Većeslav Šupuk

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Križ na brdu Gradini u Kreševu. Na slici vodoravno desno, okomito u sredini. Crkva s najvećom krunicom na svijetu je u sredini slike. Nalazi se u zamišljenom produžetku lokalne ceste prema obzoru.

Don Većeslav Šupuk (Slime, 28. rujna 1936.)[1][2], hrvatski katolički svećenik, javni i kulturni djelatnik. Poglavarstvo Šestanovca predložilo ga je za županijsku nagradu 2005. godine.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je 1936. u Slimenu. Imao je brata koji je bio višestruko odlikovani pukovnik u JNA, a drugi mu je brat bio u ustašama.[3] Rođak je hrvatskog pjesnika Josipa Pupačića.[3][4] U Splitu je pohađao Klasičnu gimnaziju (sjemenište) osam godina. Studirao je u Zagrebu gdje je završio Teološki fakultet u Zagrebu. [1] Za svećenika se je zaredio 29. lipnja 1963. godine.[5] Službovao je u Slimenu, na Šolti u Gornjem Selu i Stomorskoj, zatim u Neoriću i Sutini, Jesenicama pa onda opet u rodnom Slimenu. Bio je šest godina misionarom u Australiji. Kod nadbiskupa Frane Franića bio je neko vrijeme tajnikom.

Od 1977. je godine[5] župnikom je u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u kojoj je ostvario neizmjeran doprinos na duovnom i materijalnom polju. Poznat je po svojim osebujnim, duhovitim ali sadržajnim propovijedima. Rečena župa obuhvaća sela Kreševo i Katune u povijesnoj Radobilji. Zaslužan je za mnoštvo velikih infrastrukturnih, suprastrukturnih i kulturnih zahvata u svojoj župi. Za Domovinskog rata obilazio je bojišnice podižući moral hrvatskim braniteljima.

Zahvati koje je dao izvesti i dovršiti: - obnova župske kuće
- izgradnja novog 30 metarskog zvonika (uz pomoć župljana)
- obnova crkvu sv. Roka na Kreševu Brdu
- izgradnja nove crkve u čast sv. Ivana s grobljem na Katunima Prpuši
- uređenje okoliša[5]
- dar dvaju zvona za crkvu sv. Ivana Krstitelja na Slimenu[6]
- spomenik braniteljima radobiljskog kraja u dvorištu crkve Posrednice Svih Milosti
- kameni spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, lipnja 2001.
- najveća krunica na svijetu, duga više od 30 m (izrađena od drvenih buća, prikupljenih po cijeloj župi, a Šupuk ju je izradio vlastitim rukama), postavljena 15. kolovoza 2003., na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije[7]
- izgradnja u Kreševu 1000 metara dugog Križnog puta (blagoslovljen 14. kolovoza 2005.)) sjeverno od župnog dvora do na vrh brda Gradine, koji završava visokim križem (ugrađeno 25 tona željeza i preko 350 kubika betona), s 14 kamenih kapelica od mosorskog kamena dolita s reljefima Križnog puta, a na platou sa sjeverne strane monumentalnog raspela oltar koji je mjesto održavanja svetih misa za većih vjerskih događanja [8] (projekt Petra Babića), vidljivim sa autoceste kralja Tomislava, 2005.[9][10]
- bista pape Ivana Pavla II. i kardinala Franje Kuharića, rad akademske kiparice Sandre Nejašmić, 2007.[11]
- preuređenje, dovršenje i proširenje crkve Posrednice Svih Milosti (izgrađena početkom 1970-ih na inicijativu svjetski poznatog mariologa fra Karla Balića[12]) u njegovoj župi (oslikao ju biblijskim mozaikom Josip Botteri Dini; obnovljeno je 700 četvornih metara, nadograđena je za dodatnih 5 m, izgrađen novi 30 m visok zvonik, postavljen novi krov u obliku raspela, 24 vitraja križnog puta i nekolicina s motivima iz života Djevice Marije, zgotovljeno 24. listopada 2012. Prvotni je plan bilo napraviti baziliku.[13]

Za izgradnju velikog križa na završetku križnog puta na brdu Gradini u Kreševu (između Biokova i Mosora) zamisao je dobio jer mu je tamošnje brdo mnogo sličilo na jeruzalemsko brdo Golgotu, a povijesno jer je to bilo graničnim područjem bivše Poljičke republike i Otomanskog Carstva, ilirske nekropole; izgradnjom križa ovaj bi kraj postao kulturno i vjersko središte Zagore.[8] A glavni razlog izgradnje zbog kojeg je podigao križ jest taj što je Europska unija izbacila križ iz svog ustava; tako je križ izgrađen baš tu "da ta ista Europa, koje će sutra putovati autocestom prema jugu vidi da se ovaj puk nikada neće odreći križa, simbola našega spasenja na kojem je umro onaj koji je spasio ovaj svijet." [8] Monumentalni je križ najviši u Hrvata.[14]

Planira proširenje seoskog groblja. Jedna od zamišljenih lokacija je brdo Gradina.[15] Novi spomenik koji se planira je spomenik Hrvatskoj Majci patnici[11] i biskupu Frani Franiću.[3]

Zbog navršene kanonske dobi umirovljen je 18. kolovoza 2014. godine. Umirovljen je dekretom splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića. [16]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Marko Dragić: Poetika i povijest hrvatske usmene književnosti, fakultetski udžbenik, akademska godina 2007./08. > USKRS (VAZAM) Rkp. FF Split 2008, E..
  2. Marko Dragić: Svijeća u kulturnoj baštini hrvata, Crkva u svijetu br. 4/2010., str. 487.
  3. 3,0 3,1 3,2 Razgovor za lokalnu televizijsku kuću, 2012. godine.
  4. U razgovoru je rekao da se ne razumije u pjesništvo, ali izvrsno razumije Pupačića, jer zna gdje, kad i kojim su povodom nastale Pupačićeve pjesme.
  5. 5,0 5,1 5,2 Katuni Povijest župe. Priredio Petar Merčep. Pristupljeno 19. studenoga 2012.
  6. Vlado Čutura: Kamo god odlazili, vjeru su očuvali, Glas Koncila, Glas Koncila 45 (1689), 5. studenoga 2006.
  7. Mladen Nejašmić, M. Kovačević: Krunica duga 30 metara, Slobodna Dalmacija, 16. kolovoza 2003.
  8. 8,0 8,1 8,2 Mladen Nejašmić: Veliki projekt katunsko-kreševskog župnika don Većeslava Šupuka - Monumentalni križ na kreševačkoj Golgoti, Slobodna Dalmacija, 14. srpnja 2005.
  9. Križni put: Župa uznesenja Blažene Djevice Marije (Katuni - Kreševo)
  10. Križ u Kreševu za burnog vremena
  11. 11,0 11,1 (IKA) Katuni: Blagoslov bisti pape Ivana Pavla II. i kardinala Franje Kuharića, Informativna katolička agencija, 16. rujna 2007.
  12. Mladen Nejašmić: Dugi Rat Online, Crkvi u Katunima novi krov i kampanel, 30. svibnja 2011. (SD)
  13. Mladen Nejašmić: Katuni-Kreševo: posveta oltara i blagoslov crkve, Slobodna Dalmacija, 24. listopada 2012.
  14. Otkriven najviši križ u Hrvata, Mladen Nejašmić, Slobodna Dalmacija, 16. kolovoza 2005.
  15. Mladen Nejašmić: Groblje tijesno: težak je put do Gradine, Slobodna Dalmacija, 12. rujna 2008.
  16. (ika / gk): Imenovanja i premještaji u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Glas Koncila, 17. srpnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]