Tomislav Jablanović
| Njegova preuzvišenost Tomislav Jablanović | |
|---|---|
| Vrhbosanski pomoćni biskup | |
 | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Metropolija | Vrhbosanska |
| Imenovan | 16. studenog 1970. |
| Služba završila | 10. rujna 1986. |
| Prethodnik | Anton Bonaventura Jeglič |
| Nasljednik | Pero Sudar |
| Redovi | |
| Ređenje | 30. studenog 1943. |
| Posvećenje | 18. travnja 1971. posvetitelj Smiljan Franjo Čekada |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 21. svibnja 1921. Dolac, BiH |
| Umro | 10. rujna 1986. Mosbach, Njemačka |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Denominacija | katolik |
Tomislav Jablanović (Dolac, 18. svibnja 1921. – Mosbach, 10. rujna 1986.) bio je hrvatski prelat Katoličke Crkve koji je služio kao pomoćni biskup vrhbosanski od 1971. do 1986. godine.
Rodio se u obitelji Rude i Luce r. Babić u Docu kod Travnika, 18. svibnja 1921. godine. Otac mu je bio sudski činovnik, a majka domaćica. Imao je još dva brata i tri sestre. Osnovnu školu završio je u Docu kod sestara milosrdnica, a sjemenišnu gimnaziju u Travniku. Teologiju je studirao na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu od 1939. do 1944. godine. Za svećenika je zaređen 30. studenog 1943. godine. Službovao je kao kateheta srednjoškolaca u Sarajevu. Od 13. lipnja 1945. do 13. lipnja 1953. bio je lišen slobode, a kaznu je izdržavao u Zenici. I pet godina nakon izlaska iz zatvora bio je lišen građanskih prava, tako da je tek od 1959. do 1960. odslužio vojni rok.[1]
Kao župnik iz Bistrice kod Bugojna, 1960. godine, zatražio je dopuštenje ordinarijata za nastavak studija teologije na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Polaganje razlike predmeta potrajalo je dvije godine te je diplomirao 1. travnja 1963. godine. Doktorirao je temom „Islamska apologetska argumentacija” pod vodstvom Đure Gračanina.[1]
Nadbiskup Čekada imenovao ga je 12. studenog 1970. rezidencijalnim kanonikom u Sarajevu, a 16. studenog iste godine imenovan je za pomoćnog biskupa u Sarajevu te naslovnog biskupa biskupije Aquae in Dacia. Za biskupa je posvećen 18. travnja 1971. godine. U okviru Biskupske konferencije bio je 1973. član Vijeća za obitelj, a 1976. predsjednik Vijeća za laike. Godine 1983. bio je predsjednik Vijeća za hrvatsku emigraciju. Od 1968. godine bio je na prijedlog BKJ korespondent Tajništva za odnose s nekršćanima, a 26. travnja 1985. kardinal Agostino Casaroli imenovao ga je članom istog tajništva. Od 1978. do 1983. bio je generalni tajnik BKJ.[2]
Od 1971. do smrti predavao je osnovno bogoslovlje i islam na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu. Od 1967. do 1971. predavao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu povijest religija i islama.[2]
Za vrijeme pohoda Hrvatskoj katoličkoj misiji u Mosbachu 10. rujna 1986. umire od srčanog udara. Pokopan je u Zagrebu, 16. rujna 1986.[3]
- 1 2 Zovkić 1987, str. 104.
- 1 2 Zovkić 1987, str. 105.
- ↑ Zovkić 1987, str. 106.
- Zovkić, Mato. 1987. U spomen dr. Tomislavu Jablanoviću (1921 - 1986). Bogoslovska smotra. Sveučilište u Zagrebu - Katolički bogoslovni fakultet. Zagreb. 57 (1–2): 104–106
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Anton Bonaventura Jeglič |
Pomoćni biskup vrhbosanski 1971.–1986. |
nasljednik Pero Sudar |
| prethodnik uspostavljeno |
Naslovni biskup biskupije Aquae in Dacia 1971.–1986. |
nasljednik Martin Luluga |
Ordinariji Vrhbosanske nadbiskupije | ||
|---|---|---|
| Nadbiskupi kardinali |  | |
| Nadbiskupi | ||
| Pomoćni biskupi | ||