Prijeđi na sadržaj

Velika Kneževina Ruska

Izvor: Wikipedija
Velika Kneževina Ruska
Wielkie Księstwo Ruskie (polj.)
Велике князівство Руське (ukr.)

1658.1659.
 
Glavni gradKijev
Jezici
ukrajinski
Religija
pravoslavlje, grkokatoličanstvo
Vladavina
monarhija
Ivan Vihovskij1658.1659.
Povijest
1658.
uspostavljanje
1659.
ukidanje
Površina
1658.240000 km2
 
Valutagrivnja
 
Bilješke
Kneževina je nastala u povjesnom ukrajinskom razdoblju poznatom kao Rujina
Mapa države Unija tri naroda (1658. – 1659.)

Velika Kneževina Ruska (ukr. Велике князівство Руське, eng. Grand Duchy of Ruthenia) je naziv kratkotrajne ukrajinske države formirane u sklopu federativne zajednice s Poljskom i Litvom 16. rujna 1658. godine kada je potpisan Hadjački sporazum. Obuhvaćala je većinu područja današnje Ukrajine. Velika Kneževina Ruska je formirana od strane zaporoških kozaka i općenito kozaka s desne obale Dnjepra, nedugo nakon ustanka protiv Poljske i smrti hetmana Bogdana Hmeljnickog, te neuspjelog dogovora između ukrajinskih i ruskih političkih predstavnika tog vremena.

U istom razdoblju je već (od 1649. god.) bila formirana Zaporoška Republika koja se našla pred političkim rascjepom i dvije ukrajinske političke struje, gdje su ukrajinski ljivoberežni (oni koji su živjeli s lijeve strane, tj. istočno od rijeke Dnjepar) kozaci podržavali autonomiju u sklopu budućeg Ruskog Carstva, dok su ukrajinski pravoberežni (oni s područja desno, tj. zapadno od Dnjepra) kozaci podržavali federativnu uniju s Poljskom i Litvom u sklopu koje će također imati autonomiju. Vrhovnog vojnog i političkog poglavara na vrhuncu moći je obnašao hetman Ivan Vihovskij koji je ujedno zaslužan za pobjedu u Konotopskoj bitci 26. lipnja 1659. godine.

Velika Kneževina Ruska je prestajala postojati u srpnju 1659., nakon što je ukrajinski hetman Jurij Hmeljnicki otkazao sporazum s Poljskom i Litvom, i nakon što je vlast iz Moskve ponudila bolje uvjete vezane za autonomiju Zaporoške Republike - tj. jugoistočnog dijela Velike Kneževine Ruske. Bez obzira na uvjete dogovorene između ukrajnskih i ruskih političara, Ukrajinci koji su se našli pod vrhovnom vlašću Moskve postepeno gube sve oblike autonomije.

Godine 1667. je potpisan Andrusovski sporazum kojim je - nakon opetovanog i dugotrajnog ratovanja - Poljsko-Litavska Unija uz Zaporožje ustupila Carskoj Rusiji i preostalo područje Ukrajine (tj. bivše Velike Kneževine Ruske) istočno od Dnjepra, uključujući Kijev, otvarajući 20-godišnje razdoblje ukrajinske političke povijesti nazvano "propast" (ukrajinski: Руїна, latinizirano: Ruyína), označeno teškim međusobnim neslaganjima među Ukrajincima, koja su naposljetku omogućili da Moskva preuzme kontrolu nad većinom Ukrajine i uzme jaku ulogu u poslovima Poljsko-Litavske Unije (postigavši između ostalog da Ruska pravoslavna Crkva pod odlučnim uplivom carskog dvora u Moskvi bude mjerodavnu za pravoslavno stanovništvo u Uniji), čineći tu državu - u čijem je okrilju ostao dio Ukrajine zapadno od Dnjepra - sve slabijom.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Kamiński, A.; The Cossack Experiment in Szlachta Democracy in the Polish-Lithuanian Commonwealth - The Hadiach (Hadziacz) Union (1977)
  • Orest Subtelny; Ukraine - A history. University of Toronto press. 1994
  • Makhun S.; Battle of Konotop. Reittarr. No. 23.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]