Teodor Soretić

Teodor Soretić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	23. srpnja 1858.
Mjesto rođenja	Sarajevo
Datum smrti	1. veljače 1933.
Mjesto smrti	Maribor
Nacionalnost	Hrvat
Puno ime	Teodor vitez Soretić
Titule	vitez
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	1882. – 1918.
Čin	podmaršal
Ratovi	Prvi svjetski rat
Vojska	Austrougarska vojska; Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
Rod vojske	pješaštvo
Jedinice	29. pješačka pukovnija; 86. pješačka pukovnija
Zapovijedao	oružništvo BiH; 12. gorska brigada; 42. domobranska pješačka divizija; 1. pučko-ustaška pješačka brigada; 63. pješačka divizija
Odlikovanja	viteški križ Reda Leopolda

Teodor vitez Soretić (Sarajevo, 23. srpnja 1858. – Maribor, 1. veljače 1933.) bio je hrvatski general austrougarske vojske i posljednji ratni zapovjednik 42. domobranske divizije.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Vojna karijera[uredi | uredi kôd]

Rođen je kao sin Franje Soretića od Paule, austrijskog diplomata u Sarajevu. Nakon završetka Terezijanske vojne akademije pohađao je od 1877. vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. 1880. kao poručnik dodijeljen je 29. pješačkoj pukovniji, a nakon završetka Ratne škole 1886. služio je pri Glavnom stožeru, a potom u Banjoj Luci i Sarajevu. 1891. služio je pri kartografiranju i premjeri Transilvanije, a potom pri 86. pukovniji kao satnik (promaknut 1892.). 1901. postao je upravitelj niže vojne realke u Košicama. 1904. promaknut je u bojnika, a tri godine kasnije u zapovjednika bojne (bataljuna). Zbog svog poznavanja Istoka, premješten je 1912. kao pukovnik na dužnost zamjenika zapovjednika oružništva u BiH.

Prvi svjetski rat[uredi | uredi kôd]

U listopadu 1914. preuzeo je zapovjedništvo nad 12. gorskom brigadom, kojom ja zapovijedao u prvoj srbijanskoj kampanji. U travnju 1915. postaje zapovjednik oružništva u BiH te je značajno pridonio očuvanju mira i sigurnosti. Zbog toga je imenovan general-bojnikom te je u kolovozu 1916. zapovijedao 1. pučko-ustaškom pješačkom brigadom, koju je vodio protiv Rusije u Galiciji, a od studenog 1916. na Soči protiv Italije. Ubrzo nakon toga imenovan je zapovjednikom 63. pješačke divizije u Gorici, a potom u Tirolu. Proglašen je podmaršalom 7. lipnja 1918.^[1] U lipnju postaje zapovjednikom hrvatske 42. domobranske divizije, koju vodi u bitkama na Soči i kod Sedam zajednica (Sette Comuni). Između ostalog, odlikovan je i viteškim križem Reda Leopolda.