene osobe, kroz smrt, razvod, izdaju, prekid veze ili nevjeru. U rjeđim slučajevima posljedica je i prevelike sreće, poput npr. dobitka na lotu. Takotsubo sindrom ili stresna kardiomiopatija nadalje uzrokuje probleme poput aritmije, rupture ventrikula i srčanog zastoja, kojeg doživi jedna petina žrtava.

Simptomi

Simptomi su vrlo slični simptomima srčanog udara, ali njegovo podrijetlo i fizički uzroci potpuno su različiti. Naime, sindrom se očituje nestankom zraka, boli u prsima i gubitkom svijesti te EKG pokazuje dramatične promjene u ritmu, krvnim tvarima i oštećenjima srčanog mišića koje su tipične za srčani udar, ali za razliku od srčanog udara, nema dokaza o blokiranim srčanim arterijama u sindromu srca.

Liječenje

Ako srce i krvne žile nisu imali prethodnih oštećenja, oboljeli se može relativno brzo oporaviti (1-4 tjedna). Kako još ne postoje točno određeni lijekovi za ove slučajeve mnogi liječnici koriste lijekove kojima se liječi srčani zastoj i pospješuju srčane kontrakcije. Presudno je prepoznati dijagnozu, hitna reakcija i aktivno intenzivno bolničko liječenje.

Istraživanja

Znanstvenici su otkrili kako sindrom slomljenog srca ne liječi vrijeme te kako se neki ljudi nikada ne oporave i kako su posljedice dugotrajne. Iako su se istraživanja i vođenje statistike na ovu temu počeli intenzivnije provoditi u zadnje vrijeme te se govori o relativno maloj smrtnosti od oko 4%, neki istraživači tvrde da će, štoviše, čak 17% ljudi umrijeti ubrzo ili u periodu od 5 godina. Mislilo se i da sindrom uglavnom pogađa osobe zrelije životne dobi, no pokazuje se kako od ove bolesti strada sve više mladih osoba, iako žene češće nego muškarci.