Turčin (gljiva)

Izvor: Wikipedija
Turčin
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Boletales
Porodica: Boletaceae
Rod: Leccinum
Vrsta: L. aurantiacum
(Bull.) Gray 1821
Dvojno ime
Leccinum aurantiacum
Leccinum aurantiacum
Vidi predložak mikomorfokvir koji generira sljedeći popis
Mikološke karakteristike
pore na himeniju
klobuk je konveksan
himenij je slobodan
stručak je gol
otisak spora je smeđ
ekologija je mikorizalna
jestivost: jestiva

Turčin (Leccinum aurantiacum) jestiva je gljiva iz roda Leccinum s karakterističnim narančastocrvenim klobukom. Raste uz topole, ali često se nalazi i uz breze i hrastove.

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk je širok od 5 do 15, pa čak i 20 cm, mlad je okrugao, poslije polukružan, crvenosmeđ ili narančast, suh, bez sjaja, kožica prelazi rub klobuka.
  • Cjevčice su slobodne i bjelkaste, rupice su sitne, okruglaste, bjelkaste, poslije sive i na kraju smeđaste, na pritisak potamne.
  • Stručak je visok 8 - 20 cm, a debeo 1 - 2,5 cm, cilindričan, pun, robustan, bjelkast, isprva prekriven bijelim ljuskama koje poslije postanu smeđaste. Tek se u veoma starih primjeraka vrh ljusaka oboji crno.
  • Meso je bijelo, na presjeku isprva lagano ljubičasto, potom crno. Ugodna je mirisa i okusa.
  • Spore su vretenaste, glatke, veličine 13 - 17 x 4 - 5 μm.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Turčin raste ljeti i u kasnu jesen ispod topola. Prilično je česta vrsta.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Turčin je odlična jestiva gljiva koja se može pripremati na razne načine. Sirova pak uzrokuje probavne smetnje.

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Zaštićeni opekasti turčin (Leccinum versipelle) raste uz breze, najčešće ima žutonarančast klobuk i čehice na stručku crne, meso mu na prerezu poprima plavo-zelenu boju i sadrži termolabilni otrov, pa se mora prokuhati pri čemu potpuno pocrni. Hrastov turčin (Leccinum quercinum) raste uz hrastove, obično je tamniji (crvenosmeđast ili riđosmeđ) s još izraženijim i gušćim riđosmeđastim čehicama na stručku. Leccinum vulpinum raste uz borove, a Leccinum piceinum uz smreke; posljednje dvije neki poistovjećuju. Sve su navedene vrste jestive.

Narodni nazivi[uredi | uredi kôd]

Crveni hrapavac, topolov turčin, trepetljikin turčin.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]