Vela Palagruža

Koordinate: 42°23′28″N 16°15′47″E / 42.3911512392698°N 16.2630271911621°E / 42.3911512392698; 16.2630271911621
Izvor: Wikipedija
»Palagruža« preusmjerava ovamo. Za otočje, pogledajte Palagruško otočje.
(Vela) Palagruža
Otok
Svjetionik na Palagruži
Zemljovid otoka
Položaj
Koordinate42°23′28″N 16°15′47″E / 42.3911512392698°N 16.2630271911621°E / 42.3911512392698; 16.2630271911621
SmještajJadransko more
Država Hrvatska
Fizikalne osobine
Površina0,4 km2
Stanovništvo
Glavno naseljePalagruža
Broj stanovnika0 (osim ribara)
Vela Palagruža na zemljovidu Hrvatske
Palagruža
Palagruža
Vela Palagruža na zemljovidu Hrvatske
Zemljovid

Vela Palagruža je uski klisurasti greben u smjeru istok-zapad, većinom s nedostupnim strmim obalama i dvije manje pješčane uvale, Zola na jugu i Stara Vlaka na sjeverozapadu. Na zapadu završava rtom Kapić, a na istoku rtom Mondefust. Na otoku je svjetionik "Palagruža". Otok je visok 92 m, dug 1400 i širok 300 m.

Vela Palagruža

Geološki,[1] Velika Palagruža čini vrh podpovršinskog kompleksa - jedinstven i intrigantan sklop stijena različite starosti, od trijasa (oko 220 mil. g.), preko miocena (oko 10 mil. g.) do kvartara (recentne tvorevine).

Ekološki je Palagruža jedinstvena u Hrvatskoj zbog najblaže klime i najmanjih oborina, prosječno tek oko 270 mm godišnje, uglavnom bez mraza. Prosječna siječanjska temperatura je 11,5 °C, dok je ona srpanjska 24,4 °C. Zato je uz susjedni otok Sušac, Palagruža jedini dio Hrvatske gdje obilno i samoniklo raste prava subtropska vegetacija ljetopadnog grmlja (južni tip restinga) koje samo za vlažne zime nosi lišće te pupa i cvate najesen, a ljeti je posve golo (tj. baš obratno nego na kontinentu zimi). Slična subtropska vegetacija se nalazi tek na južnom Sredozemlju, npr. Malta, Sinaj, polupustinje Izraela i Palestine, te sjeverne obale Afrike.

Gušter na Palagruži.

Među južnim dalmatinskim otocima, Palagruža je najbogatija rijetkim biljnim endemima: palagruška kupusina (Brassica botteri), palagruška zečina (Centaurea friderici), palagruška preslica (Muscari speciosum), pučinski vranjemil (Limonium diomedeum), Ornithogalum visianicum, itd.

Arheološki nalazi dokazuju da je Palagruža bila naseljena još od postglacijala pred nekih 9.000 godina, a u srednjem vijeku tu je bio samostan čije su ruševine na srednjem sedlu otoka i sada vidljive. Na Palagruži danas stalno borave svjetioničari tvrtke Plovputa. Povremeni stanovnici su komiški ribari koji na tom području ribare još od 14. stoljeća.

Palagruža je nekad bila jedna od najizdašnijih pozicija za izlov male plave ribe (srdela, inćun). Danas se plava riba i dalje lovi ali u manjim količinama, a ribari se na tom području uglavnom bave izlovom jastoga i bijele (oborite) ribe.

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

U popularnoj glazbi je grupa Šo!Mazgoon ovjekovječila ovaj otok u pjesmi Na Palagružu.

Galerija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Vela Palagruža