Tomislav Žigmanov

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Tomislav Žigmanov (Tavankut, 12. svibnja 1967.[1]) je hrvatski književnik i publicist iz Vojvodine. Živi i radi u Subotici, povremeno i na Čikeriji. Piše pjesme i prozne zapise (eseje). Po zanimanju je profesor filozofije. Žigmanov je jedini predstavnik Hrvata u Skupštini Srbije, ali i predstavnik Hrvata u Srbiji. [2][3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Tomislav Žigmanov rodio se je u Tavankutu. Osnovnu školu je pohađao u Tavankutu a u obližnjoj Subotici srednju školu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gdje je diplomirao na grupi filozofija.[1] Član je Društva hrvatskih književnika, Društva književnika Vojvodine i Hrvatskog filozofskog društva.[1]

Književni rad[uredi VE | uredi]

U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik[4] (refleksivni stihovi).[4]

Piše i dijalektalnom poezijom, na novoštokavskoj bunjevačkoj ikavici (knjiga stihova Bunjevački blues), katkada je sofisticirane do virtuelnosti.[4] Putem ovog izraza, Žigmanov je uspio napraviti iskorak u području poezije.

Njegova prva knjiga refleksivnih pjesama "Raskrivanja"[4] predstavljena je 27. srpnja 2007. godine u prostorima HKC Bunjevačko kolo u nakladi tjednika iz Subotice Žiga.

Nakon pjesničkih djela, pisao je i zapise Efemerije svakodnevlja, u kojima je razradio fenomenologiju raspada režima Slobodana Miloševića.[4]

Izvršnim je urednikom Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, izdanog u nakladi Hrvatskog akademskog društva iz Subotice.

Društveno-politički rad[uredi VE | uredi]

Pored književnog rada, Žigmanov se angažirao i politički, posebice u borbi za ravnopravni i dostojni status Hrvata u Vojvodini[5][6][7][8][9][10][11], kao i u borbi protiv politike odnarođivanja bunjevačkih Hrvata (koju sprovode vlasti Republike Srbije radi stvaranja umjetne bunjevačke nacije)[12][13][14][15][16][17][18][19].

Stoga se je angažirao još početkom devedesetih, nakon raspada SFRJ. Zajedno s još nekim hrvatskim vojvođanskim intelektualcima pokrenuo je časopis Žig. Dvije je godine bio urednikom tog lista, od 1996. do 1998. godine. Istovremeno je bio djelovao pri Otvorenom sveučilištu u Subotici, gdje je bio koordinatorom za razvitak civilnog društva. Nakon toga, od 1998. do 2002., radi unutar na pokretanju programa Radija Suboticena hrvatskom jeziku. Nakon 2002. se angažirao na pokretanju novinsko-izdavačke kuće vojvođanskih Hrvata, NIU Hrvatske riječi. Bitnom je osobom među pokretačima projekta Leksikon podunavskih Hrvata-Bunjevaca i Šokaca. Istom projektu je izvršnim urednikom 2005. godine.[1]

Također, u svojim je novinskim istupima je kritizirao politiku vladajućih krugova u Srbiji prema hrvatskoj manjini, ali i odnos vladajućih krugova u Republici Hrvatskoj prema Hrvatima u Srbiji.[20]

Njegovi članci su kritizirali i inertnost hrvatske javnosti u Vojvodini.[21]

U svom društveno-znanstvenom radu, održavao je i izlaganja na stručno-znanstvenom skupu održanom u sklopu Dana Balinta Vujkova.[22][23]

Pisao je i za Hrvatsku reviju.

Ravnatelj je i djelatnik Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata[24].

Surađivao je s Helsinškim odborom za ljudska prava u Srbiji kad se izrađivalo izvješće o položaju hrvatske manjine u Srbiji.[1]

Prijetnje[uredi VE | uredi]

Kao zastupnik hrvatske manjine u Srbiji preko Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini u Skupštini Srbije, više je puta dobiovao prijetnje i bio pod pritiskom srpske javnosti zbog kritiziranja velikosrpskih težnji i takvog političkog usmjerenja srpskog predsjednika Aleksandra Vučića kao i osuđenog ratnog zločinca i radikala Vojislava Šešelja, koji mu je zbog toga prijetio i smrću.[25] Naime, nakon što je Šešelj drugostupanjskom presudom MICT-a osuđen na deset godina zatvora zbog zločina nad vojvođanskih Hrvata u selu Hrtkovci 1992 godine, Šešelj je izjavio da je "ponosan na svoje zločine" te da ih je "spreman ponoviti, počevši s Tomislavom Žigmanovom", na što organi reda i vlasti u Srbiji nisu kaznile Šešelja, iako se radilo o presedanu u srpskoj politici i javno izrečenim osobnim prijetnjama kakvih u Srbiji nije bilo od Domovinskog rata.[26]

Djela[uredi VE | uredi]

Književna[uredi VE | uredi]

  • Raskrivanja (knjiga refleksivnih stihova)
  • Efemerije svakodnevlja
  • Bunjevački blues (knjiga stihova), 2002.
  • Bez svlaka mraka, poema, 2005.
  • Minimum in maximis - Zapisi s ruba o nerubnome (knjiga filozofskih eseja), 2007.
  • Prid svitom – saga o svitu koji nestaje, prozni monolozi, 2008. (pisana na bunjevačkoj ikavici)
  • (Ne)Sklad(a)ni divani (knjiga priča), Subotica, 2015.

Svojim djelima je 2009. ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog)[27].

Bio je urednikom monografije o prvom suvremenom slikaru u bunjevačkih Hrvata Stipanu Kopiloviću.[28]

Znanstvena[uredi VE | uredi]

  • Bibliografiju Hrvata u Vojvodini 1990. – 2002., 2005.
  • Hrvati u Vojvodini danas: traganje za identitetom, 2007.
  • Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti - osnovne činjenice, 2009. (grafički dizajnirao Darko Vuković[29]) (suautor s Marijom Barom)
  • Osvajanje slobode - Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskog prevrata 2000., 2011.[1]

Neka djela su mu prevedena i na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer, a jedno djelo mu je preveo i na njemački jezik. Osim tih jezika, djela su mu prvedena i na engleski, rumunjski, bugarski i rusinski jezik.[1]

Subotički redatelj Rajko Ljubič je snimio film Sve arende u sluge Ente prema pripovjetci Tomislava Žigmanova Prid svitom - saga o svitu koji nestaje[30].

Nagrade[uredi VE | uredi]

Dobio je mnoštvo nagrada i priznanja u matičnoj Subotici odnosno Vojvodini, zatim Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Mađarskoj.[1]

  • 2010. je dobio Srebrnu povelju Matice hrvatske za knjigu Prid svitom - saga o svitu koji nestaje. Ista knjiga je dobila nagradu fra Lucijan Kordić Društva hrvatskih književnika i te mostarskog ZIRAL-a (Zajednice izdanja Ranjeni labud), za najbolje književno djelo koje govori o životu Hrvata izvan Hrvatske i koje je objavljeno od 1. rujna 2006. do 1. rujna 2010. godine. Iste godine ga je nagradila subotička Gradska knjižnica za zavičajni književni opus, a povodom obilježavanja svoje 120 godišnjice.[1]
  • 2013. prva nagrada Pasionske baštine za djelo Bunjevački Put križa[33][34]
  • 2019. nagrada Hrvatski stećak Matice hrvatske Stolac za osobit doprinos hrvatskoj književnosti[35]

Radovi o Žigmanovu[uredi VE | uredi]

  • Milovan Miković: Suzdržano raskrivanje neočiglednog i nespoznatog, 1998., 1999.
  • Sanja Vulić Vranković: O pjesništvu i pjesničkom jeziku Tomislava Žigmanova, 2003.
  • Sanja Vulić Vranković: Književno djelo i jezik Tomislava Žigmanova, 2004.
  • Sanja Vulić Vranković: Jezik i književno djelo Tomislava Žigmanova, 2005.
  • Sanja Vulić Vranković: Mrak koji traje (Tomislav Žigmanov, Bez svlaka mraka, Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2005.), osvrt

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 Hrvatsko slovo, Razgovor: Tomislav Žigmanov, književnik, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (razgovor vodio Krešimir Bušić), str. 3.,4., 9., 28. listopada 2011.
  2. (11. veljače 2018.) Žigmanov: Da sam ja Vučić, ispričao bih se, pristupljeno 13. lipnja 2019.
  3. (6. svibnja 2019.) Tomislav Žigmanov: Negiraju se zločini nad Hrvatima u Vojvodini, pristupljeno 13. lipnja 2019.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
  5. Radio-Subotica Okvir za budućnost informiranja na hrvatskom jeziku u Srbiji (II.), 30. srpnja 2007.
  6. Radio-Subotica Okvir za budućnost informiranja na hrvatskom jeziku u Srbiji (III.), 13. kolovoza 2007.
  7. Radio-Subotica Okvir za budućnost informiranja na hrvatskom jeziku u Srbiji (IV.), 20. kolovoza 2007.
  8. Radio-Subotica Okvir za budućnost informiranja na hrvatskom jeziku u Srbiji (V.), 27. kolovoza 2007.
  9. Radio-Subotica Posvemašnje ozbiljenje postmoderne – vojvođanski Hrvati u vlastitom teatru apsurdnosti (I.), 9. srpnja 2007.
  10. Radio-Subotica Posvemašnje ozbiljenje postmoderne – vojvođanski Hrvati u vlastitom teatru apsurdnosti (II.), 6. kolovoza 2007.
  11. Radio-Subotica O važnosti kvalitete informiranja na vlastitom jeziku, 4. lipnja 2007.
  12. Radio-Subotica Kako se (ne)odupiremo antihrvatskom djelovanju, 28. svibnja 2007.
  13. Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (I.), od 3. rujna 2007.
  14. Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (II.), od 10. rujna 2007.
  15. Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (III.), od 24. rujna 2007.
  16. Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (IV.), od 8. listopada 2007.
  17. Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (V.), od 29. listopada 2007.
  18. Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (VI), od 3. prosinca 2007.
  19. Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (VII), od 17. prosinca 2007.
  20. Radio Subotica Silovanje struke i zdrave pameti, 17. rujna 2007. (preneseni intervju iz "Građanskog lista" od 8-9. rujna 2007.)
  21. Radio Subotica Hrvatska javnost u Vojvodini i vanjska politika, 01. listopada 2007.
  22. Radio-Subotica Knjiška produkcija vojvođanskih Hrvata u 2007., (I.), 15. listopada 2007.
  23. Radio-Subotica Knjiška produkcija vojvođanskih Hrvata u 2007., (II.), 22. listopada 2007.
  24. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Djelatnici, pristupljeno 6. veljače 2010.
  25. PolitikaPlus HINA. SRBIJA: Pritisak na zastupnika i predsjednika DSHV Tomislava Žigmanova zbog izjava o Šešelju, 12. travnja 2018. (pristupljeno 17. travnja 2018.)
  26. Portal Narod.hr Šešelj prijeti Hrvatima: ‘Spreman sam ponoviti zločine a krenut ću od Tomislava Žigmanova’, 12. travnja 2018. (pristupljeno 17. travnja 2018.)
  27. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
  28. Hrvatska riječ D.B.P.: Prvi suvremeni slikar u bunjevačkih Hrvata - Novo izdanje ZKVH-a: »Slikar Stipan Kopilović 1877.-1924.«
  29. Radio Subotica Izložba plakata Darka Vukovića u prostorijama ZKVH, 2. veljače 2010.
  30. Zvonik br.173 Održano treće "Književno prelo" Hrvatske čitaonice
  31. Radio-Subotica Tomislavu Žigmanovu nagrada «Zvane Črnja» na pulskim «Danima eseja», 20. listopada 2007.
  32. Radio Subotica na hrvatskom Siniša Jurić: Dobitnici o svojim nagradama «Pro urbe», 2. rujna 2011.
  33. Objavljeni dobitnici književnih nagrada Pasionske baštine (2013.), pristupljeno 7. prosinca 2014.
  34. Program Lirika Velikog petka u Društvu hrvatskih književnika
  35. (6. lipnja 2019.)"Tomislav Žigmanov dobio nagradu 'Hrvatski stećak'". direktno.hr pristupljeno 19. kolovoza 2019.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]