Teofil I. Aleksandrijski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Teofil I. Aleksandrijski
Theophilus
Teofil na vrhu Serapeuma, slika iz aleksandrijske svjetske kronike
Teofil na vrhu Serapeuma, slika iz aleksandrijske svjetske kronike
Pravo ime grč.: Θεόφιλος
Početak pontifikata 385. AD (101. A.M. prema koptskom kalendaru)
Kraj pontifikata 15. listopada 412. godine (18. dana mjeseca baba 128. A.M. prema koptskom kalendaru)
Prethodnik Timotej I. Aleksandrijski
Nasljednik Ćiril I. Aleksandrijski
Rođen u 4. stoljeću
?
Umro 15. listopada 412. godine (18. dana mjeseca paopi 128. A.M. prema koptskom kalendaru[1][2] prema koptskom kalendaru)
Aleksandrija, Egipat
Spomendan 15. listopada (u koptskoj Crkvi pomen je 18. dana mjeseca paopi prema koptskom kalendaru a u sirijskoj Crkvi 20. paopa.)
Obnašao je dužnost pape u koptskoj katedrali sv. Marka[3]u Aleksandriji
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu


Teofil je bio 23. papa Aleksandrije i patrijarh svetog Trona sv. Marka i ustoličen je 385 A.D. (97 A.M. prema koptskom kalendaru). Postao je papa u vrijeme sukoba između novodominirajućih kršćana i ukorjenjenog poganskog ustroja (establišmenta[4]) u Aleksandriji, od kojih je svaka grupa dobivala potporu od određenog broja aleksandrijskog stanovništva.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Godine 391., Teofil je, prema svjedočenju Rufina[5][6] i Sozomena[7][8] otkrio skriveni poganski hram. On i njegovi sljedbenici su sa prijezirom prikazivali poganske artefakte javnosti koji su toliko izvrijeđali pogane da je sve rezultiralo nasiljem, odnosno njihovim napadom na kršćane. Kršćani su krenuli u protunapad, prisiljavajući pogane da se povuku u Serapeum[9]. Car je poslao pismo Teofil kojim je od njega zahtjevao da pomiluje uvrijeđene pogane, ali da uništiti hram; prema Sokratu Skolastiku, njegovom suvremeniku, potonji aspekt (uništavanje hrama) je dodan kao rezultat izrazitog Teofilovog zahtjeva.

Skolastik dalje navodi sljedeće:

Koristeći ovu priliku, Teofil je do maksimuma dao sve od sebe... on je prouzročio da Mitreumi[10][11] budu uništeni ... Onda je uništio Serapeum ... dao je da se falus od Prijapa pronese kroz središte foruma. ... hramovi neznabožaca ... stoga su sravnjeni sa zemljom, a slike njihovih bogova istopili su u posude i drugo prikladno posuđe za upotrebu u aleksandrijskoj crkvi (Socrat Skolastik, Crkvena povijest)

Posljedice[uredi VE | uredi]

Mnogi drevni i moderni autori su vidjeli razaranje Serapeuma kao prezentaciju trijumfa kršćanstva nad drugim religijama. Prema Ivanu iz Nikije[12][13] u 7. stoljeću, kada je rulja sačinjena od koptskih monaha linčovala i oderala filozofkinju Hipatiju, kličući su prihvatili Teofilovog nećaka i nasljednika Ćirila kao "novog Teofila, jer je uništio posljednje ostatke idolopoklonstva[14] u gradu". Teofil se, nakon što ih je neko vrijeme podržavao, okrenuo protiv sljedbenika Origena. Promjenio je viđenje Boga iz neprimjerenog tumačenja do kojega je držao Origen, na antropomorfno[15][16] gledište do kojega su držali mnogi lokalni redovnici, a koji su neprijateljski gledali na njegovo pastoralno pismo 399. godine. U pratnji svoga nećaka Ćirila otišao je u Konstantinopol 403. godine i tamo je predsjedao na Sinodi od Hrasta" na kojoj je Ivana Zlatoustog bio izopćen.

Dana 10. srpnja u grčkom pravoslavnom sinaksarionu održava se komemoracija za 10.000 redovnika ubijenih po zapovijedi pape Teofila koje je počinio u svojoj paranoidnoj kampanji protiv nazirućeg (pokreta) origenizma kao i protiv četiri visoka brata. Njegov nećak i dinastijski nasljednik Ćiril bio je kanoniziran i u Istočnom i u Zapadnom kršćanstvu, uz izuzetak asirske crkve Istoka, zbog njegovih artikulacija i obrane hipostatskog jedinstva[17][18], njegove središnje uloge u Prvom saboru u Efezu i njegovom protivljenju prema patrijarhu Nestoriju iz Konstantinopola.

Preživjeli radovi[uredi VE | uredi]

U popularnoj kulturi[uredi VE | uredi]

  • Teofil se pojavljuje u romanu Flow Down Like Silver, Hypatia of Alexandria koju je napisala Ki Longfellow.
  • Pojavljuje kao lik kojeg je odglumio Manuel Cauchi u filmu Agora[19] iz 2009. godine, u režiji Alejandra Amenábar.

Ostavština[uredi VE | uredi]

Jedan krater na Mjesecu je dobio ime po Teofilu, a isti je dio skupine od tri mjesečeva kratera nazvana po istaknutim aleksandrijskim kršćanima.
Papa Teofil se štuje kao svetac samo unutar koptske crkve 18. dana mjeseca baba prema koptskom kalendaru odnosno 20. dan mjeseca baba u sirijskoj[20] Crkvi. Njegovu svetost ne priznaju ni pravoslavna, ni rimokatolička ni asirska Crkava.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Koptski kalendar (engleski). copticchurch.net pristupljeno 21. ožujka 2018.
  2. Od 30. kolovoza po julijanskom / 12. rujna 2017. godine po gregorijanskom kalendaru, teče 1734. A. M., koptska godina.
    Koptske godine se broje od 284. AD, godine kada je Dioklecijan postao rimski car. Njegova vladavina je obilježena mučenjima i masovnim pogubljenjima kršćana, naročito u Egiptu. Zato je koptska godina označena skraćenicom A. M. (lat.: Anno Martyrum - "U (godini) Mučenika").
    Židovske godine se isto označavaju s A. M., samo što u njihovom kalendaru to znači Anno Mundi - "U (godini) svijeta". Da bi se dobio broj koptske godine, od julijanske godine se oduzima 283 između koptske i julijanske nove godine, odnosno 284, poslije julijanske nove godine.
  3. Koptska katedrala sv. Marka (engleski). sacred-destinations.com pristupljeno 20. ožujka 2018
  4. Establišment (od en.: The Establishment) općenito označava dominantnu skupinu ili elitu koja ima moć ili autoritet u državi ili organizaciji. Establišment može biti zatvorena društvena skupina koja bira svoje članove ili posebne ukorijenjene elitne strukture, bilo u vladi ili u određenim institucijama.
  5. Tiranije Rufin (lat.: Tyrannius Rufinus) (rođen 345. godine u Concordia Sagittariji, blizu Akvileje, Italija - umro 410/411, Sicilija, vjerojatno u Messini), rimski svećenik, pisac, teolog i vrsni prevoditelj grčkih teoloških djela na latinski jezik u vrijeme kada je poznavanje grčkog jezika bilo u opadanju na Zapadu.
  6. Tiranije Rufin (engleski). britannica.com pristupljeno 23. ožujka 2018.
  7. Salmin Sozomen (lat.: Salminius Hermias Sozomenus, grčki: Σωζομενός, rođ. u Beit Lahia, Palestina oko 400., umro oko 450. godine u Konstantinopolu), bio je povjesničar kršćanske crkve.
  8. Sozomen (engleski). britannica.com pristupljeno 23. ožujka 2018.
  9. Serapeum, također izgovarano kao Sarapeum, ili Sarapieion, jedan od dva hrama drevnog Egipta, posvećena štovanju grčko-egipatskog božanstva Serapisa (Boga Sunca).
  10. Mitreum (lat. Mithraea), je mitraistički hram koji je obično bio građen kao podzemna građevina koju su u klasičnoj antici gradili štovatelji Mitrasa, a što je dovelo do rađanja mistriozne religije poznate kao mitraizam. Mitras je Bog Spasitelj Svjetlosti, Božanstvo Sunca, koji upravlja putem koji vodi do savršenstva Duše. Drevni hramovi Mitrasa bili su poznati kao Mitreumi. Više od 500 mitreuma je pronađeno u cijelom rimskom svijetu, od Velike Britanije do Afrike.
  11. Mitreum (engleski). mithraeum.info pristupljeno 23. ožujka 2018.
  12. Ivan Nikijski, egipatski kroničar čiji radovi su doživjeli procvat u drugoj polovici sedmog stoljeća 680. - 690.
  13. Ivan Nikijski (engleski). newadvent.org pristupljeno 23. ožujka 2018.
  14. Idolopoklonstvo. pentekost.hr pristupljeno 23. ožujka 2018.
  15. Antropomorfizam je izraz kojim se opisuje davanje nekih, specifično ljudskih, karakteristika životinjama, biljkama, prirodnim ili natprirodnim fenomenima kao što su božanstva. Karakteristika antropomorfizma je da se svi ti fenomeni simbolički prikazuju sa ljudskim karakteristikama.
  16. Antropomorfizam. proleksis.lzmk.hr pristupljeno 23. ožujka 2018.
  17. Hipostatska zajednica je teološka dogma po kojoj je Osoba Isusa Krista potpuno Bog i potpuno Čovjek. To potvrđuje da Kristova čovječnost i božanstvo nisu pomiješani, već su ujedinjeni bez gubitka zasebnog identiteta. Nauk hipostatske zajednice je pokušaj objašnjavanja kako Isus može biti istodobno i Bog i Čovjek.
  18. Hipostatska zajednica (engleski). newadvent.org pristupljeno 23. ožujka 2018.
  19. Agora (film). moj-film.hr pristupljeno 23. ožujka 2018.
  20. Sirijska crkva (engleski). mosc.in pristupljeno 23. ožujka 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Koptske pape Aleksandrije
Prethodnik
Timotej I. Aleksandrijski
Aleksandrijske pape
385. - 412. AD.
Nasljednik
Ćiril Aleksandrijski