Terorizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Masovna smaknuća tijekom Francuske revolucije 1793.

Terorizam je smišljena uporaba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki.

Izraz teror je prvi put upotrijebljen tijekom francuske građanske revolucije, kako bi se ukazalo na opće stanje straha koje je namjerno stvoreno u političke svrhe.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: teror

Terorizam se treba promatrati kao izraz političke strategije, te u skladu sa time definira kao tajno djelovanje pojedinaca, nelegalnih organizacija kroz nezakonitu uporabu sile ili nasilja protiv osoba ili imovine kako bi se izvršio pritisak na vladu, civilnu populaciju ili neki njihov segment, u cilju postizanja političkih ili društvenih ciljeva.

Terorističkima akcijama pojedinih organizacija se nastoji skrenuti pozornost na probleme tih skupina i frakcija, a najpogodniji način za postizanje tih ciljeva jesu ubojstva predstavnika države i nedužnih građana i napadi na društvena dobra. Kada se u nekoj državi uprava služi takvim aktima riječ je o strahovladi.

Među ciljevima terorizma najčešće možemo sresti one političke ili nepolitičke prirode, a među političkim ciljevima najčešći su stjecanje vlasti, održavanje vlasti i utjecaj na vlast. I tu terorizam služi samo kao sredstvo za postizanje ciljeva, a primjena terorizma pri održavanju vlasti jest rjeđa, ali također prisutna pojava, pogotovo u državama južne Amerike. Također nalazimo i mnogo primjera provođenja terorističkih aktivnosti kojima je cilj utjecati na vladajuće strukture svoje ili druge zemlje, bilo posredno ili neposredno. Terorističkim činom ne želi se nužno steći ili promijeniti vlast, već se želi i prisiliti na određene postupke i odluke koje nisu u skladu sa zakonom. Kao primjer može poslužiti napad na željezničku stanicu u Madridu, 11.ožujka 2004. Taj napad je natjerao španjolsku vladu da povuče svoje vojnike iz Iraka. U nepolitičke ciljeve možemo ubrojiti vjerske, ubijanja šijita i sunita u Iraku, nacionalne, pokušaj stvaranja SAO Krajine u Hrvatskoj, i druge.

Teroristički napad u Bagdadu 2005.

Politički pokreti kojima nedostaje snage u svrgavanju vlasti, ili im je uskraćeno pravo mirnog protestiranja mogu u svoje djelovanje uključiti terorističke strategije. Dok revolucionarni koriste političke atentate kao signal za veću pobunu, teroristički atentati mogu biti neovisni o bilo kakvom strateškom revolucionarnom planu. Otpor može uzeti oblik kampanje zastrašivanja podržavatelja režima oblik sabotaža, otmica, uništavanja objekata i sl. Sistematska i prolongirana kampanja sa ciljem pobjede vanjskog neprijatelja (ili onoga tko podržava istog) se naziva partizansko ili gerilsko ratno djelovanje.

Ustroj terorističke organizacije[uredi VE | uredi]

Na vrhu piramide je vođa/vodstvo koji propisuju program, donose odluke, određuju ciljeve te općenito usmjeravaju aktivnosti svojih članova. Sljedi veći broj provoditelja napada koji su najčešće sposobni uvježbavati nove članove terorističke skupine. Aktivni pomagači su brojnija skupina onih koji sami sebe uglavnom i ne drže članovima skupine. Oni obično materijalno pomažu članove skupine na zadaći, a ponekad sudjeluju i u samim napadima ali u sporednoj ulozi (odvraćanje pozornosti isl.). Pasivni pomagači su na dnu hijerarhije, te su najbrojniji, a predstavljaju pojedince koji znaju za terorističke aktivnosti, nazočnost terorista, ali odlučuju njihove aktivnosti ignorirati. Neke od metoda djelovanja terorističkih skupina su terorističke ćelije. Osnovno načelo djelovanja je relativno jednostavno. Dijeleći veliku organizaciju u mnogo multipersonalnih grupa te dijeleći informacije unutar svake ćelije, po potrebi veća organizacija ima šanse za preživljavanjem u slučaju da je bilo koji od njenih dijelova kompromitiran. Sastoji se od planirajućih ili podržavajućih ćelija, spavača ili "podmorničke" ćelije, te egzekucijskih ćelija. Pojedinci razočarani u društveni sustav i nemoćni da promjene poredak i odnose u društvu, odlučuju se napasti ljude na ključnim pozicijama i vlasti koje drže odgovornim za nastalo stanje ili terorističkim napadom nastoje privući pozornost na određeni problem, te takve akcije možemo definirati kao individualni terorizam. Također tu je i samoubilački terorizam koji može biti sastavni način djelovanja bilo kakve organizacijske strukture, a sam psihološki učinak koji eksplozija izaziva jest jako velik.

Suvremeno doba i terorizam[uredi VE | uredi]

Faza suvremenog terorizma započinje tijekom Hladnog rata, odnosno antikolonijalne revolucije. Među pojedincima se počela razvijati nacionalna svijest, a upravo oni putem organizacija, grupa i pokreta započinju borbu protiv tadašnjih državnih režima.[1]

Suvremeni terorizam širok je pojam uz kojeg usko vežemo sljedeće faktore:[1]

  1. Velika količina dostupnih informacija (internet kao medij putem kojeg se vrši propaganda, regrutacija i komunikacija između terorista međusobno i terorista i vanjskog svijeta)
  2. Masovnost medija
  3. Brzi tehnološki napredak
  4. Povećana proizvodnja oružja

Suvremeni terorizam također je karakteriziran individualističkim napadima koji su usmjereni protiv točno određene nacije, a ponekad i šire. Suvremeno doba terorizma nosi i korištenje modernog naoružanja i nekonvencionalnih sredstava vršenja terorističkog akta poput dronova, automobila, kamiona i sl.[1]

Vrste terorizma[uredi VE | uredi]

Pripadnik FFI u Châteaudunu 1944.

Postoje tri glavne vrste terorizma:

Terorizam u hrvatskom kaznenom pravu[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Tko s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva, ili prisiljavanja države ili međunarodne organizacije da što učini ili ne učini, ili ozbiljnog narušavanja ili uništavanja temeljnih ustavnih, politički, gospodarskih ili društvenih struktura države ili međunarodne organizacije, počini jedno od slijedećih djela koje može ozbiljno naštetiti državi ili međunarodnoj organizaciji: 1. napade na život osobe koji mogu prouzročiti smrt, 2. napade na tijelo drugoga, 3. otmicu ili uzimanje talaca, 4. ništenje državnih ili javnih objekata, prometnog sustava, infrastrukture uključujući i informacijske sustave, nepokretne platforme na epikontinentalnom pojasu, javnog mjesta ili privatne imovine koje može ugroziti živote ljudi ili prouzročiti znatnu gospodarsku štetu, 5. otmicu zrakoplova, broda ili drugih sredstava javnog prijevoza ili prijevoza robe, 6. izrada, posjedovanje, pribavljanje, prijevoz, opskrba ili uporaba oružja, eksploziva, nuklearnog, biološkog ili kemijskog oružja, kao i istraživanje i razvoj nuklearnog, biološkog ili kemijskog oružja, 7. ispuštanje opasnih tvari ili prouzročenje požara, eksplozija ili poplava, čime se ugrožava život ljudi, 8. ometanje ili obustava opskrbe vodom, električnom energijom ili drugim osnovnih prirodnom resursom, čime se ugrožava život ljudi ili 9. posjeduje ili koristi radioaktivne tvari ili izrađuje, posjeduje ili koristi uređaj za aktiviranje, raspršivanje ili emitiranje radioaktivnog materijala ili ionizirajućeg zračenja, koristi ili ošteti nuklearni objekt tako da dođe do ispuštanja ili opasnosti od ispuštanja radioaktivnog materijala, ili upotrebom sile ili prijetnje zahtjeva radioaktivni materijal, uređaj za aktiviranje, raspršivanje ili emitiranje radioaktivnog materijala ili nuklearni objekt...”
(Kazneni zakon Republike Hrvatske; članak 97. [2])

Kazneno djelo terorizma regulira članak 97. kaznenog zakona Republike Hrvatske.

Sama pravna definicija terorizma nikad nije doživjela konsenzus, stoga su za definiranje istog važni brojni dokumenti doneseni na nacionalnoj i regionalnoj razini. Za Hrvatsku važni su sljedeći dokumenti koji definiraju i reguliraju pojam terorizma: Europska konvencija o suzbijanju terorizma (1977.), Protokol izmjene i dopune Europske konvencije o suzbijanju terorizma 1977. (2003.), Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju terorizma (2005.), Okvirna odluka 2002/475/PUP o borbo protiv terorizma (2002.) i Okvirna odluka o izmjenama i dopunama Okvirne odluke o borbi protiv terorizma 2002. (2008.).

Članci kaznenog prava koji su povezani sa člankom 97. koji regulira i definira terorizam jesu: čl 98. KZ - Financiranje terorizma, čl 99. KZ - Javno poticanje na terorizam, čl 100. KZ - Novačenje za terorizam, čl 101. KZ - Obuka za terorizam.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Bandura, A. (1977.). Social Learning Theory, Englewood Cliffs. New York: Prentice Hall.
  • BBC News website Room (2006). Report of the Official Account of the Bombings in London on 7th July 2005, Honourable the House of Commons. London: The Stationery Office
  • Filipović,R. (1966). Englesko Hrvatsko-srpski rječnik: Zagreb: Zora
  • Cvitanović, L., Derenčinović, D., Munivrana Vajda, M., Turković, K. Posebni dio kaznenog prava (Prvo izdanje) - VI. Teorizam, Zagreb, 2013.
  • Ganor, B. (1998.). Defining Terrorism: Is One Man' s Terrorist Another Man' s Freedom Fighter? http://www.ict.org.il./articles
  • Gegić V.,Obradović N. (2006). Terorizam i povijest terorizma, Hrvatski vojnik ,106
  • Klaić, B. (1985.). Rječnik stranih riječi, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
  • Kohlberg, L. (1976.). Moral Stage and Moralisation: a cognitive-developmental approach. U Lickova, T., Moral Development and Behaviour. New York: Holt, Rienhart and Winston.
  • Moghadam, A. (2003). Palestinian Suicide Terrorism in the Second Intifada: Motivations and Organizational Aspects. Studies in Conflict & Terrorism, 26, 65
  • Trlek,M.;Filjak T.;Zelić A. (2002).PSIHOLOGIJA TERORIZMA. Zagreb: Katedra vojne psihologije Učilišta Hrvatske kopnene vojske "Fran Krsto Frankopan", Odjel za vojnu psihologiju, Uprava za odnose s javnošću i informiranje MORH
  • Trlek, M. i Filjak, T. (2001.a). Programiranje kamikaza i samoubilački terorizam. Hrvatski vojnik, 68., 14.-17.
  • Trlek, M. i Filjak, T. (2001.b). Terorizam: napad na duh. Hrvatski vojnik, 76., 14.-17.
  • Terrorism Research Center Inc. (2001.) http://www.terrorism.com/index.shtml
  • Shanty F.; Picquet R.; Lalla J. (2003). Encyclopedia of World Terrorism, M E Sharpe Inc
  • Vlašić,T.(2001). Globalna prijetnja samoubilačkog terorizma, Hrvatski vojnik, 68, str 18.
  • Vlašić, T. (2001). Samoubilački terorizam - World Trade Centar kao prekretnica, Hrvatski vojnik, 76, str 10.
  • Vlašić, T. (2002). Samoubilački terorizam: izraelsko-palestinska spirala nasilja, Hrvatski vojnik, 87, str.22
  • Vukasović, B. (2007). Utjecaj terorizma na međunarodnu (globalnu) sigurnost. Hrvatski vojnik, 124
  • Pennington, D. C. (1997). Osnove socijalne psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap. str 272-303.
  • Terrorism Research Center Inc. (2001.) http://www.terrorism.com/index.shtml
  • Reich, W. (1990). Origins of terrorism. New York: Psychologies, ideologies, theologies, states of mind. Woodrow Wilson Int. Center for Scholars.


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Marić, Silvana; Terorizam kao globalni problem; 25. travnja 2012.
  2. Kazneni zakon RH, čl.97, zakonipropisi.com, pristupljeno 26. prosinca 2016.
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Terorizam


Society.svg Nedovršeni članak Terorizam koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.