Turčišće

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Turčišće
Turčišće na karti Hrvatska
Turčišće
Turčišće
Turčišće na zemljovidu Hrvatske
Županija Međimurska županija
Općina/Grad Domašinec
Najbliži (veći) grad ==== Tekst podnaslova ====
Zemljopisne koordinate 46°24′43″N 16°37′01″E / 46.412°N 16.617°E / 46.412; 16.617Koordinate: 46°24′43″N 16°37′01″E / 46.412°N 16.617°E / 46.412; 16.617
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 588
 - Broj domaćinstava 183
Pošta 40318 Dekanovec
Pozivni broj +385 040
Autooznaka ČK

Turčišće (mađarski Törökudvar) je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Domašinec, Međimurska županija.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 588 stanovnika[1] te 183 obiteljskih kućanstava.[2]


Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[3]

Napomena: Sadrži podatke za bivše naselje Dvorišće koje je 1857., 1931. i 1948. iskazivano kao samostalno naselje.

Izvori[uredi VE | uredi]


Noia 64 filesystems home white.pngFlag of Croatia.svg Nedovršeni članak Turčišće koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Povijesni pregled

Selo Turčišće nalazi se danas u Općini Domašinec, sa otprilike 560 stanovnika. Pripada rimokatoličkoj župi Sveti Juraj u Trnju, te se koristi zajedničkim grobljem u Svetom Juraju u Trnju. U povijesti Međimurja Turčišće je uvijek bilo važno mjesto. U povjesnim dokumentima najčešće se spominje sa naseljem Dvorišće. Turčišće se kao feudalni posjed spominje još 1336. godine pod imenom Torsycha kada su Međimurjem gospodarili erdeljski nadvojvode Lacković. Tokom povijesti naziv sela se spominje kao Villa Torchischia, Torchischja, Turchische. Prema nekim autorima selo je dobilo ime prema kajkavskoj riječi tork, koja znači utorak. Dok je u narodu razmišljanje da je naziv došao od rijeci Turci, te šće, što bi u prijevodu značilo Turci-pišaju (razlog takvom vjerovanju je most na na potoku Trnava koji svojim oblikom i ukrasima podsjeća na turske građevine).U drugoj polovici 20. stoljeća zbog izrazite revolucionarne opredjeljenosti stanovnika Turčišća iz šale su Međimurci mjesto još nazivali „Mala Moskva“. Naselje Dvorišće dobilo pak j je naziv najvjerovatnije po utvrdi –dvor koja se nalazila u srednjem vijeku na području Dvorišća. Sudbina Turčišća i Dvorišća kroz cijelu povijest vezana je kao prst i nokat. Tokom povijesti vlasnici Turčišća su se mijenjali. Tako je isto bilo u posjedu razni h velikaši, ali je interesantno da ih prilikom stvaranja vojne međimurske krajine Nikola Zrinski Sigetski i njegov sin Juraj nisu uvrstili u vojnu krajinu. Prema popisu u vrijeme Josipa II iz 1786 godine u Turčišću je živjelo 46 obitelji u 46 kuća, ukupno je bilo 356 stanovnika, od toga 177 ženskih. S obzirom da je u Turčišću bio veliki marof Čakovečkog vlastelinstva, u Turčišću je oduvijek bilo obrtničkih radionica. Selo se vodilo kao izuzetno pismeno kroz cijelu povijest 18. i 19.stoljeća.Tokom stoljeća broj stanovnika se povećao, te je po popisu stanovnika iz 1857. u selu bilo 52 kuća, te 463 stanovnika, 1869 je bilo 766 stanovnika, dok je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće evidentiran umjereni pad stanovnika. Ponovno povećanje započelo je tek u 20. stoljeću.


Uvijek problemi sa „Torčušćanima“


Kroz povijest 19., te 20 stoljeća stanovnici Turčišća u službenim spisma okarakterizirani su kao težak i svadljiv narod. Veliko siromaštvo i dosta težak život okretali su ljude uvijek u političkom smislu,borbi za socijalnu pravdu. Da im nije bilo strano primijeniti silu ukoliko je bilo tko zadirao u njihova prava vidljivo je iz više događaja za kojeg postoje zapisi. 1868. godine prilikom razdiobe pašnjaka na grofovski, te općinski dio došlo je pobune i obračuna seljaka Turčišća, te vlasti. U krvavim sukobima seljaka i grofove družine ubijeno je 12 ljudi. Razlog je bilo izrazito surovo postupanje grofovih službenika prema seljacima. 1875. godine pak je grof Feštefić želio oduzeti dio pašnjaka stanovnicima Turčišća. Tadašnji učitelj Nushol pokreno je pobunu zbog koje su mađarski panduri doveli 40 pandura. Došlo je do opće navale mještana motikama, vila, te drugim priručnim sredstvima na pandure. Panduri su otvorili vatru iz puška, te ubili sveukupno 7 mještana Turčišća. Da bi se potom stanje smirilo. 1918. godine prilikom pobuna koje su se dogodile na području Međimurja jednu od najjačih pobuna bila je u Turčišću. Naime tamo je došlo do opće pljačke u kojoj je opljačkan marof u Tučišću. Dolaskom 60 žandara iz Čakovca stanje se tek smirilo. Zbog istog događaj izvršeno je javno batinanje stanovnika Turčišća ispred kapelice Sv. Florijan u centru mjesta, te prijetnja vješanjima. Zbog teškog života između dva svjetska rata puno Turčišćanaca, te Dvorišćanaca posao je potražilo izvan mjesta. Tridesetih godina 20. stoljeća zaredale su se što suše, što mraz, što poplave tako da se siromaštvo još pojačalo. Uslijed loših životnih uslova, potaknutih radom u Zagrebu, te većim mjestima počelo se sretanjima sa idejom socijalizma, i komunizma koje će trajno obilježiti cijelo selo. 1941-1945. Uoči drugog svjetskog rata Turčišće je uz Čakovec, te Prelog postalo glavno uporište lijevog komunističkog pokreta u Međimurju. Uslijed mađarske okupacije došlo je otkrivanja komunističkih ćelija u Čakovcu, te je ista premještena u Turčišće. Turčišće je bilo najborbenije mjesto u okupiranom Međimurju. Tokom rata selo je dalo 94 aktivna borca, od kojih je njih 33 poginulo. Partizani su cijeloga rata bili prisutni u selu. Odmazde mađarskih vlasti bile su nemilosrdne. Streljanja , pretresi, te stalna prisutnost po danu mađarske vojske i žandarmerije bila je stalna. Ali ipak gospodari sela su mada samo po noći bili partizani. Cijelo je selo simpatizirano partizane, a sa izdajicama se postupalo bez milosti. Tek dolaskom njemaca 1944. godine prekinuta je partizanaska prisutnost. Bugarska vojska ušla je u Turčišće 4. Travnja 1945 godine. Da bismo bili svjesni razmjera terora koje je selo preživjelo pokušat ćemo nabrojit sve aktivne sudionike partizanskog pokreta: Vlahek Imbre Stjepan,Kovač Antuna Tomo,Pintar Barnabe Dragutin, Božič Melka Josip, Božić Mijo, Biber Lovre Franjo, Čanadi Imbre Franjo, Gašpert Antuna Ferdinad, Gašperet Antuna Rudolf, Baranašić Bolte Mijo, Horvat Alekse Katarina, Horvat Gregora Aleksa, Horvatić Ivan Ivan, Horvatić Ivana Mate, Jalšovec Jelene Franjo, Jalšovec Lovre Antuna, Jalšovec Josipa Rafael, Jalšovec Josipa Slavko, Jalšovec Josipa Sofija, Jančec Lovre Antun, Jančec Lovre Gašpar, Kontrec Juliusa Dragutin, Kolarić Roka Stjepan, Korent Jakova Antun, Kovač Antuna Blaž, Kovač Antuna Marko (narodni heroj), Kovač Dragutina Martin, Kovačić Šimuna Dragutin, Lacković Dragutina Josip, Lacković Stjepana Mate, Lah Jakoba Ivan, lah Jakoba Mato, Lepen Antuna Luka, lepen Josipa Ignac, Lepen Melka Stjepan, Lepen Nikole Ivan, Lepen Stjepana Tomo., Loparić Ivan, Krčmar Đuro, Krčmar Lovre Adam, Matošić Ignaca Stjepan, Mesarek Ivana Lovro, Mesarek Mate Adam, Mesarek Mate Mijo, Mesarić Mare Medar, Mislović Stjepana Dragutin, Mihalec Andrije Mijo, Novak Jakoba Mijo, Novak Franje Stjepan, Patafta Filipa Franjo, Patafta Filipa Rudolf, Patafta Franje Mijo, Patafta Mate Mato, Patafta Nikole Stjepan, Pintar Filipa Dragutin, Pintar Filipa Petar, Pintar Ivana Ignac, Pintarić Andrije Stjepan, Radović Stjepana Ignac, Radović Stjepana Mato, Sabol Stjepana Mato, Srpak Ivana Vinko, Srpak Roka Antun, Srpak Roka Ivan, Stanković Melka Antun, Stanković Melka Ivan, Pintar Valenta Đuro, Špilek Mije Rok, Štimec Mate Franjo, Štimec Ivana Stjepan, Tompić Đure Franjo, Tompić Đure Ivan, Tompić Đure Marko, Tompić Đure Rudolf, Tompić Lenarda Melko, Tompić Lenarda Mijo, Vlahek Imbre Ivan, Vlahek Imbre magda, Vojković Mije Josip, Gombar Ivan, barat Remuša Mijo, Biber Lovro Andrija, Baranašić Bolte Đuro, Baranašić Mije Izidor, Baranašić Katarina, Branilović Franje Ivan, Gašpert Antun, Golubić Josipa Stjepan, Kamenar Kazimira Nikola, Kerhač Ivana Nikola, Klemenčić Stjepan, Kolarić valenta Josip, Kovač Dragutina Lovro, Krčmar Ivana Staza, Labazan stjepan, Krčmar lovre Filip, Lepen josipa Antun, Lepen Nikola Katrina, Lepen Stjepšana Nikola, Matošić Mije Ivan, Mesarek Eve Adam, Mesarek Đure Ivan, Mesarek Ivana Antun, Mesarek Josipa Franjo, Mesarek Josipa Mijo, Malov Ivana Franjo,Nevestić Antun, Setnik Melak Lenard, Švenda Florijan, Srpak Ivana Franjo, Tiomašek Jelene Gašpar, Vadlja Stjepan, Vinković Stjepana Ivan, Glad Đure Rok, jalšovec Josipa Ivan, Lah Jakoba Đuro, Lepen Roka Adam, Setnik Alberta Franjo, Štimec Antuna Edo, Štimec Antuna Mato, Vinković Rafael i Vuk Mate Florijan. U selu gotovo da nije bilo kuće koja nije imala partizana, dok su u nekim kućama poginuli za vrijeme rata po 4-5 ukućana.


Selo je do 1990 godine živjelo prilično skladni, te miran život. Demokratske promjene koje su zahvatite Republiku Hrvatsku prenijele su se i na stanovnike Turčišća. Iako prilično „crveno“ selo sukladno svojoj reputaciji borbenog sela od prvih dana mladići iz Turčišća pohitali su postrojbe MUP-a, te ZNG RH. Stanovnike sela veoma je rastužila vijest da su pripadnici ZNG RH Lepen Žarko, te Špilek August u rujnu 1991 godine zarobljeni kao pripadnici 1 gardijske brigade, 3 bojne ZNG RH prilikom pada Hrvatske Kostajnice. Isti su deportirani u koncentracijski logor Manjača. Povijest se ponavljala po nebrojeni put za stanovnike Turčišća… Po padu grada Vukovara nestalim je proglašen Ljubomir Jalšovec (doduše iz Kvitrovca, ali uvijek prisutan u Turčišću).Kao teški ranjenik u selo se vratio Peras Božidar koji je bio ranjen na pokupskom bojištu, te koji je 2004 godine preminuo od posljedica ranjavanja. U vremenskom periodu 1991 do 1995 godine u aktivnoj obrani suverenitete Republike Hrvatske sudjelovali su:

- Lepen Žarko – 1 brigada ZNG RH

- Špilek August- 1 brigada ZNG RH

- Purić Željko- 1 brigada ZNG RH, te HOS-a

- Kontrec Krunoslav- 7 gardijska brigada „PUME“

- Vlahek Predrag - 9 gardijska brigada “VUKOVI“

- Špilek Ivan- 2 gardijska brigada „GROMOVI“

- Peras Božo 145 brigada

- Jalšovec Vlado- PU Međimurska

- Pintar Siniša- PU Međimurska

- Novak Mario- PU Međimurska

- Mikulić Danijel- PU Međimurska

- Pujić Saša - PU Međimurska