Valerij Harlamov

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Valerij Harlamov

Državljanstvo Rusija
Rođenje 14. siječnja 1948.
Moskva, SSSR, (danas Rusija)
Smrt 27. kolovoza 1981.
U prometnoj nesreći kraj Solnečnogorsk, SSSR, (danas Rusija)
Visina 1,73 m
Težina 76 kg
Položaj Lijevo krilo
Karijera 1967. – 1981.
Sovjetska hokejska liga klub HK CSKA Moskva

Valerij Borisovič Harlamov (ruski: Вале́рий Бори́сович Харла́мов; Moskva, 14. siječnja 1948. – kraj Solnečnogorska, 27. kolovoza 1981.) – ruski hokejaš na ledu, napadač koji je igrao za moskovski CSKA u Sovjetskoj hokejskoj ligi od 1967. do svoje smrti u prometnoj nesreći 1981. godine.[1]

Premda 173 cm rastom, Harlamov je bio brz, inteligentan, vješt i dominantan igrač, proglašen je najkorisnijim igračem Sovjetske hokejske lige 1972. i 1973. godine. Također je bio nadaren klizač, koji je bio sposoban izvoditi poteze velikom brzinom. Harlamov se smatrao jednim od najboljih igrača svoje ere, kao i jednim od najvećih hokejaša svih vremena.

U međunarodnim natjecanjima, predstavljao je Sovjetski Savez na 11 svjetskih prvenstava, osvojivši 8 zlatnih medalja, 2 srebra i 1 broncu. Sudjelovao je na trima Olimpijskim igrama, 1972., 1976. i 1980., osvojivši dvije zlatne medalje i jednu srebrnu. Veći dio karijere proveo je igrajući na liniji s Vladimirom Petrovom i Borisom Mihajlovim, a ovaj trojac smatra se jednim od najboljih u povijesti hokeja na ledu.

Valerij Harlamov poginuo je u prometnoj nesreći 1981. godine. Nakon smrti, izabran je u Kuću slavnih Međunarodne hokejaške federacije, Kuću slavnih hokeja, Rusku hokejašku kuću slavnih te je izabran za jednog od napadača u izboru momčadi stoljeća Međunarodne hokejaške federacije. Trofej Harlamov dodjeljuje se svake godine najboljem ruskom hokejašu u NHL-u po izboru njegovih sunarodnjaka. Kup Harlamov dodjeljuje se prvaku doigravanja ruske juniorske hokejaške lige, a Kontinentalna hokejaška liga nazvala je po njemu jednu od svoje četiri divizije.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]