Uruk Bani Ma’arid
| Uruk Bani Ma’arid | |
|---|---|
| Država | |
| Godina uvrštenja | 2023. |
| Vrsta | Prirodna baština |
| Mjerilo | (vii), (ix) |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1699 |
| Koordinate | 19°21′50″N 45°35′54″E / 19.36389°N 45.59833°E |
Lokacija Uruk Bani Ma’arida u Saudijskoj Arabiji | |
Uruk Bani Ma'arid (ar. عروق بني معارض) je zaštićeno područje koje se nalazi u južnoj Saudijskoj Arabiji, na zapadnom rubu pustinje Rub' al Khali („Prazno područje”), najveće pješčane pustinje na svijetu i jednog od najspektakularnijih krajolika na Zemlji.
Poznato je po uspješnom ponovnom uvođenju arapskog oriksa (nakon desetljeća izumiranja u divljini), crnorepe gazele, noja i emiratske gazele (Gazella marica), koji su nekad obitavali na ovom području.[1] Raznolika topografija područja podržava širok raspon ekosustava i druge životinjske vrste, uključujući brojne beskralježnjake i gmazove koji nastanjuju pokretne pješčane dine i rijetke reliktne biljke u urezanim vadijima na vapnenačkoj visoravni. Ovo područje su generacijama koristili i pastirski nomadi, Beduini.
Zbog toga je 2023. godine, tijekom 45. sjednice Odbora svjetske baštine održane u Rijadu, Uruk Bani Ma'arid upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao prvo mjesto prirodne baštine u Saudijskoj Arabiji.[2]

Uruk Bani Ma'arid nalazi se u južnoj Saudijskoj Arabiji, unutar granica pokrajina Rijad i Nadžran, na zapadnom rubu pustinje Rub' al-Khali. Zaštićeno područje pokriva površinu od 12.765 km², a okolna zaštitna zona je 806 km² uglavnom erga, i to najvećeg prostranstva vjetrom nanesenog pijeska na Zemlji.[2] Sastoji se od sustava od 35 uzdužnih pješčanih dina (nazvanih „uruk” na arapskom) smještenih na vapnenačkoj visoravni u južnom dijelu planinskog lanca Džebel Tuvajk. Dine se protežu gotovo 200 km i dosežu visinu od 170 m. Između njih protežu se koridori sa šljunčanim ili pješčanim dnom, postoje male šljunčane ravnice i vadiji prekriveni pustinjskom vegetacijom. Postoje i niže parabolične dine, nazvane zibar, sastavljene od grubog pijeska. Pustinjska klima ovog područja odlikuje se neredovitim i rijetkim oborinama od oko 30 mm na godinu.[1]
Zaštićeno područje ovdje je uspostavljeno kraljevskim dekretom 1996. godine, i u potpunosti je u vlasništvu saudijske države. Lov na divlje životinje i uzgoj deva su zabranjeni, a područje je također isključeno iz istraživanja i vađenja nafte i plina.[2]
Vegetacija je rijetka, ali vadiji i pukotine pružaju stanište za neke vrste akacija, trava, šiljovki i leguma; ukupno 106 vrsta biljaka, što je čini najraznovrsnijom u cijeloj pustinji Rub' al-Khali. Obuhvaća sortu žižule Kristovog trna (Ziziphus spina-christi), te 4 endema Arapskog poluotoka: Limeum arabicum, Calligonum crinitum, Cornulaca arabica i Tribulus macropterus var. arabicus, te 9 vrsta karakterističnih za Arapski poluotok i istočnu Afriku. Tako u koridorima između dina rastu patuljasti primjerci vrsta kao što su: Haloxylon persicum, Moringa peregrina i Commiphora myrrha.[1]
U područje Uruk Bani Ma'arid zabilježena prisutnost preko 382 vrste beskralježnjaka, 18 vrsta gmazova (uključujući ugroženog egipatskog uromastiksa (Uromastyx aegyptia) i 5 vrsta endemskih za Saudijsku Arabiju), 104 vrste ptica (kao što su: crkavica, zmijar, smežurani sup (Torgos tracheliotos), arapska droplja (Chlamydotis macqueenii) i stepska eja) i 23 vrste sisavaca (kao što su: nubijska mačka, pustinjska mačka, medojedni jazavac, Pustinjski jež, kapski zec i patuljasti gerbil).[2]
Područje je najpoznatije po ponovnom uvođenju arapskog oriksa (desetljeća nakon izumiranja u divljini), crnorepe gazele i emiratske gazele. God. 2023. Uruk Bani Ma'arid sadržavao je 19%, 2% i 25% globalnih populacija ovih vrsta.
- Pogled s gorja Džebel Tuvajk
- Rub' al Khali kod Nadžrana
- Rijetka patuljasta vegetacija
- Arapski oriks u pustinji Rub' al Khali (2014.)
- Pustinjski sivi varan