Vöcklabruck
| Vöcklabruck | |||
|---|---|---|---|
 | |||
|
|||
| Koordinate: 48°01′N 13°39′E / 48.017°N 13.650°E | |||
| Država |  Austrija
| ||
| Savezna država |  Gornja Austrija
| ||
| Kotar | Vöcklabruck | ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Herbert Walter Brunsteiner (ÖVP) | ||
| Površina | |||
| - Urbano područje | 15.582 km²[1] | ||
| Visina | 430 m[2] | ||
| Stanovništvo (2014.) | |||
| - Urbano područje | 11.971[1] | ||
| - Urbana gustoća | 768.3 stan./km²[1] | ||
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) | ||
| Poštanski broj | 4840 | ||
| Pozivni broj | 07672 | ||
| Službena stranica www.voecklabruck.at | |||
| Zemljovid | |||
  Vöcklabruck | |||
Vöcklabruck je grad na sjeveru Austrije od 11,971 stanovnika.[1]
Administrativni je centar istoimenog kotara, ulaz u regiju Salzkammergut i najveći grad regije "Attergau".[2]
Zemljopisne karakteristike[uredi | uredi kôd]
Grad leži u Gornjoj Austriji južno od grebena Hausruck, na ušću rijeke Vöckla, po kojoj je dobio ime (Vöckla + Bruck; "Most preko Vöckle"), u rijeku Ager.[2]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Vöcklabruck je prvi put dokumentiran 1134. godine, a status grada dobio je 1353. godine.[2]
Grad još uvijek ima sačuvanu srednjovjekovnu jezgru, s dva gotička ulazna tornja i gotičkim građanskim kućama, koje su u doba baroka dobile nove fasade.[2]
Znamenitosti[uredi | uredi kôd]
Najveće znamenitosti grada su gotička župna crkva sv. Ulricha iz 15. stoljeća, s baroknim interijerom, barokna crkva sv. Egidija podignuta 1688. i kasnogotička bazilika (1450. – 1476.) s dva zapadna zvonika i freskama iz 15. stoljeća.[2]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Gradska privreda[uredi | uredi kôd]
Od 9.875 zaposlenih koliko ih je bilo 1991. godine, je oko 59% radilo u uslužnom sektoru, a ostali u industriji, koja je proizvodila eternit (cementne pokrovne ploče), automobilske dijelove, građevinsku armaturu, elektroničke komponente i metalne odljevke.[2]
Pored grada leži velika hidroelektrana (Energie AG Oberösterreich), a po općini ima dosta malih privatnih elektrana.
-
Vöcklabruck iz zraka, 2008.
