Thylacoleo carnifex

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Thylacoleo carnifex
Thylacoleo carnifex
Thylacoleo carnifex
Status zaštite
Status iucn2.3 EX hr.svg

Status zaštite: Izumrli

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Infrarazred: Marsupialia
Red: Diprotodontia
Porodica: Thylacoleonidae
Rod: Thylacoleo
Vrsta: T. carnifex
Dvojno ime
Thylacoleo carnifex
Owen, 1859.

Thylacoleo carnifex, tobolčarski lav, je izumrla vrsta mesojednog tobolčara koji je živio u Australiji od ranog do kasnog pleistocena (prije 1,6 milijuna – 46 tisuća godina). Unatoč imenu, nije usko povezan s lavom, ali je član reda Diprotodontia, jedne od taksonomskih skupina australskih tobolčara.

Opis[uredi | uredi kôd]

Kostur tobolčarskog lava (Thylacoleo carnifex) u fosilnoj špilji Victoria, Nacionalni park Naracoorte Caves, Južna Australija.

Vrsta spada u rod Thylacoleo i najveći je poznati sisavac mesožder i za koji se ikad postojao u Australiji, te jedan od većih tobolčarskih zvijeri na svijetu (usporediv s vrstama iz roda Thylacosmilus i Borhyaena, ali manji od Proborhyaenidae). Pojedine jedinke bile su visoke do oko 75 cm u ramenu i oko 150 cm od glave do repa. Mjerenja uzeta na brojnim uzorcima pokazuju da su u prosjeku imalu tjelesnu masu između 101 to 130 kg, s najvećim primjercima do 164 kg.[1] To je otprilike veličina današnjih lavica i tigrica.

Životinja je bila izuzetno robusna, snažno građenih čeljusti i vrlo snažnih prednjih udova. Imala je uvlačne kandže, jedinstvenu osobinu među torbarima. To omogućava da kandže ostanu oštre, štiteći ih od trošenja na tvrdim površinama. Kandže su bile pogodne za osiguravanje plijena i za penjanje na drveće. Prvi prsti ("palčevi") na svakoj ruci bile su polu-suprotstavljene i imale su uvećanu kandžu. Paleontolozi vjeruju da bi se to koristilo za hvatanje plijena, kao i za sigurno držanje na debla i grane drveća. Stražnja stopala imala su četiri funkcionalna prsta, a prvi je prst bio znatno smanjen, ali je imao hrapavu podlogu sličnu onoj kod oposuma, što je moglo pomoći u penjanju. Otkriće uzorka koji je obuhvaćao kompletne stražnje noge 2005. godine pružilo je dokaze da je torbani lav pokazivao sindaktiliju (srasli drugi i treći prst) kao i drugi diprotodonti.[2]

Stražnji dijelovi tijela ove vrste također su bili dobro razvijeni, iako u manjoj mjeri od njenog prednjeg dijela. Ostaci životinje pokazuju da je imala relativno debeo i snažan rep, a kralješci subna donjoj strani imali ševrone gdje bi rep dodirivao tlo. Oni su služili za zaštitu kritičnih elemenata kao što su živci i krvne žile, u situaciji kada se životinja repom podupire na stražnjim nogama, slično kao što to čine današnji klokani. Zauzimanjem ovog stava oslobađali bi prednje udove za napad na žrtvu.[3]

Otkriće cjelovitih kostura s očuvanim i repom i ključnom kosti u australskoj špilji Komatsu u mjestu Naracoorte i špilji Flight Star u ravnici Nullarbor, ukazuju na to da je ova životinja imala debeo i krut rep koji je obuhvaćao polovicu dužine kičmenog stuba. Rep se možda koristio u nekim ponašanjima koja nisu viđena kod drugih tobolčara, a vjerojatno je neprestano bio uzdignut. Otkriće klavikule ukazuje na to da se ova životinja mogla kretati na način sličan kretanju modernog tasmanskog vraga.[4]

Evolucijski odnosi[uredi | uredi kôd]

Vjeruje se da su preci porodice Thylacoleonidae bili biljojedi, što je neobično za mesojede. Kranijanske osobine i arborealna obilježja sugeriraju da Thylacoleonidae imaju zajedničkog pretka s vombatima.[5] Dok su drugi kontinenti međusobno razmjenjivali mnoge svoje grabežljivce, budući da su bili povezani kopnom, australijska izolacija uzrokovala je da su mnoge njene biljojedne vrste postale mesojedi.[6] Nekada se smatralo da mnoge osobine koje asociraju na oposume ukazuju na to da je evolucijski put marsupijalnog lava krenio od ptetka oz podreda Phalangeriformes, međutim, znanstvenici se slažu da istaknutija obilježja sugeriraju podrijetlo iz podreda Vombatiformes.[7] Međutim, nedavno otkriveni Microleo životinja je poput oposuma]].[8]

Bočni pogled na lubanju T. carnifex

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Wroe (1999). "Estimating the weight of the Pleistocene marsupial lion, Thylacoleo carnifex (Thylacoleonidae:Marsupialia): Implications for the ecomorphology of a marsupial super-predator and hypotheses of impoverishment of Australian marsupial carnivore faunas". Australian Journal of Zoology 47 (5): 489–98
  2. (2009). "Pedal morphology of the marsupial lion Thylacoleo carnifex (Diprotodontia: Thylacoleonidae) from the Pleistocene of Australia". Journal of Vertebrate Paleontology 29 (4): 1335–1340
  3. Bone Diggers – Anatomy of Thylacoleo. Nova. PBS.
  4. (2018). "New skeletal material sheds light on the palaeobiology of the Pleistocene marsupial carnivore, Thylacoleo carnifex". PLoS ONE 13 (12): e0208020
  5. (2004). "Of koalas and marsupial lions: the vombatiform radiation, part I". Molecular Phylogenetics and Evolution 33 (1): 240–250 Pristupljeno 17. listopada 2014.
  6. Thylacoleo. at National Dinosaur Museum. Arhivirano s izvorne stranice 19. kolovoza 2014.
  7. Thylacoleo carnifex at Australian Museum
  8. (2016). "A tiny new marsupial lion (Marsupialia, Thylacoleonidae) from the early Miocene of Australia". Palaeontologia Electronica 19 (2)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: Thylacoleo carnifex