Urbari

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Izloženi urbar u Državnom arhivu u Rijeci

Urbari su popisi prihoda i prava zemljišnih vlastelinstava te podaničkih podavanja, obveza i službi, odnosno zbirke propisa kojima su se od ranoga srednjeg vijeka uređivali odnosi između vlastelina i kmetova. Nastajali su radi lakšeg upravljanja vlastelinstvima i dokazivanja njihovih prava, a vođeni su u njemačko-austrijskim zemljama od srednjek vijeka do ukinuća kmetstva 1848. godine. Naziv potječe od srednjovisokoga njemačkog urbëran, erbëran, što znači donositi, davati prihod. Urbar tako znači zemlju koja donosi prihod, a urbar buoch knjigu u kojoj je takva zemlja, odnosno renta, upisana.

Najpoznatije urbare koji su se odnosili na hrvatski teritorij donijela je Marija Terezija (1755. privremeni urbar za Hrvatsku, 1756. godine Slavonski urbar, a tek 1780. godine donosi potpuni Hrvatski urbar). Tim urbarima utvrđeno je maksimalno opterećenje kmetova, odnosno maksimalna tlaka.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Dalibor Čepulo, Hrvatska pravna povijest u europskom kontekstu od srednjeg vijeka do suvremenog doba, Zagreb 2012., str. 61.
  • "Urbari", Istarska enciklopedija


P history.svg Nedovršeni članak Urbari koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.