Uzus

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Uzus je upotreba jezičnih jedinica koje maternji govornici određenog jezika uobičajeno prihvaćaju.

Obična upotreba, s jedne strane, suprotstavlja se povremenoj (privremenoj, individualnoj, zbog specifičnog konteksta) upotrebi, a s druge strane jezičnoj normi - književnoj normi.

Uzus, usko povezan s jezičnom normom, ipak se od nje razlikuje. Uzus se može popraviti u rječnicima, a zatim kodificirati u jezičnu ili književnu normu. Postoje tri razine jezičnog statusa:

  1. uzus (de facto)
  2. književni uzus ili norma i
  3. kodifikacija jezika ili nacionalni standard - standardni jezik.[1]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. bug. Иван Харалмпиев; Лекции по история на българския книжовен език до Възраждането; Теоретични и методологични въпроси; стр. 8; изд. Фабер; Велико Търново; ISBN 978-954-400-702-7