Toma Budislavić Natalis

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Toma Budislavić Natalis, tal. također Tommaso Nadal (Dubrovnik, 1545./1556. - Napulj,1608./1609.), hrvatski katolički svećenik iz BiH, biskup trebinjski, liječnik, filozof[1][2][3] i pravnik.[4]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u Dubrovniku 1545. od roditelja iz mjesta Budisavlje kod Nevesinja.Najslavniji je sin katoličkoga roda iz nevesinjskoga kraja. [1] Nadareno dijete obitelj je preporučila na školovati u Italiju. Studirao prvo u Padovi, zatim u Bolonji filozofiju, medicinu, teologiju i pravo,[4] i doktorirao filozofiju, medicinu, teologiju[2]. Bio je liječnik u Dubrovniku. Na glasu kao dobar pozivali su ga liječiti kraljeve i sultane, od astme je izliječio osmanskog sultana Murata III., liječio je poljskog kralja Stjepana Bathoryja.[4] Stekao je od toga dosta novca. Pomogao je izdavanje slavne Jeđupke, objavljene u Mletcima 1599. godine. [2] Bio je biskup trebinjski. (1606.-1608.),[1] premda je višekratno odbio prihvatiti episkopat, postao je biskup. Dubrovački Senat predložio ga je 18. travnja 1606. za trebinjsko-mrkanskoga biskupa, i papa Pavao V. potvrdio je to 25. rujna 1606. godine. Biskup je bio kratko i nakon dvije godine umro je Napulju. Pokopan je u jednoj od tamošnjih gradskih crkava.[2]

Stečenih od liječničkog rada 7.470 srebrnih dukata[5] oporukom od 1. siječnja 1606., u Dubrovniku ostavio za odgoj sjemeništaraca Trebinjske biskupije i za gradnju zavoda u Dubrovniku Collegium Orthodoxum Budislavum (Budislavićev pravovjerni zavod).[4][2] Novac je ostavio u talijanskim bankama (Napulj, Ankona, Rim). Taj je budući zavod trebao odgajati klerike, đake Trebinjske biskupije. Obvezao je Bratovštinu sv. Roka da bude izvršiteljica oporuke. U dodatcima oporuke, vidjevši da ne dobija kamate na glavnicu u napuljskoj banci, ovlastio je 1607. Svetu Stolicu raspolagati njegovim dobrima i dok je živ i poslije njegove smrti. Također je odredio u oporuci da u budućem Zavodu zauvijek rektori budu samo njegovi nasljednici u spomenutoj biskupiji.[4] Stoljeća su prošla dok je trebinjska biskupija došla do te ostavštine. I tad je dobila samo dio, tek 1990., i to 33 tisuće maraka.[2] Na mjestu biskupa Trebinjsko-mrkanske biskupije došao je poslije Šimuna Menčetića (tal. Simeone Metis) naslijedio ga je Ambroz Gučetić (tal. Ambrogiano Gozzeo).[6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Crkva na kamenu Župa Nevesinje viđena početkom 2017., 24. veljače 2017. (pristupljeno 17. lipnja 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (9). Nevesinjski župnici, duhovna zvanja iz župe, znamenitiji Nevesinjci; (Izvor: Ivica Puljić, Tisuću godina Trebinjske biskupije, Sarajevo, 1988.; Ratko Perić, Da im spomen očuvamo, Mostar, 2000.) 25. studenoga 2009. (pristupljeno 17. lipnja 2017.)
  3. (eng.) Catholic-Hierarchy David M.Cheney: Bishop Tommaso Nadal † 30. travnja 2018. (preuzeto sa stranica 15. veljače 2019.)
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Župnikov pozdrav svećenstvu i narodu, 15. kolovoza 2008. (pristupljeno 18. lipnja 2017.)
  5. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.47 studeni 2005. Pijo Mate Pejić: Dva biskupa iz reda franjevaca, str. 230 (pristupljeno 18. lipnja 2017.)
  6. (eng.) Catholic-Hierarchy David M. Cheney Diocese of Trebinje e Mrkan 3. siječnja 2019. (preuzeto sa stranica 15. veljače 2019.)