Vaps (pokret)
| Vaps | |
|---|---|
 | |
| Predsjednik | Andres Larka |
| Osnovana | 1929. |
| Raspuštena | prosinac 1935. |
| Sjedište |  Tallinn, Estonija
|
| Ideologija | antikomunizam antiparlamentarizam populizam nacionalizam |
| Politički položaj | desnica |
Vaps[1] (est.: Eesti Vabadussõjalaste Keskliit, kasnije Eesti Vabadussõjalaste Liit), odnosno Savez sudionika Estonskoga rata za neovisnost,[2] bio je u početku organizacija veterana Estonskoga rata za neovisnost, a kasnije i politički pokret koji je djelovao u estonskoj politici u razdoblju između dva svjetska rata. Organizacija je osnovana 1929. i premda su na početku prihvaćali samo veterane, kasnije su kao podršku prihvaćali i druge članove.[1] Vođe pokreta bili su Andres Larka, koji je bio službeni čelnik i predsjednički kandidat, te Artur Sirk.
Vaps je započeo kao paravojna organizacija fokusirana na protukomunizam i antiparlamentarizam, zalažući se za autokratsku državu sa snažnim predsjednikom koji bi uživao gotovo diktatorske ovlasti.[3][4][4][5] Uz to je pokret bio izrazito nacionalistički nastrojen.[6] Ipak, u razdoblju kada se fašizam širio Europom, Vaps nikada nije prihvatio toliko radikalne stavove. Pokret nije podržavao niti zagovarao nikakvu rasnu politiku i otvoreno je kritizirao nacionalsocijalistički progon Židova,[3] iako su u početku pozdravili Hitlerov dolazak na vlast, da bi se kasnije ogradili od njemačkog kancelara.[7] Također, Vasp nije pokazivao otvorene tendencije prema nasilju, kao ni prema teritorijalnom širenju.[8] S druge strane, poput talijanskih fašista, nosili su crne odore i crne beretke te su koristili rimski pozdrav na svojim skupovima. Međutim, iako Vaps nikada nije postao otvoreno fašistički pokret, umjereniji članovi pokreta poput Johana Pitke, u jednom su trenutku napustili pokret zbog neslaganja sa službenom politikom. Također, Vaps je održavao bliske kontakte s finskim fašistima.[3] Vaps je izdavao i službeno glasilo Võitlus (hrv.: Borba).
Vaps nije nikada izašao na parlamentarne izbore, premda su bili značajan čimbenik na estonskoj političkoj sceni. Nakon što su 1933. pritiskom na vladu dobili dopuštenje za provođenje referenduma o donošenju snažnog predsjedničkog ustava (koji je dobio podršku 72,7% glasača)[9], tadašnji premijer Jaan Tõnisson, inače protivnik navedenih ustavnih reformi, okoristio se izvanrednim stanjem proglašenim prije tog referenduma i zabranio Vapsu djelovanje. Ipak, to nije ugasilo pokret, koji se vratio s još radikalnijim stavovima. Nakon uspjeha u velikim gradovima na lokalnim izborima, a unatoč činjenici da u seoskim dijelovima zemlje nisu imali gotovo nikakvog uspjeha, Vapsov kandidat Andres Larka bio je prvi favorit predsjedničkih izbora zakazanih za 1934. godinu. Svjestan te mogućnosti, državni poglavar Konstantin Päts proglasio je nakon mjesnih izbora novo izvanredno stanje u cijeloj zemlji 12. srpnja 1934., čime je ponovo raspustio Vaps, a čelnici pokreta su mahom uhićeni.
Vaps je službeno zabranjen i raspušten u prosincu 1935. Dana 6. svibnja 1936. 150 članova pokreta završilo je na sudu. Njih 143 osuđeno je na dugogodišnje zatvorske kazne. Iako su svi oni amnestirani, a pokret aboliran 1938., Vaps više nije uživao ni približno snažnu podršku naroda kao i ranije. Ironično, iste godine donesen je novi estonski ustav koju je u Estoniji uveo snažan predsjednički sustav.[10][11][4]
Postojao je pokušaj obnove pokreta 2009., ali je odbijen,[12][13] a 2019. službeno je potvrđeno kako Vaps nema više djelujućih članova.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Vaps. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 14. ožujka 2015.
- ↑ Conclusions of Estonian International Commission for Investigation of Crimes Against Humanity Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. lipnja 2008. (Wayback Machine)
- ↑ a b c Kasekamp, Andres. 3. lipnja 2000. The Radical Right in Interwar Estonia. ISBN 9780312225988. Pristupljeno 14. ožujka 2015.
- ↑ a b c A History of Fascism, 1914-1945 By Stanley George Payne ISBN 1-85728-595-6
- ↑ T. Parming, The Collapse of Liberal Democracy and the Rise of Authoritarianism in Estonia, London, 1975
- ↑ Kasekamp, Andres. 3. lipnja 2000. The Radical Right in Interwar Estonia. ISBN 9780312225988. Pristupljeno 14. ožujka 2015.
- ↑ "Ajaloolane: ka vapsid ise pidasid end fašistideks" Postimees, 18. kolovoza 2017.
- ↑ Marandi, Rein "Must-valge lipu all : Vabadussõjalaste liikumine Eestis 1929-1937. 1. Legaalne periood (1929-1934)" Stockholm : Centre for Baltic Studies at the University of Stockholm, 1991
- ↑ Andres Kasekamp. Fascism by Popular Initiative: The Rise and Fall of the Vaps Movement in Estonia. Journal of Comparative Fascist Studies (voeventl 4). str. 157–158
- ↑ S. Payne, A history of Fascism, 1914-1945, Routledge, 1995
- ↑ Eesti Vabariigi arengulugu aastatel 1918–1940. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2007. Pristupljeno 29. travnja 2022.
- ↑ Postimees 15. travnja 2009. Jüri Liim taastab vapsiliikumise
- ↑ Vabadussõjalaste Keskliit jätkab tegevust ajaloolise nimega. Postimees. 7. srpnja 2009. Pristupljeno 14. ožujka 2015.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Andres Kasekamp. 2000. The Radical Right in Interwar Estonia. London: Palgrave Macmillan, ISBN 0-312-22598-9
- Varrak, Toomas. 2000. Estonia: Crisis and 'Pre-Emptive Authoritarianism. Berg-Schlosser, Dirk; Jeremy Mitchell (ur.). Conditions of democracy in Europe, 1919-39: systematic case-studies. Palgrave Macmillan. str. 109–128. ISBN 0-312-22843-0
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- O pokretu Vaps, pristupljeno 29. travnja 2022.
- "The radical right in interwar Estonia" Andres Kasekamp, pristupljeno 29. travnja 2022.