Vaška (rijeka)
Vaška
rus. Вашка | |
|---|---|
| rijeka | |
.jpg) | |
| Položaj | |
| Države | |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 605[1][2] km |
| Površina porječja | 21000[1][2] km2 |
| Istjek | |
| • Prosječni | 184[1] m3/s |
| Tok rijeke | |
| Izvor | |
| • Koord. | 62°24′01″N 48°09′35″E / 62.40014°N 48.15981°E |
| Ušće | |
| • Koord. | 64°54′44″N 45°41′55″E / 64.91222°N 45.69861°E |
| Slijev | Bjelomorski slijev |
| Ulijeva se u | ⤵ Mezen → Bijelo more |
| Pritoci | |
| • Lijevi | Mitka, Jortom, Pučkoma, Zirijanska Ježuga |
| • Desni | Loptjuga, Jevva, Sodzim, Čulas |
  izvor  ušće Vaška na zemljovidu Sjeverozapadnog saveznog okruga  | |
Vaška (rus. Вашка) je rijeka u Udorskom rajonu Republike Komi i Lešukonskom i Mezenskom rajonu Arhangelske oblasti u Rusiji. To je lijevi i najveći pritok Mezena. Duga je 605 km, s površinom porječja od 21 000 km2. Glavni pritoci Vaške su Mitka (lijevi), Loptjuga (desni), Jortom (lijevi), Jevva (desni), Sodzim (desni), Pučkoma (lijevi), Zirijanska Ježuga (lijevi) i Čulas (desni).
Izvor Vaške nalazi se na jugozapadu Udorskog tajona, blizu granice s Arhangelskom oblašću. Rijeka teče u općem smjeru sjeverozapad. U gornjem toku, Vaška teče kroz brdoviti krajolik, a u donjem toku meandrira ostavljajući za sobom veliki broj jezera. Gradsko naselje Blagojevo nalazi se na rijeci Venju, nekoliko kilometara istočno od Vaške, a selo Lešukonskoje, administrativno središte Lešukonskog rajona, nalazi se na lijevoj obali rijeke, uzvodno od ušća u Mezen.
Vaška se zaledi krajem listopada i ostaje zaleđena do početka svibnja. Rijeka se koristila za splavarenje drva do 1990-ih.
Vaška je plovna nizvodno od sela Keba, što je gotovo cijeli tok rijeke unutar Lešukonskog rajona.
Područje su naseljavali Finski narodi, a zatim ga je kolonizirala Novgorodska Republika. Do 13. stoljeća, novgorodski trgovci već su stigli do Bijelog mora. Vašku su novgorodski trgovci koristili kao trgovačku rutu do sliva Pečore, koja je bila privlačna zbog krzna. Iz Sjeverne Dvine išli su uzvodno Pukšengom, zatim se preselili do Pokšenge i nizvodno do Pinege. Iz Pinege su koristili Jožugu, Zirijansku Vašku i Vašku kako bi stigli do Mezena, a potom Pjozu i Ciljmu kako bi stigli do Pečore.[3]
Nakon pada Novgoroda, područje je postalo dio Velike Moskovske Kneževine. Srednji tok Mezena, uključujući donji tok Vaške, bio je mjesto gdje su se ruska i Komi kultura najviše miješale. U donjem toku Mezena, danas u Mezenskom rajonu, dominirali su Rusi, dok su u gornjem toku, danas u Udorskom rajonu, dominirali Komi.[4]
- 1 2 3 Вашка. Velika sovjetska enciklopedija
- 1 2 Vaška (rijeka) u Državnom vodnom registru Rusije. textual.ru (ruski)
- ↑ Плечко, Л.А. 1985. Старинные водные пути (ruski). Физкультура и спорт. Moscow. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2011. Pristupljeno 5. lipnja 2025.
- ↑ Иванова, Т. Г. 2003. К истории региона. Былины Мезени: Север Европейской России. Былины (Свод русского фольклора). 25. Наука. Saint-Petersburg. str. 7–11. Pristupljeno 5. kolovoza 2011.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Vaška (rijeka) |