Torlački dijalekti
Torlački dijalekti, poznati kao torlački govori ili torlačko narječje, predstavljaju skupinu južnoslavenskih dijalekata kojima se govori u Južnoj Srbiji, južnim i istočnim dijelovima Kosova, sjeverozapadnoj Bugarskoj i sjeverozapadnim i sjeveroistočnim dijelovima Sjeverne Makedonije. Torlački dijalekti s makedonskim i bugarskim jezicima pripadaju balkanskoj slavenskoj jezičkoj zajednici. Oni se nalaze na UNESCO listi ugroženih jezika.[1]
Torlački dijalekti nijesu standardizirani. Srbijanski jezikoslovci ih nazivaju prizrensko-timočki dijalekti i dijelom štokavskoga narječja srpskoga jezika. Međutim, naglašavaju njihovu specifičnost i da im pripada posebno mjesto u okviru štokavskoga narječja.[2] Bugarski jezikoslovci ih nazivaju prijelaznim govorima i smatraju ih zapadnim govorima bugarskoga jezika.[3] Makedonski jezikoslovci torlačke govore na prostoru Sjeverne Makedonije nazivaju sjevernim govorima makedonskog jezika.[4]
Granice dijalekata se protežu na sjeveru k istoku od Zaječara, blizu granice s Bugarskom (točnije linija Belogradčik – Berkovica – Godeč – Slivnica – Pernik – Radomir – Bosilegrad i okolica Ćustendila), do linije Kriva Palanka – Kratovo – Sveti Nikole – Skopska Crna gora i Tetovo na jugu, na sjeveroistoku Valčedrm i okolica, a zapadna – od granice s Albanijom, preko Dečana i Vučitrna do Stalaća na sjeveru.
Govornici ovih dijalekata su Srbi, Bugari, Makedonci, te Goranci i Bošnjaci na jugu Kosova i Hrvati Karaševci u Rumunjskoj.
Srpski jezikoslovac i reformator srpskog jezika Vuk Karadžić u svome djelu Srpski rječnik pojam Torlak opisuje kao »čovjeka koji ne zna dobro govoriti niti srpski niti bugarski jezik«.[5] On je skupljajući narodne pjesme od jedne starije žene iz okolice Kruševca, na osnovu njenog govora bio mišljenja da se u Kruševcu govori nekakvim bugarskim narječjem. Kasnije mijenja pomalo mišljenje te 1827. godine piše da Leskovčani i Prištinci nijesu Bugari, već i Piroćanci i Vidinci su bliži Srbima nego Bugarima, ali da ne govore dobro ni srpski i ni bugarski. Hrvatski jezikoslovac Milan Rešetar smatra da torlački dijalekti nisu dio štokavskog narječja.[6]
- ↑ Moseley, Christopher. 2010. Atlas of the World’s Languages in Danger. UNESCO. str. 24
- ↑ Ивић, Павле. 1985. Дијалектологија српскохрватског језика – увод у штокавско наречје. Нови Сад. str. 110
- ↑ Стойков, Стойко. 2002. Българска диалектология. София. str. 163
- ↑ Видоески, Бжидар. 1999. Дијалектите на Македонскиот Јазик - том 2. Скопје. str. 159
- ↑ Stefanović Karadžić, Vuk. 1852. Srpski rječnik. Beč. str. 744
- ↑ Janneke Kalsbeek. 1998. The Čakavian Dialect of Orbanići Near Žminj in Istria. Rodopi. str. 3. ISBN 90-420-0712-5