Uskoci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Uskoci. Za naselje u općini Stara Gradiška, pogledajte Uskoci (Stara Gradiška).
Disambig.svg "Uskok" preusmjerava ovamo. Za državno tijelo zaduženo za progon korupcije i organiziranog kriminaliteta, pogledajte Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.
Tvrđava Nehaj
Isklesana glava Uskoka
Kliški uskoci
Ivan Lenković - Senjski kapetan i zapovjednik uskoka na području od Senja do rijeke Save

Pojam Uskoci dolazi od hrvatske riječi uskočiti, a ovaj pojam se u prošlosti odnosio na vojnički organiziranu grupu hajduka koje su sačinjavali uglavnom katolički bjegunci iz područja Hrvatske, Hercegovine i Bosne koji su se nalazili pod Osmanskom okupacijom. Uskoci su napustili svoju domovinu početkom 16. stoljeća zbog osmanskih osvajanja. Povijest Uskoka može se pratiti sve od borbi hercegovačkih klanova kao što su Drobnjaci. Kasnije su se iz njih na ovim područjima razvili upadajući (uskačući) Uskoci. Naime, tim je Uskocima uspjelo hercegovačkim područjima unutar Osmanskog carstva osigurati određeni stupanj autonomije.

Većina Uskoka okupila se u Dalmaciji na posjedima hrvatskoga zapovjednika Petra Kružića u Klisu i okolici.

Kada su 1537. Osmanlije osvojili Klis Uskoci su se morali preseliti u Senj. Od tuda su vodili ogorčenu borbu kako protiv Osmanlija tako i protiv Venecije, pogotovo na obali kod Zadra. Iznad grada Senja nalazi se dobro očuvana uskočka tvrđava Nehaj.

U Senju su Uskoci započeli s dopuštanjem Austrije vršiti gusarske napade na venecijanske brodove. Mletačkoj Republici nije nikad uspjelo dovesti Uskoke pod svoju kontrolu.

1602.-1608. Ivo Senjanin, pravim imenom Ivan Vlatković, neosporni je gospodar jadranskih voda vraćajući Mlečanima milo za drago. Latinski ga izvori nazivaju »Uscocchorum dux«[1] (vojvoda uskoka), njemački »Hauptman Khermbatom«

Taj je čin 1612. godine bio povod ratu između Austrije i Venecije, čijim su završetkom Uskoci morali napustiti Senj. Njihovi su brodovi bili spaljeni, dok su sami Uskoci bili 1617. godine preseljeni na područja Karlovca te na Kupu, gdje je već od 1524. živio jedan dio Uskoka u Žumberačkom gorju. U borbama koje su na tim područjima nastavljene protiv Turaka se je kasnije razvila jezgra Vojne krajine koja je u Osmansko-austrijskim ratovima od 1683. do 1699. i od 1788. do 1791. Turcima pružala otpor.

Uz doseobu uskoka u Žumberak vezana je i Žumberačka Bogorodica. Uskoci su sa sobom prigodom doseobe u Žumberak u 16. stoljeću donijeli sliku Blažene Djevice Marije koja drži svog mrtvog Sina. Od tada se vjernici mole se pred slikom Žumberačke Bogorodice, njenu sliku nose u procesijama. Svaka žumberačka kuća stavlja lik Žumberačke Bogorodice na najljepše mjesto. Žumberački vjernici vrlo su privrženi Presvetoj Bogorodici, kojoj se utječu, iskreno mole i zazivaju je u svojim potrebama.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Uskoken.