Tranzit (astronomija)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Slika Venerinog prijelaza ili tranzita 2012. koji je trajao 6 sati i 40 minuta.
Ne događa se svaki put Venerin prijelaz, kad se Venera nađe između Zemlje i Sunca, jer se ravnine gibanja Venere i Zemlje oko Sunca razlikuju za 3.4°, pa je Venera najčešće iznad ili ispod Sunčeva diska.
Prijelaz mjeseca Io preko Jupitera, viđeno sa svemirske letjelice Cassini-Huygens.

Tranzit (njemački transit < talijanski transito < latinski transitus: prijelaz, prolaženje, prolaz) ili prijelaz, u astronomiji, je prijelaz Merkura ili Venere preko Sunčeva kruga; općenitije, prijelaz manjega nebeskog tijela ili sjene manjega tijela preko kruga većega tijela, npr. prirodnih satelita ispred planeta (Venerin prijelaz). Zaklanjanje manjega tijela većim naziva se okultacija. [1]

Venerin prijelaz[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Venerin prijelaz

Venerin prijelaz ili Venerin tranzit je prijelaz Venere ispred Sunca i zakrivanje dijela njegova kruga. Ne događa se svaki put kad se Venera nađe između Zemlje i Sunca jer se ravnine gibanja Venere i Zemlje oko Sunca razlikuju za 3.4°, pa je Venera najčešće iznad ili ispod Sunčeva diska. Pojavljuje se 4 puta u 243 godine i obično traje po nekoliko sati (prijelaz 2012. trajao je 6 sati i 40 minuta): između prve i druge pojave razmak je 8 godina (s nekoliko dana razlike) između druge i treće pojave razmak je 105.5 godina, između treće i četvrte opet 8 godina, a do novoga ciklusa treba čekati 121.5 godina.

Od otkrića teleskopa Venerini prijelazi su bili:

  • 7. prosinca 1631.,
  • 4. prosinca 1639.,
  • 6. lipnja 1761.,
  • 4. lipnja 1769.,
  • 9. prosinca 1874.,
  • 6. prosinca 1882.,
  • 8. lipnja 2004. i
  • 5. – 6. lipnja 2012.

Sljedeći Venerini prijelazi će biti:

  • 11. prosinca 2117.,
  • 8. prosinca 2125.,
  • 11. lipnja 2247.,
  • 9. lipnja 2255. itd.

Vrijeme Venerinog prijelaza 1631. predvidio je Johannes Kepler; njegove je proračune usavršio Jeremiah Horrocks, koji je prijelaz motrio 1639. metodom projekcije, što i danas prakticiraju amateri. Prijelazi nisu potpuno vidljivi s cijele Zemlje, tj. prijelaz Venere ne mogu vidjeti promatrači iz onih dijelova Zemlje na kojima je u vrijeme prijelaza noć.

Venerin je prijelaz kroz povijest bio popraćen velikom mobilizacijom znanstvenika i opreme i organiziranjem ekspedicija i međunarodnih suradnji kako bi se promatrao iz različitih dijelova svijeta. Ruđer Bošković je za britanski Royal Society sudjelovao u organiziranju dviju takvih ekspedicija (Istanbul 1761. i Kalifornija 1769.). Venerini prijelazi poslužili su za određivanje Sunčeve paralakse, odnosno udaljenosti Zemlje od Sunca (prema metodi Edmonda Halleya), zatim za procjenu Venerina promjera, a pri prijelazu 1761. Mihail Vasiljevič Lomonosov zapazio je Venerinu atmosferu.

Prije prvih preciznih kronometara, Venerin prijelaz promatrao se i radi određivanja mjesnoga meridijana (zemljopisne dužine). Tako je i ekspedicija Jamesa Cooka s pomoću promatranja Venerina prijelaza 1769. precizno odredila položaj Tahitija. [2]

Merkurov prijelaz[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Merkurov prijelaz

Merkurov prijelaz ili Merkurov tranzit je prijelaz Merkura preko Sunčeva kruga (viđeno sa Zemlje). U trenutku prijelaza Merkur se vidi kao mala točkica na Sunčevom krugu. Merkurov prijelaz se vidi češće od Venerinog prijelaza, između 13 i 14 prijelaza u toku jednog stoljeća, jer je Merkur bliži Suncu i češće se okreće. Merkurovi prijelazi se događaju ili u svibnju ili u studenom. Zadnja 3 prijelaza su se dogodila 1999., 2003. i 2006.; a sljedeći će se pojaviti 2016. Na dan 3. lipnja 2014. prvi puta je Merkurov prijelaz viđen s Marsa (Marsovo vozilo Curiosity).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. tranzit, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  2. Venerin prijelaz (Venerin tranzit), [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.