Vatroslav Lisinski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Vatroslav Lisinski
Vatroslav Lisinski
Vatroslav Lisinski
životopisni podatci
Rodno ime Ignac Fuchs
Datum rođenja 8. srpnja 1819., 1 Zagreb, Hrvatska
Datum smrti 31. svibnja 1854., Zagreb, Hrvatska
Djelo
Razdoblje Ilirizam (romantizam)
Poznatija djela Porin
Ljubav i zloba
Miruj, miruj, srce moje
Važniji suradnici Ivan Zajc
Ferdo Livadić
Portal o glazbi
Portal o životopisima
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Vatroslav Lisinski. Za druga značenja, pogledajte Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog.

Vatroslav Lisinski (Zagreb, 8. srpnja 1819. 1Zagreb, 31. svibnja 1854.), bio je hrvatski skladatelj. Osnivač je hrvatske orkestralne glazbe.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Vatroslav Lisinski rođen je u Zagrebu 1819. godine. Rođen je u obitelji njemačko-židovskog podrijetla.[2][3] Otac mu je bio Andrija Fuchs koji se je doselio početkom 19. stoljeća iz Novoga Mesta u Kranjskoj u Zagreb gdje se je bavio mesarskim zanatom i trgovinom, a majka mu je bila Anka (rođ. Kovačić) kćer zagrebačkoga trgovca, udova Varaždinca Pečnika. Andrija Fuchs iz prvoga braka imao je sina Josipa. Andrija i Anka u drugome braku imali su osim Vatroslava još i kćer Mariju. Obitelj je u vrijeme Lisinskova rođenja živjela u donjogradskoj Ilici, u dvokatnici na sadašnjem broju 37. Kršten je 8. srpnja 1819. godine u tamošnjoj župnoj crkvi sv. Marka.[4] Osnovnu školu pohađao je u rodnome gradu, u školi smještenoj između Popova tornja i samostana klarisa.[4] Vatroslav Lisinski pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je počeo polaziti 1831. godine, a koju je završio 1837. godine[5]. Studij filozofije počeo je pohađati 1837. godine i prvu je godinu opetovao. Završio je dvogodišnji studij filozofije (1840. godine), te potom i dvogodišnji studij prava (1842. godine) na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu.

Glazbu je počeo učiti u trećem ili četvrtom razredu gimnazije kod Rešla. Potom je nastavio kod učitelja zagrebačke učiteljske škole Jurja Sojke, te je nastavio učiti kod Jurja Karla pl. Wisnera-Morgensterna kod kojega je učio harmoniju i kontrapunkt.[6][7][8] Prve poticaje za skladanje daje mu prijatelj, amaterski pjevač Alberto Ognjan pl. Štriga, pristaša ilirskog pokreta koji je 1841. godine osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta. Iste godine sklada svoje prvo djelo - solo pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst Pavla Štoosa (kasnije zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetra Prosto zrakom ptica leti).

U razdoblju od 1842. do 1847. godine zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara više zborova, solo-pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija (Slavonsko kolo) te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Libreto ove opere po zamisli Alberta Štrige napisao je Josip Car, a zatim preradio Dimitrija Demeter dok je instrumentalizaciju dotjerao Wisner-Morgenstern. Praizvedba opere, 28. ožujka 1846. godine,[9] protekla je u znaku slavlja ilirskih ideja i taj nadnevak označen je kao povijesno važan u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja. Lisinski je 1846. godine nakon praizvedbe njegove prve opere Ljubav i zloba, zbog napornoga rada oko skladanja i izvođenja iste, otišao u Mariju Bistricu na odmor, gdje je bio gostom tamošnjega župnika Ivana Krizmanića koji je bio istaknuti rodoljub i rado je primao domoljube i intelektualce iz ilirskoga kruga.[10] Tijekom boravka u Mariji Bistrici susreo se je sa slovačkim rodoljubom Gustávom Zechenterom koji je nadahnut ljepotama Hrvatskoga zagorja napisao stihove na slovačkom jeziku, a Lisinski ih je uglazbio. Tako je 10. studenoga 1846. godine nastala njegova solopopijevka Pěsan Slovačka (Slovačka pjesma), koja je u ožujku sljedeće godine tiskana u Grazu.

Poprsje Vatroslava Lisinskog, ispred Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog

U kolovozu 1847. godine Lisinski je s Albertom Štrigom, Ferdom Livadićem, Ljudevitom Pichlerom i Franjom Stazićem krenuo na koncertnu turneju po Srbiji i Vojvodini (Beograd, Pančevo i Novi Sad)[11] izvodeći hrvatske i srpske skladbe.[6][12] U povratku su se zadržali u Mitrovici gdje su također priredili koncert. Iste godine na jesen, u listopadu, odlazi na usavršavanje u Prag. Došavši u Prag smjestio se u stan u kojemu je prije njega odsjeo i Stanko Vraz, u ulici Obstgasse (današnja ulica nosi naziv 28. října 2).[13] U Pragu je htio nastaviti glazbeno školovanje na tamošnjem znamenitom Konzervatoriju, no nije mogao zbog toga jer je tada imao 28 godina a što je bilo više od propisane dobi koja je bila 20 godina starosti. Nakon što se nije uspio upisati na Konzervatorij nije prihvatio prijedlog ravnatelja Konzervatorija Jana Bedřicha Kittla da se upiše u tamošnju Orguljsku školu, nego je samo jedan semestar polazio predavanja iz tonskoga sloga kod ravnatelja te škole Karela Františeka Pitscha, a privatno je učio kompoziciju i instrumentaciju kod ravnatelja Konzervatorija Jana Bedřicha Kittla.[1] Živio je skromno i u oskudici, pisavši obitelji kako mora plaćati stan, učitelja i karte za kazalište:

"Ujutro pojedem žemlju i za pet krajcera mlijeka, u podne juhu, meso i običan kolač – na pečenje sam zaboravio – pa onda do drugog dana ništa. Tako idem tu i tamo s praznim želucem u kazalište koje nisam mogao dobiti besplatno, a koje je za moju naobrazbu u dramskoj glazbi potrebnije nego ustima nužan zalogaj".[13]

Za vrijeme boravka u Pragu Vatroslav Lisinski bio je svjedokom revolucije u Pragu 1848. godine. Tada bio je i članom hrvatskog izaslanstva na Slavenskom kongresu što se vidi u novinama Slavenski jug gdje je spomenut kao "Lisinski, Vatroslav, Hrvat iz Zagreba, gudbenik umietni").[13]

Tijekom godina školovanja naučio je nekoliko stranih jezika, te je osim hrvatskoga jezika govorio odlično njemački, vrlo dobro latinski i vješto francuski, a češki kao i hrvatski, te nešto ruski jezik.[14]

Prva njegova skladba iz praškoga razdoblja glazbenoga školovanja bila je Novo hrvatsko kolo.[15] Godine 1849. vratio se je u Zagreb na školske praznike i ostao je do listopada iste godine kada se je vratio u Prag. No u Pragu je obolio i po želji Štriginoj vratio se je oko Božića u Zagreb. U Zagrebu je ostao do svibnja 1850. godine i u tome razdoblju promijenio je svoje obiteljsko ime Ignatius Fuchs (Fux) u Vatroslav Lisinski. Dopuštenje o promjeni imena od hrvatske vlade dobio je 7. siječnja 1850. godine.[12] Koncem svibnja 1850. godine vratio se je u Prag. Za boravka u Pragu skladao je i orkestralnu idilu Večer (1850.), niz uvertira (najuspjelija je revolucionarna Bellona iz 1849. godine) i najveći dio opere Porin (libreto je za ovo djelo napisao Dimitrija Demeter) koju je dovršio 1851. godine, nakon povratka u Zagreb. Praizvedbu ove opere, koja je bila 2. listopada 1897. godine na pozornici Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, pod dirigentskim vodstvom Nikole Fallera, Lisinski nije doživio.[16]

Arkada preporoditelja na Mirogoju.

Vrativši se u domovinu, početkom rujna 1850. godine, proživljavao je svoje posljednje godine života kreativno sputan materijalnom bijedom. Jedno vrijeme morao je privatno podučavati sviranje glasovira od čega je imao skromne prihode. Zbog slaboga tjelesnoga ustrojstva sve je više pobolijevao. U razdoblju od 1851. do 1853. godine bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog zavoda, a nakon što je otpušten iz te službe prihvaća činovničko mjesto, sudbenog auskultanta (sudski pripravnik). Razočaran, osamljen, u oskudici i gotovo posve zaboravljen, u doba početka Bachova apsolutizma, skladao je malo. Po drugi puta bio je na odmoru u Mariji Bistrici nekoliko mjeseci 1851. godine.[10]

Vatroslav Lisinki bio je najdarovitiji među skladateljima Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi. Iako nije analitički proučavao izvornu narodnu glazbu uspio se više od ostalih suvremenika približiti ideji Iliraca - stvaranju umjetničke glazbe zasnovane na narodnoj. Lisinski, u biti romantički lirik, svoje je najbolje dao u 70-ak solo pjesama, melodijski inventivnih, formalno raznolikih, a po ugođaju pretežito elegičkih. Hrvatski pjesnici koje je najviše uglazbljivao bili su Petar Preradović, Ivan Kukuljević Sakcinski, Ivan Trnski, Dragutin Rakovac, Dimitrija Demeter i ini, a od čeških pjesnika bili su to Jaromír Václav Picek i Bedřich Václav Jablonsky. Njegovo posljednje glazbeno djelo, nadgrobnica, četveropjev Jeder Mensch muss sterben (Svaki čovjek mora umrijeti), koje je skladao pred smrt i koje je zaželio neka mu se otpjeva na pokopu, izgubljeno je.[17]

Umro je u Zagrebu od vodene bolesti 3, 31. svibnja 1854. godine, ne navršivši 35 godina života.[18] Umro je u kući u Jurjevskoj ulici (danas br. 30 4).[10][19]

Prvotno bio je pokopan na Rokovu groblju, 1. lipnja 1854. godine. Dne 15. listopada 1885. godine, nakon dovršetka gradnje arkada na zagrebačkome groblju Mirogoju, njegovi posmrtni ostatci preneseni su u arkadu preporoditelja.[20][21]

Djela[uredi VE | uredi]

Izbor iz djela[uredi VE | uredi]

  • Iz Zagorja od prastara, 1841. (od 1847. Prosto zrakom ptica leti) 5
  • Oj talasi mili ajte, 1841.
  • Slavonsko kolo, 1841.
  • Hrvatsko kolo, 1841.
  • Putnik, 1844.
  • Tam gdje stoji, 1844.
  • Bělana, 1845.
  • Pěsan Slovačka (Slovačka pjesma), 1846.
  • Prosjak, 1846.
 
  • Miruj, miruj srce moje, 1846.
  • Liebe und Ferne (Ljubav i daljina), 1846.
  • An die Mädchen (Djevojkama), 1846.
  • Die Botschaft (Poruka), 1846.
  • Der blinde Fischer (Slijepi ribar), 1846.
  • Na vjetar, 1847.
  • Nad Berounkoum pod Tetínem (Nad Berounkom pod Tetinom), 1848.
  • Ribar, 1848.
  • Bellona, 1849.
 
  • Vltava, 1849.
  • Vojenska píseň, (Vojnička pjesma), 1849.
  • Večer, 1850.
  • Moja lađa, 1850.
  • Tuga djevojke, 1850.
  • Tuga, 1851.
  • Car Dušan, 1851.
  • Dvie ptice, 1852.
  • Cum invocarem (Kad te zazovem), 1852.

Opere[uredi VE | uredi]

Spomen[uredi VE | uredi]

  • Ulica u Zagrebu 1878. godine dobila je ime po njemu, te je time Vatroslav Lisinski postao prvim skladateljem po kojemu je jedna zagrebačka ulica dobila ime.[22]
  • Godine 1889. osnovano je u Našicama Hrvatsko kulturno društvo "Lisinski", kao pjevačko društvo.[23]
  • Godine 1895. Robert Frangeš-Mihanović uradio je u bronci poprsje Vatroslava Lisinskoga, Glava Lisinskog.[24]
  • Godine 1910. osnovano je Hrvatsko pjevačko društvo "Lisinski" iz Zagreba (od 1966. godine Vokalni ansambl "Vatroslav Lisinski").[25]
  • Lisinskom je posvećen Lisinski, igrano-dokumentarni film Oktavijana Miletića koji je godine 1944. snimljen u tadašnjoj NDH, a koji se smatra prvim hrvatskim dugometražnim filmom.
  • Trg u osječkoj Tvrđi od 1952. godine nosi njegovo ime.[26]
  • Godine 1959. Hrvatsko kulturno društvo "Lisinski" postavilo je u Našicama kod dvorca obitelji Pejačević poprsje Vatroslava Lisinskoga, rad akademskog kipara Belizara Bahorića.
  • Glazbena škola u Gundulićevoj 4 u Zagrebu od 1962. godine nosi njegovo ime.[27]
  • Matica hrvatska postavila je 1966. godine, prigodom proslave 130. obljetnice hrvatskoga narodnoga preporoda, spomen ploču na kući u Opatičkoj 21 u Zagrebu, u kojoj su se sastajali hrvatski preporoditelji i u kojoj je Lisinski 1846. godine skladao operu Ljubav i zloba.[28]
  • Njegovo poprsje, rad kipara Vanje Radauša, postavljeno je 1969. godine na križanju Jurjevske i Mlinarske ulice u Zagrebu.[22]
  • Hrvatsko društvo skladatelja utemeljilo je 1970. godine nagradu "Vatroslav Lisinski" za skladateljski, muzikološki i organizacijski rad.
  • Po njemu ime nosi i zagrebačka Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, izgrađena 1973. godine.
  • Hrvatsko društvo skladatelja utemeljilo je 1994. godine, s Hrvatskom radiotelevizijom, Hrvatskom diskografskom udrugom i Hrvatskom glazbenom unijom, diskografsku nagradu "Porin".
  • Hrvatska pošta 1994. godine izdala je poštansku marku s njegovim likom u seriji poštanskih maraka Povijest hrvatske glazbe.[29]
  • Hrvatska pošta 2019. godine izdala je poštansku marku s njegovim likom u seriji poštanskih maraka Znameniti hrvati.[30]
  • U 2019. godini, povodom 200. obljetnice rođenja Vatroslava Lisinskoga diljem Hrvatske održavaju se manifestacije, koncerti i događanja njemu u spomen.

Galerija[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1 Nadnevak krštenja.[1]
  2. 2 Hrv. 28. listopada.
  3. 3 "vodena bolest, zastarjeli pučki naziv za niz bolesti kod kojih se u tkivima ili tjelesnim šupljinama, iz različitih razloga, nakuplja tekućina."[31]
  4. 4 "(...) na broju 30, nalazi se mjesto gdje se nalazila kuća u kojoj je, 31. svibnja 1854. godine, umro Vatroslav Lisinski (...)".[19]
  5. 5 S novim tekstom iz dijela poeme Grobničko polje, Dimitrija Demetra.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Lisinski, Vatroslav, Koraljka Kos (2013.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 19. travnja 2018.
  2. Goran Beus-Richembergh. Hrvatski bog german. Matica hrvatska, preuzeto 5 svibnja 2013. „Vatroslav Lisinski, pravim imenom Ignaz Fuchs, bio je njemačko-židovskog podrijetla,...”
  3. Nenad Polimac (prosinca 2009.). Titula izdanja godine za blistavo restaurirani film. Jutarnji list, preuzeto 10 srpnja 2012. „Prvi hrvatski operni skladatelj Vatroslav Lisinski, zapravo zvao Ignac Fuchs i bio je podrijetlom Židov.”
  4. 4,0 4,1 Marijan Steiner, 200. obljetnica rođenja skladatelja Vatroslava Lisinskoga: Religiozno–duhovne crte, // Obnovljeni život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, sv. 74, br. 3, (2019.), str. 291. - 294. (Hrčak), str. 291., pristupljeno 12. listopada 2019.
  5. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 912., ISBN 978-953-95772-0-7
  6. 6,0 6,1 Lisinski, Vatroslav, enciklopedija.hr, pristupljeno 19. travnja 2018.
  7. Wisner-Morgenstern, Juraj Karlo, enciklopedija.hr, pristupljeno 10. listopada 2019.
  8. Franjo Šram, Crtice iz hrvatske glazbene kulture, Tiskara i knjigovežnica Ivan Rast, Zagreb, 1940., str. 42., archive.org, pristupljeno 11. listopada 2019.
  9. Na današnj dan: Vatroslav Lisinski http://www.hrt.hr/.+HRT, Arhivirano iz izvornika 21. srpnja 2015., preuzeto 3. kolovoza 2015. „Ljubav i zloba. Praizvedba je održana 28. ožujka 1846.”
  10. 10,0 10,1 10,2 Marijan Steiner, 200. obljetnica rođenja skladatelja Vatroslava Lisinskoga: Religiozno–duhovne crte, // Obnovljeni život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, sv. 74, br. 3, (2019.), str. 291. - 294. (Hrčak), str. 292., pristupljeno 12. listopada 2019.
  11. Franjo Šram, Crtice iz hrvatske glazbene kulture, Tiskara i knjigovežnica Ivan Rast, Zagreb, 1940., str. 46., archive.org, pristupljeno 11. listopada 2019.
  12. 12,0 12,1 Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća: sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih podpisa: A-L / sakupio, popunio i napisao Milan Grlović ; slike crtao Stjepan Kovačević, 1900., str. 316., pristupljeno 13. listopada 2019.
  13. 13,0 13,1 13,2 Marijan Lipovac, Vatroslav Lisinski i njegovo školovanje u Pragu. Vltavu i Moju domovinu skladao prije Smetane, Susreti: glasilo hrvatsko-češkog društva, Zagreb, svibanj 2015., godina XXIII., broj 33, str. 58., pristupljeno 12. listopada 2019.
  14. Franjo Šram, Crtice iz hrvatske glazbene kulture, Tiskara i knjigovežnica Ivan Rast, Zagreb, 1940., str. 44., archive.org, pristupljeno 11. listopada 2019.
  15. Franjo Šram, Crtice iz hrvatske glazbene kulture, Tiskara i knjigovežnica Ivan Rast, Zagreb, 1940., str. 47., archive.org, pristupljeno 11. listopada 2019.
  16. Praizvedba opere Porin http://www.hrt.hr/.+HRT, Arhivirano iz izvornika 19. svibnja 2015., preuzeto 3. kolovoza 2015. „Lisinski je već odavno bio mrtav kad je intendant Stjepan pl. Miletić uvrstio to djelo u program. Praizvedba je održana na pozornici Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu pod dirigentskim vodstvom Nikole Fallera 2. listopada 1897.”
  17. Franjo Šram, Crtice iz hrvatske glazbene kulture, Tiskara i knjigovežnica Ivan Rast, Zagreb, 1940., str. 51., archive.org, pristupljeno 11. listopada 2019.
  18. Marijan Lipovac, Vatroslav Lisinski i njegovo školovanje u Pragu. Vltavu i Moju domovinu skladao prije Smetane, Susreti: glasilo hrvatsko-češkog društva, Zagreb, svibanj 2015., godina XXIII., broj 33, str. 58., 59., pristupljeno 12. listopada 2019.
  19. 19,0 19,1 Ivan Klindic, Kuće u Jurjevskoj ulici na Gornjem gradu koje su bitne za zagrebačku povijest, licegrada.hr, 1. listopada 2019., pristupljeno 14. listopada 2019.
  20. Mirogoj - Galerija spomenika preminulima, hismus.hr, pristupljeno 10. listopada 2019.
  21. Gradska groblja Zagreb - Početak gradnje arkada, gradskagroblja.hr, pristupljeno 10. listopada 2019.
  22. 22,0 22,1 Nada Bezić. Uistinu se moramo zapitati koliko poznajemo Vatroslava Lisinskog, dubrovacki.slobodnadalmacija.hr, 27. svibnja 2019., pristupljeno 10. listopada 2019.
  23. Bista Vatroslava Lisinskog kod Dvorca, uspomena.net, pristupljeno 11. listopada 2019.
  24. Robert Frangeš-Mihanović (1872 – 1940). U povodu 75. obljetnice kipareve smrti. Marking the 75th anniversary of the death of the sculptor, str. 3., Autorica izložbe i kataloga. Exhibition devised and catalogue written by Tatijana Gareljić, 15. siječnja – 1. veljače 2015. January 15 – February 1, 2015., Zagreb, Studio Moderne galerije „Josip Račić“ / The Josip Račić Studio of Modern Gallery, mdc.hr, pristupljeno 10. listopada 2019.
  25. O Ansamblu, vatroslav-lisinski.hr, pristupljeno 10. listopada 2019.
  26. Sanja Lončar-Vicković, Željka Jurković i Dina Stober, Trg Vatroslava Lisinskog u osječkoj Tvrđi – Povijesni i prostorni razvoj, str. 54., e-GFOS - elektronički časopis Građevinskog fakulteta Osijek, broj 6, 2013., stranice 47.-56., e-gfos.gfos.hr, pristupljeno 12. listopada 2019,
  27. Povijest škole, glazbena-lisinski.hr, pristupljeno 10. listopada 2019.
  28. Šetnja Zagrebom – ulicama i trgovima iliraca, str. 6., pripr. Senija Badić, prof. OŠ Jabukovac, Zagreb, profil-klett.hr, pristupljeno 14. listopada 2019.
  29. Broj: 109 Povijest hrvatske glazbe - Vatroslav Lisinski, posta.hr, pristupljeno 10. listopada 2019.
  30. Znameniti hrvati - Vatroslav Lisinski, posta.hr, pristupljeno 12. listopada 2019.
  31. vodena bolest, enciklopedija.hr, pristupljeno 13. listopada 2019.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Vatroslav Lisinski