Vasilj Gaćeša

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Vasilije Gaćeša
Pseudonim(i) Vasilj
Rođenje 1. studenoga 1906.
Smrt 29. travnja 1942.
Zanimanje zemljoradnik
Portal: Životopis

Vasilije Vasilj Gaćeša (* Vlahović, kraj Gline, 1. studenoga 1906. — † Brubno, kraj Gline, 29. travnja 1942.), je sudionik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je 1. studenoga 1906. godine u selu Vlahović kod Gline u Banovini. Potječe iz seljačke obitelji. Još kao dječak od osam godina ostao je bez oca. Iako je njegov brat Đuro bio stariji, imanje je vodio Vasilj. Još prije Drugoga svjetskog rata, Vasilj se družio s komunistima svog kraja, pa je zbog toga često proganjan od tadašnjih vlasti.

Kapitulacija jugoslavenske vojske, 1941. godine, zatekla ga je u Šibeniku u činu rezervnog artiljerijskog podnarednika. Gaćeša je uspio da se, preko Bosne, vrati kući. Već u travnju i svibnju 1941. godine, žandari i ustaše tražili su ga svakog dana, ali se on za to vrijeme skrivao po okolnim šumama. Saznavši za naredbe Komunističke partije Jugoslavije o podizanju oružanog ustanka, Vasilj je sa drugim komunistima iz svoga kraja okupljao ljude, govorio im o ustaškoj opasnosti i da prikupljaju oružje. Sredinom srpnja 1941. godine, sa Gaćešom je bilo već 30 ustanika naoružanih lovačkim puškama, kuburama kremenjačama i ponekom vojničkom puškom.

Partijsku odluku donesenu u šumi Abez kraj Gvozda, 19. i 20. srpnja da se podigne ustanak na Banovini i Kordunu, Gaćeša je počeo sprovoditi u djelo već sa 23. na 24. srpnja, kada je s ustanicima raspoređenima u tri grupe napao željezničku postaju i općinu u Banskom Grabovcu. U akciji je bila uništena žandarmerijska posada, željeznička postaja i oduzeto 12 pušaka sa streljivom. Dana 24. srpnja, Gaćeša je okupio prvu grupu banijskih partizana u Šamarici, kod Jovina groba. Oni su vodili brigu o životu izbjeglog naroda iz sela Vlahovića, Grabovca, Drenovca, Šušnjara i Luščana i u tu svrhu organizirali rad pekara, mlinova, straže, zemunice i druge potrebe za život u šumi.

Na konferenciji vojno-partijskih delegata Korduna i Banovine na Petrovoj gori, 19. i 20. rujna 1941. godine, predstavnik Banovine bio je zapovjednik Vasilj Gaćeša. Istog dana bio je primljen je za člana Komunističke partije Jugoslavije. U rujnu je iz okoline Siska u Šamaricu došla grupa hrvatskih partizana, što je imalo iznimnu važnost za razvitak ustanka u ovom kraju.

Banovinci su imali i prvi top koji je napravio seoski majstor Simo Jednak. U napadu su uvijek koristili svoje topove, kojih je, krajem 1941., bilo oko dvadeset. Vasilj Gaćeša postao je član Glavnog štaba NOP odreda Hrvatske u listopadu 1941. godine, na osnivačkoj sjednici u selu Vučkovići, na Petrovoj gori. Sa svojim odredom napadao je ustaško-žandarmerijske i domobranske posade u Bačugi, Gvozdanskom Vlahoviću, Malom Gracu, Klasniću, Žrovcu, Obljaju, Zrinu i drugim mjestima. U prosincui 1941. godine, postao je zapovjednik Banijskog partizanskog odreda.

Posebno teške, ali uspješne borbe vodio je zimi i u rano proljeće 1942. godine, iako su sve postrojbe bile upućene preko Une za Bosnu, Vasilj s proleterskom četom i zapovjednikom Nikolom Demonjom, nanio neprijatelju teške poraze na Banovini. U travnju 1942. godine, Gaćeša je, poslije postavljene zasjede ustašama u Trnovcu, otišao sa svojim izmorenim, izgladnjelim i promrzlim borcima u selo Brubno. Borce su u noći 29. travnja, opkolili ustaše sa jednim vodom boraca i poslije borbe prsa u prsa, Gaćeša je poginuo. Njegovo tijelo preneseno je u Trnovac, u podnožje Šamarice i 1. svibnja 1942. godine sahranjeno uz počasni plotun Demonjine proleterske čete.

Naslijeđe[uredi VE | uredi]

U znak sjećanja, ime Vasilja Gaćeše nosila je Prva brigada Sedme udarne banijske divizije.

Ukazom Predsjedništva Antifašističkoga vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, 6. prosinca 1944. godine, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnoga heroja.

Literatura[uredi VE | uredi]