Tihaljina (Grude, BiH)
| Tihaljina | |
|---|---|
  Tihaljina | |
| Regija BiH | Zapadna Hercegovina |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Zapadnohercegovačka županija |
| Općina/Grad | Grude |
| Zemljopisne koordinate | 43°19′N 17°22′E / 43.32°N 17.37°E |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 1.466 |
| Pozivni broj | 88348 |
 Tihaljina iz zraka
| |
Tihaljina je naseljeno mjesto u općini Grude, Federacija BiH, BiH.[1]
Ime[uredi | uredi kôd]
 |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Mjesno je ime Tihaljina jednoznačno na cijelom južnoslavenskom području.[2] Njime se općenito označuje samo jedno naselje u zapadnoj Hercegovini, ono koje je i puk u tome naselju i njegovoj okolici nekad zvao Tihaljina, a danas zove Tijaljina ili Tijaljna (pridjev: tijaljski, stanovnik: Tijaljčanin, stanovnica: Tijaljkuša ili Tijaljkulja).[2] To se naselje prvi put spominje g. 1475-1477, u arapskom tekstu, u obliku Tihaljina, i to kao jedno od naselja koja su "od davnina... bila baština... vojvode Dadoja". U hrvatskom tekstu spominje se ono prvi put g. 1599, u pluralnom obliku Tialjine, i to kao jedno od naselja u veljačkoj župi. Rijeka koja teče kroz to naselje danas je u svojoj okolici poznata kao Rika ili Tijaljska rika (= rijeka koja pripada selu Tihaljini). U prošlosti se, međutim, i ona spominje pod istim imenom pod kojim i naselje. Njezino se ime prvi put javlja g. 1774, na karti priloženoj Fortisovu djelu "Viaggio in Dalmazia", i to u obliku Tijaljina, izvorno Tiaglina.[2] Zanimanje za podrijetlo i prvotno značenje toga mjesnoga imena datira od g. 1893. Tada je u sarajevskom Glasniku Zemaljskog muzeja učitelj Nikola Barišić napisao i ovo:
| “ | Trudio sam se, da saznam otkud dolazi ime rječici i selu Tihaljini, no uz sve moje nastojanje, nije mi to pošlo za rukom. | ” |
— [2] | ||
Problem koji je mučio Barišića ostao je nerazriješen sve do danas iako je bilo prilike da se razriješi, npr. u Akademijinu Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1880-1976, ili u Skokovu Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1971-1974.
Imajući na umu da današnji pridjev tijaljski i imenice Tijaljčanin, Tijaljkuša i Tijaljkulja upućuju na osnovu Tijalj-, koja je u starije doba glasila Tihalj-, zaključuje se da se tu radi o mjesnom imenu koje je nastalo poimeničavanjem ženskoga posvojnoga pridjeva Tihaljina (lok. u Tihaljinoj) bez pomoći nastavka. Jasnije rečeno, mora da je puni oblik toga mjesnoga imena u starije doba glasio Tihaljina Vas (= Tihaljino Selo), odnosno Tihaljina rika, tako da se je govorilo npr. kuća u Tihaljinoj Vasi ili mlinice na Tihaljinoj rici.[2] Težnja za pojednostavnjivanjem, koja je djelovala da npr. nekadašnja mjesna imena Imotski Grad i Ljubuški Grad zadobiju današnje oblike Imotski i Ljubuški, dovela je do pojave jednostavnijega, pridjevskoga oblika Tihaljina (kuća u Tihaljinoj, mlinice na Tihaljinoj...). Slično kao što je prvotni pridjev Miljacka, uz koji je nekad stajala imenica rijeka, nekadašnju pridjevsku deklinaciju (nom. Miljacka, gen. Miljacke, dat. Miljackoj...) zamijenio imeničkom (norn. Miljacka, gen. Miljacke, dat. MiIjacki...), tako je i taj nekadašnji pridjev Tihaljina zadobio na kraju oblik prave imenice (kuća u Tihaljini, mlinice na Tihaljini...). U početku je u toj imenici prvo a izgovarano, bez sumnje, kratko (Tihaljina). U novije doba, vjerojatno pod utjecajem izgovora toga mjesnoga imena u obliku Tijaljna (bez drugoga i), to je a produženo, pa je došlo do pojave današnjega pučkoga oblika Tijaljina i književnoga Tihaljina.[2] Rekonstruirani prvotni oblici Tihaljina Vas i Tihaljina rika upućuju na zaključak da je tim mjesnim imenom prvotno označivano selo ili rijeka, ili, bolje, i selo i rijeka u vlasništvu nekoga Tihalje, tj. u vlasništvu nekoga velikaša koji je u puku bio poznat pod imenom Tihalja. Pri tom treba istaći da je i rijeka mogla biti doživljavana kao njegovo vlasništvo osobito ako su glasovite prastare mlinice u Peći, koja je nekada također spadala u Tihaljinu, bile u njegovu vlasništvu.Samo muško ime Tihalja nije, doduše, nigdje posebno potvrđeno. Ipak se dade zaključiti da je postojalo, jer na nj upućuje upravo mjesno ime Tihaljina. A moglo je nastati ili od imena Tihomil, ili od imena Tihomir, ili od imena Tihoslav. Da vidimo kako.
Poznato je da danas u okolici Imotskoga i Ljubuškoga, ime Ivan od mila zadobiva oblike Ika i Iko, ime Juraj - oblike Jura i Jure, ime Mihovil - oblike Mića i Mićo (pored mnogo češćega Mijo), ime Stipan (Stjepan)-oblike Ćipa i Stipe, itd. Tako su, očito, i imena Tihomil, Tihomir i Tihoslav, koja su na tome području morala biti uobičajena bar do Tridentskoga koncila u XVI. st., nekad od mila, bez sumnje, bila upotrebljavana u oblicima Tiha i Tiho. Tako dobivena imena od mila često se, s pomoću posebnih nastavaka, proširuju, pa se npr. imena Ika i Iko javljaju u proširenim oblicima Ikan, Ikać, Ikelja itd. Dakako, i imena Tiha i Tiho mogla su biti proširena. Ima potvrda da su u starije doba živjela u oblicima Tihan, Tihoč i Tihoje. Po imenu sela Tihotina Vas, koje se u XIV. i XVI. st. spominje u okolici današnjega Perušića u Lici, može se zaključiti da je to ime živjelo i u obliku Tihota. A upravo po mjesnom imenu Tihaljina smije se zaključivati da je živjelo i u obliku Tihalja.[2]
Istina, nastavak je -alja u tvorbi muških imena dosta rijedak. Da je, međutim, bio dosta uobičajen upravo u okolici današnje Tihaljine, svjedoči ne samo mjesno ime Tihaljina nego i mjesno ime Vitaljina kojim se označuje zaselak sela Rašljana jugoistočno od Ljubuškoga. Ono je, nema sumnje, nastalo od starijega, punoga oblika Vitaljina Vas, pri čemu je ime VitaIja izvedeno od imena Vito koje je, opet, izvedeno od imena Vitomir, tako da mjesno ime Vitaljina znači, zapravo, isto što i Vitomirovo Selo.
Dakako, javlja se na kraju pitanje je li u povijesnim dokumentima sačuvan trag srednjovjekovnoga velikaša Tihalje, odnosno Tihomila, Tihomira ili Tihoslava, čije je ime ugrađeno u mjesnom imenu Tihaljina. Budući da se mjesno ime Tihaljina, kako sam iznio u početku, prvi put spominje g. 1475-1477, dolazi, razumije se, u obzir samo onaj velikaš toga imena koji je živio prije tih godina. Znam samo za jednoga takva velikaša. To je Tihomil koji je, po jednom rodoslovu, živio u X. st. i sagradio crkvu sv. Stjepana u Drijevima, tj. u današnjoj Staroj Gabeli, nešto južnije od ušća Tijaljske rike, koja se tamo zove Trebižat. Taj je, dakle, Tihomil mogao u puku biti poznat kao Tihalja i istodobno biti vlasnik mlinica u Peći, a i samoga sela na tome području. Njegov daleki potomak mogao bi biti onaj vojvoda Dadoje kojemu se g. 1475-1477. pripisuju i Tihaljina i mnoga druga sela zapadno od donje Neretve kao njegova baština "od davnina".
Položaj[uredi | uredi kôd]
Selo Tihaljina nalazi se u zapadnom dijelu Hercegovine, uz istoimenu rijeku.[3] Danas je Tihaljina sastavni dio općine Grude i Zapadnohercegovačke županije (Bosna i Hercegovina). Tihaljini su najbliža veća naselja: Grude, Ljubuški i Široki Brijeg u sklopu Zapadnohercegovačke županije, te Imotski i Vrgorac iz susjedne Republike Hrvatske, prema kojima je kroz tijekove prošlosti bila usmjerena, a i danas je s tim gradskim središtima povezana kroz razne oblike društvenoga i privrednoga života;[3] osobito s Ljubuškim i Imotskim i u novije vrijeme s općinskim središtem Grudama.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Popisi 1971. – 1991.[uredi | uredi kôd]
| Tihaljina | ||||||
| godina popisa | 1991.[4] | 1981. | 1971. | |||
| Hrvati | 1.821 (98,43%) | 2.207 (98,57%) | 2.384 (99,66%) | |||
| Srbi | 1 (0,05%) | 3 (0,13%) | 2 (0,08%) | |||
| Muslimani | 0 | 0 | 0 | |||
| Jugoslaveni | 0 | 15 (0,66%) | 3 (0,12%) | |||
| ostali i nepoznato | 28 (1,51%) | 14 (0,62%) | 3 (0,12%) | |||
| ukupno | 1.850 | 2.239 | 2.392 | |||
Popis 2013.[uredi | uredi kôd]
| Tihaljina | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Hrvati | 1.460 (99,59%) | |||||
| Srbi | 0 | |||||
| Bošnjaci | 0 | |||||
| ostali i nepoznato | 6 (0,41%) | |||||
| ukupno | 1.466 | |||||
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
- fra Marko, hrvatski svećenik iz BiH, franjevac, Ramski mučenik
- Anđelko Mijatović, hrvatski povjesničar
- Zdravko Kordić, hrvatski književnik
- Zdenko Kordić, hrvatski znanstvenik iz BiH, rektor Sveučilišta u Mostaru (1992. – 1999.) i sveučilišni profesor
- Ivana Tomić, voditeljica Vijesti Nove TV te urednica i voditeljica na N1 televiziji
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 29. lipnja 2019.
- ↑ a b c d e f g Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2011. Pristupljeno 21. listopada 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ a b Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2011. Pristupljeno 7. rujna 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
| |||||