U ime identiteta - Nasilje i potreba za pripadnošću

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

U ime identiteta – Nasilje i potreba za pripadnošću


Autor: Amin Maalouf

Književna vrsta: Esej

Izdavač: Grasset, Pariz

Godina objavljivanja: 1998.

Esej Amina Maaloufa U ime identiteta – Nasilje i potreba za pripadnošću (Les Identités meurtrières)djelo je koje problematizira nejasan pojam identiteta. Maalouf odbija simplističko definiranje identita, te na taj način dovodi u pitanje sam identitet, tj. odnos između čovjeka i njegovog identiteta. Autor koristi osobna iskustva kao polazište u pristupanju ovoj nadasve osjetljivoj temi.


Stil pisanja[uredi VE | uredi]

Maalouf koristi jednostavan jezik koji doprinosi ujednačenom stilu pisanja, iako istodobno uspijeva uvesti nesvakidašnje riječi i neologizme. Autor uspijeva na jednostavan i razumljiv način čitatelju predstaviti osjetljivu i kompleksnu problematiku "identiteta".

Esej se sastoji od 4 dijela

  • I MOJ IDENTITET, MOJE PRIPADNOSTI
  • II KADA MODERNIZACIJA DOLAZI OD DRUGOGA (Quand la Modernité vient de chez L’Autre)
  • III VRIJEME PLANETARNIH PLEMEN (Le Temps des Tribus Planétaires)
  • IV UKROTITI LEOPARDA (Apprivoiser La Panthère)


Svaki od četiriju navedenih dijelova pristupa pojmu identiteta iz drugačije perspektive.

Kratak sadržaj[uredi VE | uredi]

I MOJ IDENTITET, MOJE PRIPADNOSTI (Mon Identité, Mes Appartenances)[uredi VE | uredi]

Na samom početku eseja, autor uzima za primjer osobu rođenu u Njemačkoj, sa roditeljima turskog podrijetla. Maalouf navodi kako "U očima društva u kojem živi, on nije Nijemac ; u očima društva iz kojeg a je potekao, on više doista nije Turčin." (11) S obzirom na to da pojam identiteta sam po sebi podrazumijeva pojam pripadnosti (određenoj naciji, etnitetu, religiji itd.), Maalouf postavlja pitanja poput zašto uopće trebamo izabrati između jednog ili drugog. Također, pitanje koja autor postavlja jest ono vezano uz mogućnost svođenja identiteta na samo jednu karakteristiku. Propitkivanjem vlastitog identiteta autor nastoji definirati sam pojam identiteta: "Potječem iz obitelji s arapskoga juga, usađene stoljećima u libanonskim planinamam koja se rasprostranila stalnim seljenjima po raznim dijelovima zemaljske kugle, od Egipta do Brazila i Kube do Australije […] Činjenica da sam kršćanin i da mi je materinski jezik arapski, koji je sveti jezik islama, jedan je od temeljnih paradoksa koji su skovali moj identitet." (21) Ono što Maalouf zaključuje je sljedeće: "U svakom pojedincu susrećemo višestruke pripadnosti" (11). Prema Maaloufu, identitet pripada samo nama, te se sastoji od mnogobrojnih pripadnosti. No ono što je važno jest činjenica da je naš vlastiti identitet jedinstvena kombinacija tih različitih pripadnosti: "Moj identitet to je ono da nisam istovjetan sa ni sa jednom drugom osobom." (16) U sljedećim poglavljima autor zaključuje kako identitet ni u kom pogledu nije statičan, upravo suprotno: "Identitet nije dan jednom za svagda, on se izgrađuje i preobražava tijekom cijeloga života." (27) Glavna problematika ovog prvog dijela jest njegova pomalo radikalna hipoteza, prema kojoj je mijenjanje pojma identiteta za pojam pripadnosti, fatalna greška koja se nalazi u srcu svih ljudskih sukoba.


II KADA MODERNIZACIJA DOLAZI OD DRUGOGA (Quand la Modernité vient de chez L’Autre)[uredi VE | uredi]

U sljedećim poglavljima, Maalouf se bavi drevnom opozicijom "Mi" i "Oni", koja se zapravo krije iza opozicije između Zapada i Arapskog svijeta, između kršćanstva i Islama. Autor se bori protiv implikacija koje se javljaju sa tim opozicijama, prema kojima je stanje sljedeće: "Kada je riječ o islamu, neki ga bez oklijevanja proglašavaju odgovornim za sve drame koje su se pojavljivale i još se pojavljuju u muslimanskim društvima. […] Stoljećima se slično govorilo i za kršćanstvo, prije nego što je postalo jasno da se ono napokon uspjelo modernizirati." (63) Autor nastoji shvatiti ulogu religije u životu čovjeka i u njegovom identitetu. Prema Maaloufu, pitanje valja postaviti na drugačiji način. Premda se religiji redovito pripisuje preveliki utjecaj na živote ljudi, rijetko kada se uzima u obzir utjecaj čovjeka na religiju. Također, autor se bavi poviješću kršćanstva, tj. kako je kršćanstvo postala dominantna religija, u opoziciji sa Islamom. Prema Maaloufu, modernizacija je zaslužna za takav razvoj događaja. Razvoj svakog aspekta ljudskog života povezuje se sa Zapadom. Zapad, u očima jednog Arapa, jest dominantan: „Ali sve što se novo stvara – bilo da se radi o zgradama, ustanovama, sredstvima znanja ili načinu života – slika je Zapada.“ (66) Arapski svijet je uvijek zaostajao za Zapadom. Modernizacija Zapada utjecala je na, zajedno sa mnogim drugim stvarima, živote ljudi koji nisu sa Zapada te na način na koji se ti ljudi identificiraju. Maalouf predlaže kako identificiranja ljudi čije podrijetlo nije Zapad, uvijek podrazumijeva neku vrstu vlastite negacije. Sve ono što je proizašli iz svijeta koji nije Zapad, ne vrijedi ništa u usporedbi sa Zapadom. Ovu negaciju potvrđuje problem koji predstavlja jezik. Kada se sve navedeno uzme u obzir, pitanje kako ne na taj način „proizvesti“ ubojice (12) čini se sasvim logično. Naposljetku, Maalouf navodi kako je, prema kraju 18. stoljeća, muslimansko stanovništvo na području Mediterana osvijestilo svoj marginalizirani status. Kao primjer navodi Egipat u svom pokušaju imitacije Zapada. Zaključak Egipćana je bio taj da Zapad ne želi da mu se nalikuje, već da se slijede njegove naredbe. Stoga Maalouf postavlja pitanje modernizacije, te kako ju postići, bez gubitka vlastitog identiteta.


III VRIJEME PLANETARNIH PLEMEN (Le Temps des Tribus Planétaires)[uredi VE | uredi]

U ovom dijelu, Maalouf se bavi događajima 20.-tog stoljeća (pad komunizma, kriza Zapada) i globalizacijom. Mahniti razvoj globalizacije uzrokuje specifične ljudske reakcije. Zbog globalizacije, ili radije amerikanizacije kao što to predlaže Maalouf, ljudi strahuju kako je njihov identitet ugrožen. U doba kada jedinstvenost sve više nestaje, valja ponovo utvrditi vlastiti identitet. Upravo zato sve više i više se naglašavaju razlike među ljudima. Maalouf smatra sljedeće: „Ne sanjam o svijetu u kojemu religija ne bi imala mjesta, već o svijetu u kojemu će potreba za duhovnošću biti odvojena od potrebe za pripadnošću.“ (90) On propitkuje : „Čime bismo danas mogli zamijeniti pripadnost zajednici vjernika?“ (90) Suočeni sa svim događajima i promjenama u 20.-tom stoljeću, imamo potrebu za novim pristupom identitetu. Prema Maalouf, odgovor se nalazi u pojmu univerzalnosti: „Temeljni postulat univerzalnosti jest da postoje imanentna prava kao što je dostojanstvo ljudske osobe, koje nitko ne može odreći sebi sličnima zbog njihove vjere, boje kože, nacionalnosti, spola, ili zbog bilo kojeg drugog razloga.“ (99) Ono što autor predlaže je da specifičnost svake kulture može biti očuvana putem, na primjer, gastronomije ili nekog drugog aspekta svakodnevnog života ljudi. "Une coutume est respectable tant qu'elle respecte les droits fondamentaux."[1]


IV UKROTITI LEOPARDA (Apprivoiser La Panthère)[uredi VE | uredi]

U posljednjem dijelu svog eseja, Maalouf se bavi utjecajem globalizacije na identitet. Njegov cilj je pokušati shvatiti na koji način globalizacija utječe na pojam identiteta. Premda ponekad osjećamo anksioznost zbog te pomahnitale globalizacije, trebamo znati da je taj osjećaj anksioznosti upravo ono što je zajedničko svima nama. U ovom dijelu, pojam "leopard" simbolizira želju identiteta kojim se, prema Maaloufu, „ne smijemo baviti ni proganjajući ga, a ni s pretjeranom ljubaznošću. Potrebno ga je ukrotiti, ako ne želimo da svijet postane džungla, da budućnost sliči najgorim slikama iz prošlosti...“ (131) Maalouf završava svoj esej prijedlogom prema kojem prijetnja koju predstavlja globalizacija može biti pobijena učenjem jezika: „danas svaki čovjek, očigledno, treba tri jezika. Prvi, svoj jezik identiteta, treći engleski. Između ta dva treba obavezno promicati drugi jezik, slobodno izabran, koji bi bio često, ali ne uvijek, drugi europski jezik.“ (129) Na taj način svaka bi osoba mogla identificirati sa različitim ljudima.


Osvrti na djelo[uredi VE | uredi]

Kontekst eseja, koji mu pridaje Benoît Batailler, pokriva mnoge aspekte te nudi nove interpretacije djela. Ukratko, prema Batailleru, Maalouf uspijeva na jednostavan, humani način problematizirati veoma kompleksnu i delikatnu temu - identitet. Ono što ga se najviše dojmilo iz Maaloufova djela su dvije stvari: Prva, Maaloufova ideja prema kojoj "Identitet nije slaganje neovisinih pripadnosti, on nije „patchwork“, to je crtež na nategnutoj koži.“ (29) ; te druga stvar -zapanjujuće precizno Maaloufovo predviđanje: činjenica da je knjiga napisana 1998.g. te stoga Maalouf nije mogao sam posvjedočiti utjecaju interneta na ljudski život, no svejedno njegova pretpostavka o društvu je veoma blizu istini: "Nous allons passer d’une civilisation de média chaud et de spectateurs froids à une civilisation de média froids et de spectateurs chauds" (p.3; éd. fran.) ; (slob.prev. Iz društva u kojem su mediji dominantni, a gledatelji indiferentni, preći ćemo u društvo u kojem je situacija upravo obrnuta) Cijelokupni tekst nalazi se ovdje[2]


Prema Françoisu Sureauu, Maalouf je humanist u pravom smislu te riječi. On stavlja ljudsku slobodu na prvo mjesto te je zbog toga svojevrstan nasljednik Descartesa i Montaignea.[3]

Također, Gieo Goris navodi kako Amin Maalouf u ovom djelu, te u djelu Les Désorientés , problematizira središnju tematiku posljednjih nekoliko godina, a to je tematiku individualnosti, migracije, nasilja i različitosti.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  1. http://www.temoins.com/culture-et-societe/culture/688-amin-maalouf.html
  2. http://www.temoins.com/culture-et-societe/culture/688-amin-maalouf.html
  3. http://www.lexpress.fr/culture/livre/les-identites-meurtrieres_797860.html
  4. http://www.mo.be/fr/critique/amin-maalouf-la-charte-des-tres-libres