Varijator

Izvor: Wikipedija
Remenski prijenosnik s kontinuiranom promjenom prijenosnog omjera (automatski mjenjač brzine kod automobila) ili varijator.
PIV varijator.
Način rada tarnog varijatora Svetozarevljevog sustava: 1) i 2) šalice; 3) i 4) nagibni valjci.

Varijator se upotrebljava za manje snage, a to je mjenjač brzine sa širokim klinastim remenom i sastavljenim remenicama koje za vrijeme rada mogu mijenjati dodirni promjer rastavljanjem ili približavanjem svojih polovica.[1][2]

Lančani prijenosi za bestepenu promjenu prijenosnog omjera[uredi | uredi kôd]

Osnovni način rada ovih lančanih prijenosa jednak je kao i u remenskim bezstepenim varijatorima. Naime, lančanici su ovdje također sastavljeni od dvije ploča stožastog oblika i uzdužno pokretljivim po vratilima, tako da je njihovo primicanje u jednom paru popraćeno istovremenim razmjernim razmicanjem u drugom paru ploča što razmjerno povećava djelujući promjer u prvom, odnosno smanjuje u drugom. Pri tome se i ovdje ovo gibanje dijelova lančanika može izvoditi ručno s pomoću nekog ručnog kola ili poluge, ili njime daljinski upravljati, ili ga automatski regulirati.

Međutim, između takvih, PIV (njem. Positiv Ideal Verànderliches) varijatora i remenskih bezstepenih varijatora, postoje načelne razlike. One se, kao i kod ostalih lančanih prijenosa, sastoje u tome što se ovdje ne radi o prijenosu silom (trenje), već o prijenosu oblikom (zahvatom). Naravno, za tu svrhu stožaste unutarnje površine lančanika moraju biti ozubljene, a i lanci moraju imati posebni oblik (doduše, postoje i PIV varijatori s lančanim prijenosom silom, njihova primjena je manje važna).

Međusobni položaj ploča lančanika u PIV varijatorima mora biti takav da uvijek zubi jedne ploče stoje nasuprot uzubinama druge ploče. U članke lanaca ovih varijatora uloženi su paketi poprečnopokretljivih lamela, tako da pri svakom sljedećem nailaženju lanca na lančanike nastaju novi paketi zuba, koji onda prenose snagu s lančanika na lanac i obrnuto.

Očito je prednost PIV varijatora, u usporedbi s remenskim bestepenim varijatorima, što nema proklizavanja. Najviše se grade za prenošenje snaga do 25 kW, ali i za više; za brojeve okretaja manje od 10 000 o/min; brzine lanaca od 4 do 9 m/s i prijenosne omjere od 3 do 10. Stupnjevi djelovanja su im od 0,85 do 0,95.

Tarni ili frikcijski varijatori[uredi | uredi kôd]

Način djelovanja jednog jednostavnog tarnog čelnog varijatora prikazan je na slici. Pri tome je neobložena tarenica 1 vodeća, a tarenica 2 s oblogom vođena. Vođena tarenica može se pomicati po svojoj osovini na povodnom peru p. Zbog prijenosnog odnosa, koji je u ovom slučaju:

gdje su n i Rx - broj okretaja vodeće tarenice i dodirni polumjer (polumjer središnje kružnice njene dodirne površine s vođenom tarenicom), a nx i R - broj okretaja i polumjer vođene tarenice. Kako su za vrijeme rada n i R stalne veličine, mora pri tom pomicanju doći do promjena broja okretaja vođene tarenice. Kad se ova odmiče od osi vodeće tarenice, njen se broj okretaja povećava i obrnuto.

Osim mijenjanja brzine, ovaj varijator omogućuje i jednostavno mijenjanje smjera okretanja vođene tarenice, jer pri njenom pomicanju slijeva nadesno (lijevo od osi vodeće tarenice) ona na kraju mora dospjeti u položaj u kojemu je Rx = 0, pa stoga i i = 0, a nastavi li se dalje pomicati slijeva nadesno ona ulazi u područje desno od osi vodeće tarenice gdje joj brzina okretanja opet raste, ali u obrnutom smjeru.

Na slici je prikazana konstrukcija modernog varijatora, takozvani Svetozarovljev sustav. U tom varijatoru tarenice su dvije šalice globoidnog oblika 1 i 2 i nagibni valjci 3 i 4 koji se po njima valjaju. Nagibni valjci mogu se zakretati oko osi O1 i O2. Pri tome se mijenjaju dodirni promjeri nagibnih valjaka i vodeće tarenice, s jedne, i vođene tarenice s druge strane, što uz stalan broj okretaja prve, mora promijeniti broj okretaja druge. Funkcioniranje ovog varijatora pobliže je prikazano skicom. U prikazanom položaju nagibnih valjaka (krajnji lijevi položaj) promjer na vodećoj tarenici d1 veći je od promjera na vođenoj d2, to jest d1 > d2, pa zbog toga mora biti n2 > n1. Vrijednosti prijenosnog omjera u kojem se mogu regulirati takvi varijatori jesu od 6 do 8. Tlačna sila za njihov rad postiže se automatski s pomoću ugrađenih mehanizama 5 i 6.

Konstrukcijski je materijal valjnih dijelova ovih varijatora kaljeni čelik, ali im se nagibni valjci oblažu tekstolitima. Takvi varijatori mogu raditi i bez podmazivanja, jer se ni tada ne ugrijavaju preko dopuštene granice.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. mjenjač brzine, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. Radnje koje pogoršavaju rad variatora (ruski). Inačica izvorne stranice arhivirana 13. kolovoza 2021. Pristupljeno 13. kolovoza 2021.
  3. "Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva (strojni dijelovi)), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.