Velika bijela psina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pas ljudožder
White shark.jpg
Status zaštite

Status iucn2.3 VU hr.svg

Status zaštite: Osjetljivi

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Chondnichthyes
Podrazred: Elasmobranchii
Nadred: Selachimorpha
Red: Lamniformes
Porodica: Lamnidae
Rod: Carcharodon
Vrsta: C. carcharias
Carcharodon carcharias
Smith, 1838.
Raspon
Rasprostranjenost velike bijele psine

Rasprostranjenost velike bijele psine

Velika bijela psina (Carcharodon carcharias), vrsta morskih pasa, jedina preživjela iz roda Carcharodon. Svrstana je u porodicu psina[1] (Lamnidae). Živi u svim oceanima, a prednost daje obalnim vodama umjerenih područja.

Opis[uredi VE | uredi]

Dugačka je od 5-7 metara i teži 2 tone ili više. Mesožder je i jede tuljane, morske lavove i dupine.

Živi u morima topline od 12 do 30°C. Česta je pri obalama južne Australije, Južne Afrike, Kalifornije, otoka Gvadalupe i nešto manje u Sredozemlju i u Jadranu. Nađena je na najvećoj dubini od 1280 metara. Ugrožena je vrsta zbog lova koji je jak zbog krive predodžbe o ovim ribama kao o krvoločnim ubojicama.

Ženke, koje su veće od mužjaka, kote 4-14 živih mladih, dugih 1,2 metra ili više. Dok su u maternici, mladi se hrane neoplođenim jajima ili drugim zamecima. Premda je ova vrsta zaštićena u nekim dijelovima svijeta, njezin broj opada.

Velika bijela psina u odnosu na čovjeka

Napadi na ljude[uredi VE | uredi]

Ljudi nisu zdrava hrana za velike bijele, jer im je probava prespora da probavi plijen s velikim udjelom kosti, mišića i masti u ljudskom tijelu. U skladu s time, u većini zabilježenih napada, velika bijela psina bi prekinula napad nakon prvog ugriza. Smrti bi obično bile uzrokovane gubitkom krvi od početne ozljede udova, a rjeđe kritičnim gubitkom organa ili uslijed jedenja čitavog čovjeka.

Drugi projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: velika bijela psina
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: velikoj bijeloj psini

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Alfred Edmund Brehm: Život životinja, Cankarjeva založba ljubljana, Prosvjeta Zagreb, Sveučilišna naklada Liber Zagreb, Ljubljana, Zagreb 1983.