Velika loža "Sunce"
| Velika loža "Sunce"
Großloge Zur Sonne | |
|---|---|
| Utemeljena | 1829. |
| Prestala postojati | 1933. |
| Tip | velika loža |
| Sjedište | Bayreuth |
| Lokacija | Bavarska |
Velika loža "Sunce" (njem. Großloge Zur Sonne) bila je jedna od osam regularnih slobodnozidarskih velikih loža koje su djelovale u Njemačkoj (Njemačko Carstvo i Weimarska Republika) do 1935. godine, odnosno Bavarskoj. Pripadala je tzv. humanističkim velikim ložama, odnosno onima koje su bile religijski neutralne i nisu zahtijevale obveznu vjeru u Vrhovno biće.
Osnovana je 1829. godine u Bayreuthu, a proizašla je iz dviju prethodnih velikih loža: Velike matične lože iz 1741. te Velike pokrajinske lože "Sunce" osnovane 1810. godine. U pokušaju da izbjegne zabranu od strane nacističkih vlasti, loža se 1933. godine samostalno raspustila.
Nakon Drugog svjetskog rata, loža je obnovljena između 1945. i 1948. pod imenom Velika loža "Sunce" za Bavarsku (Großloge Zur Sonne für Bayern). Godine 1949. postala je dijelom Ujedinjene velike lože Njemačke.
Markgrof Fridrik III. od Brandenburg-Bayreutha osnovao je 21. siječnja 1741. godine u Bayreuthu Dvorsku ložu (Schlossloge) koja je radila na francuskom jeziku (matrični broj 6) i odmah ju proglasio Velikom matičnom ložom (Großen Mutterloge).[1] Iste je godine, 4. prosinca 1741., u Bayreuthu osnovana i područna loža koja je radila na njemačkom jeziku, nazvana Gradskom ložom (Stadtloge). Obje su lože od markgrofa dobile nadimak "Sunce" (Zur Sonne).
Godine 1751. u Bayreuthu su Francuzi osnovali ložu koja međutim nije bila priznata od strane Dvorske lože te je 1752. godine proglašena vinkelskom (podružnom) ložom. Zahtjev te francuske lože iz 1753. za dobivanje osnivačke povelje kod markgrofa odbijen je, a planirana unija s Gradskom ložom nije uspjela zbog velikih unutarnjih razlika.[2]
Zbog požara u dvorcu 1753. Dvorska loža izgubila je svoj prostor za rad. Ovisno o izvorima, nakon toga su obje lože surađivale: markgrof Fridrik je godišnje plaćao 60 talira najma Gradskog loži za korištenje prostora, a nakon smrti markgrofa 1763. Dvorska loža je integrirana u Gradsku ložu ("s prijenosom svih prava"),[1] ili su se već 1753. godine pripojile, pri čemu je starješina Gradske lože ostao starješina u ujedinjenoj loži, a markgrof Fridrik je zadržao ulogu velikog majstora Velike matične lože.[3][4] Bez obzira na detalje, rezultirajuća je loža prihvatila ime Loža "Sunce" (Freimaurerloge Zur Sonne) u Bayreuthu.
Dana 24. rujna 1757. osnovana je podružna Loža "Libanon do tri cedra" (Loge Libanon zu den drei Cedern; m. br. 34) u Erlangenu, a 8. svibnja 1758. i podružna Loža "Aleksandra do tri zvijezde" (Loge Alexander zu den drei Sternen; matrični broj 35) u Ansbachu.[1]
Godine 1764. i 1765. tri lože u Bayreuthu, Erlangenu i Ansbachu, koje su do tada radile po jednostavnom staroengleskom sustavu, prešle su na sustav Strikte opservancije. To je kratkoročno oživjelo rad loža, ali je na kraju dovelo do zastoja i propadanja aktivnosti koje su službeno obnovljene tek u drugoj polovici 1770-ih.[5]
Nakon što je bayreuthska linija markgrofa izumrla 1769., vojvodstvo Bayreuth prešlo je pod upravu ansbaške linije frankovskih Hohenzollerna. Markgrof Carl Alexander von Brandenburg-Ansbach-Bayreuth premjestio je nadzor nad ložama u Ansbach.
Krajem 1776. Carl Alexander sklopio je ugovor o subvenciji s britanskom kraljevskom obitelji na šest godina i ustupio dvije pukovnije (jednu ansbašku, jednu bayreuthsku) za potporu britanskoj vojsci u Američkim ratom za neovisnost. Mnogi časnici tih frankovskih pukovnija bili su slobodni zidari i osnovali su 1781. Vojnu ložu (Feldloge br. 215 pri 2. pukovniji), koja je bila patentirana od Velike lože u Londonu.[6]
Zbog prodaje vojvodstava Ansbach-Bayreuth Pruskoj 1791., Bayreuth i njegove lože stavljene su pod "berlinski nadzor". Prema kraljevskom pruskom ediktu od 20. listopada 1798. o sprječavanju i kažnjavanju tajnih udruga, sve lože na pruskom teritoriju morale su se podrediti jednoj od tri priznate matične velike lože u Berlinu. Loža "Sunce" u Bayreuthu pridružila se 4. srpnja 1800. sustavu Velike lože Pruske zvane "Prijateljstvo kraljevskog Yorka" te je usvojila Fesslerov obred.[7] Dvije druge lože, "Libanon do tri cedra" u Erlangenu i "Aleksandra do tri zvijezde" u Ansbachu, pridružile su se Velikoj nacionalnoj matičnoj loži "Tri globusa".
Godine 1806. nekadašnje vojvodstvo Bayreuth okupirale su francuske trupe, a 1807. je prema Tilzitskom sporazumu pripojeno Francuskom Carstvu, što je prekinulo postojeće veze s Berlinom. Kako se očekivalo da Frankonija više neće biti pod pruskom upravom, Loža "Sunce" u Bayreuthu započela je povjerljive pregovore s ložama "Jutarnja zvijezda" (Zum Morgenstern; osnovana 1799. od Velike lože Pruske) i "Zlatna vaga" (Zur goldenen Waage; osnovana 1804. od Velike zemaljske lože Njemačke), obje u Hofu, te s Ložom "Istina i prijateljstvu" (Zur Wahrheit und Freundschaft; osnovana 1803. od Velike lože Pruske) u Fürthu, s ciljem ponovnog oživljavanja Velike lože "Sunce". Dana 4. prosinca 1807. Velikoj loži "Sunce" izdano je od strane Velike lože Pruske osnivačka povelja kao velikoj pokrajinskoj loži, u slučaju da se frankonijske lože trebaju odvojiti od Berlina. To se i dogodilo 1810., kada je vojvodstvo Bayreuth zajedno s Erlangenom i Hofom pripalo Kraljevini Bavarskoj, koja ga je i formalno preuzela 30. lipnja iste godine (vojvodstvo Ansbach i grad Fürth već su 1806. pripali Bavarskoj). Kao posljedica toga, Loža "Sunce" u Bayreuthu pismom od 20. srpnja 1810. oslabjela je svoju vezu s Velikom ložom Pruske.[3]
Loža "Sunce" u Bayreuthu osnovana je 27. rujna 1810. kao Velika pokrajinska lože "Sunce" (Große Provinzialloge Zur Sonne), pozivajući se na izdanu povelju Velike lože Pruske. Dana 27. studenog 1810. poslala je nacrt akta o ujedinjenju ložama u Hofu i Fürthu. Taj je akt prihvaćen na skupštini održanoj 24. siječnja 1811. od strane sve četiri lože. Ujedinjenje četiri lože pod zajedničkim krovom Velike lože provedeno je radi uzajamne garancije njihovih prava. Kao obred, nova Velika loža zadržala je Fesslerov obred. Kako je novoosnovana Velika loža preuzela ime bayreuthske lože, ona je morala dobiti novo ime. Slobodni zidari iz Bayreutha odlučila su se za naziv "Eleusina do tajnosti" (Eleusis zur Verschwiegenheit).
13. rujna 1814. objavljen je kraljevski dekret kojim je svim državnim službenicima zabranjeno članstvo u tajnim društvima. Zbog toga su lože izgubile gotovo polovicu članstva, a Loža "Zlatna vaga" u Hofu je zbog premalog broja članova čak morala prekinuti rad. Preostali članovi priključili su se 15. lipnja 1815. Loži "Jutarnja zvijezda".
Bivša bayreuthska područna Loža "Libanon do tri cedra" u Erlangenu željela je nastaviti raditi prema rektificiranom obredu te se pridružila Velikoj pokrajinskoj loži "Anakarza za uzvišenu svrhu" u Ansbachu,[7] u kojoj je već bila i druga bivša bayreuthska područna Loža "Aleksandra do tri zvijezde". Ova je Velika pokrajinska matična loža kraljevskih bavarskih pokrajina u Frankoniji "Anakarza za uzvišenu svrhu" (Große Provinzial Mutterloge der königl. bair. Provinzen in Franken „Anacharsis zum erhabenen Zweck“), svoju osnivačku povelju dobila 1807. od Velike nacionalne matične lože "Tri globusa".[5]
Velika pokrajinska loža "Sunce" promijenila je svoj status 29. rujna 1829. godine, prekidajući u obostranoj suglasnosti formalnu ovisnost o Velikoj loži Pruske. Ponovno je preuzela svoja prava pod imenom Velika lože "Sunce", priznata od strane njemačkih velikih loža kao ravnopravna velika loža. U to je vrijeme imala četiri aktivne lože: "Eleusina do tajnosti" u Bayreuthu, "Jutarnja zvijezda" u Hofu, "Istina i prijateljstvu" u Fürthu i "Iskrenost na Rajni" (Zur Freimütigkeit am Rhein) u Frankenthalu.
31. kolovoza 1847. skupština Velike lože prihvatila je prijedlog manhajmske Lože "Karlo za jedinstvo" (Loge Carl zur Eintracht) o dopuštanju primanja nekršćana (tj. Židova). Međutim, prijedlog da se pravo glasa proširi na sve slobodne zidare, uključujući i nekršćane u upravnim vijećima, odbijen je.[8] Nekoliko godina kasnije, oko 1857., potvrđena je mogućnost primanja crnaca i priznavanje njihovih loža.
Bayreuthska Loža "Eleusina do tajnosti" na skupštini Velike lože 28. prosinca 1862. podnijela je zahtjev za reviziju obreda i konstitucije Velike lože.[9] Taj je zahtjev prihvaćen, a revizija je povjerena Johannu Casparu Bluntschliju iz Heidelberga. Dana 11. listopada 1868. nova konstitucija i revidirani obredi prihvaćeni su na skupštini velikih loža. S tom novom konstitucijom Velika loža "Sunce" postala je jedna od najliberalnijih velikih loža u Njemačkoj.[7]
Godine 1893. Velika loža "Sunce" osnovala je za svoje norveške lože Veliku pokrajinsku ložu "Polarna zvijezda", a 8. svibnja 1920. dodijelila joj je osnivačku povelju za samostalnu Veliku norvešku ložu "Polarna zvijezda" sa sjedištem u Trondheimu, Norveška.
Na skupštini Velike lože u Konstanzu u svibnju 1902. prihvaćena je inicijativa starješine bayreuthske lože, knjižara Georga Niehrenheima, da se u bayreuthskoj loži "Eleusina do tajnosti" osnuje Muzej Velike lože (Großlogenmuseum), današnji Njemački muzej slobodnog zidarstva (Deutsches Freimaurer-Museum). Osnovu muzejske zbirke činilo je 168 zbirki radova i predmeta iz starijih vremena. Zahvaljujući aktivnoj razmjeni poklona i donacija iz svih njemačkih loža, zbirka je do 1903. narasla na 650 eksponata.[10]
Godine 1912. liječnik iz Bayreutha Bernhard Beyer preuzeo je upravljanje muzejom i do 1930. godine izgradio ga je u treći najveći muzej te vrste na svijetu. U sklopu tih aktivnosti, Beyer je u Bayreuthu osnovao i Knjižnicu slobodnih zidara (Freimaurerbibliothek) te 1921. Povijesni savez Engbund za istraživanje povijesti slobodnog zidarstva (Geschichtlichen Engbund zur historischen Erforschung der Freimaurerei) Velike lože "Sunce", što se smatra pretečom njemačke istraživačke Lože "Quatuor Coronati" osnovane 1951. godine.
Tijekom Prvog svjetskog rata, frankonijski slobodni zidari osnovali su 1915. u Liègeu, Belgija, Vojnu ložu "Željezni križ" (Feldloge Zum Eisernen Kreuz) pod nadzorom Velike lože "Sunce". U lipnju 1916. brojao je 58 članova iz svih njemačkih velikih loža. Ta je vojna loža prestala s radom krajem rata, u listopadu 1918.[6]
Godine 1932. Velika loža "Sunce" zajedno s Velikom ložom Hamburga i Velikom matičnom ložom eklektičkog slobodnog zidarstva ponovno je uspostavila kontakte s Ujedinjenom velikom ložom Engleske (velikom ložom "neprijatelja" iz Prvog svjetskog rata). Kao posljedica toga, tri pruske velike lože prekinule su svaki kontakt s Velikom ložom "Sunce".[3]
Od druge polovice 1920-ih sve češće su se javljale neprijateljske kampanje protiv slobodnog zidarstva u društvu, primjerice od strane Njemačkog plemićkog društva, njemačkih studentskih udruženja ili tzv. narodnjačkih skupina. Jedan od glavnih agitatora bio je bivši general Erich Ludendorff, koji je 1927. godine objavio govor mržnje pod naslovom Uništenje slobodnog zidarstva otkrivanjem njegovih tajni (Vernichtung der Freimaurerei durch Enthüllung ihrer Geheimnisse), a 1928. pozivao je na uništavanje slobodnih zidara kroz brojne druge napade. Ovakve kampanje nisu bile isključivo njemački fenomen: već 1924. dogodili su se napadi fašista na slobodne zidare u Italiji, a nakon krvave noći u Firenci 1925. slobodno zidarstvo je u Italiji i zabranjeno.
Pod pritiskom koji je rastao i kako bi izbjegle zabranu od strane nacističkih vlasti, Velika loža "Sunce" samorazpustila se 30. travnja 1933. godine ili se preimenovala u Njemačko društvo za kulturu i znanost (Deutsche Gesellschaft für Kultur und Wissen), koje je ipak djelovalo kratko.[3] Također, Velika loža "Sunce" preporučila je svojim ložama da ugase svjetla i zatvore vrata.
Tri staropruske velike lože morale su se, primjerice temeljem izjave Reichkog i pruskog ministra unutarnjih poslova od 28. ožujka 1935., same raspustiti; do rujna 1936. godine sve su ukupno 11 velikih loža i 33 slična društva prestala s radom.
Već u rujnu 1945. Bernhard Beyer predao je američkim okupacijskim vlastima detaljan plan za ponovno oživljavanje njemačkog slobodnog zidarstva u obliku Bavarske velike lože, no povelja nije odmah odobrena. Bavarsko Ministarstvo unutarnjih poslova odobrilo je osnivanje loža 7. prosinca 1946., a smjernice za to objavljene su u travnju 1947. godine, čime su se lože u Bavarskoj, koje su se od 1945. ponovno otvarale, mogle službeno licencirati. Za Veliku ložu "Sunce" trajalo je nešto duže, te je tek 21. siječnja 1948. službeno reaktivirana pod nazivom Velika loža "Sunce" za Bavarsku (Großloge Zur Sonne für Bayern).[3] Već u svibnju 1948. održan je prvi veliki ložinski skup nakon mračnog razdoblja u hramu Lože "Libanon do tri cedra" u Erlangenu, na kojem su bili prisutni i delegati velikih loža iz SAD-a, Francuske i Čehoslovačke.
U ovoj novoj Velikoj loži "Sunce" za Bavarsku udružile su se ne samo bivše (bavarske) lože "Sunce", već i bavarske lože koje su prije 1933. pripadale drugim velikim ložama na tom području.
Velika loža "Sunce" za Bavarsku 19. lipnja 1949. pristupila je zajedno sa svojim članicama u Ujedinjenu veliku ložu Njemačke, čime je završila dugovječna povijest Velikih loža "Sunce" u Bayreuthu. Povijest slobodnih zidara u Bayreuthu, Franconiji, Bavarskoj i Njemačkoj nastavila se i nastavlja pod jedinstvenim krovom. Iz Ujedinjene velike lože Njemačke formirana je današnja Velika loža drevnih i prihvaćenih slobodnih zidara Njemačke, jedna od pet članica Ujedinjenih velikih loža Njemačke.
- 1 2 3 Redlich, Albert. 5. svibnja 1866. Geschichte der Grossloge zur Sonne, Teil 1. Die Bauhütte (njemački). IX. (19)
- ↑ Findel, Joseph Gabriel. 1897. Geschichte der Grossloge zur Sonne in Bayreuth (njemački). J. G. Findel. Leipzig.
- 1 2 3 4 5 Heinold, Dieter. 2. travnja 2004. Die Geschichte der Großloge „Zur Sonne“. Vortrag in der Loge "Zum Morgenstern" in Hof (disertacija) (njemački)
- ↑ Nemeyer, Peter. 2007. Chronik der Bijous der Tochterlogen der Großloge „Zur Sonne“. Bayreuth
- 1 2 Redlich, Albert. 12. svibnja 1866. Geschichte der Grossloge zur Sonne, Teil 2. Die Bauhütte (njemački). IX. (20)
- 1 2 Nemeyer, Peter. 2009. Deutsche Feldlogen (njemački). Bayreuth
- 1 2 3 Gould, Robert Freke. Chapter III: Freemasonry in the German Empire; Section VI: The Grand Lodge Sun at Bayreuth.. Gould’s History of Freemasonry throughout the World (engleski). III.. Charles Sribner's Sons. New York. str. 137–139
- ↑ Redlich, Albert. 19. svibnja 1866. Geschichte der Grossloge zur Sonne, Teil 3. Die Bauhütte (njemački). IX. (21)
- ↑ Redlich, Albert. 26. svibnja 1866. Geschichte der Grossloge zur Sonne, Teil 4. Die Bauhütte (njemački). IX. (22)
- ↑ Birkle, Rudi. 2012. Biographien bekannter Freimaurer der Bayreuther Logen (njemački). Bayreuth