Prijeđi na sadržaj

Velika zamjena stanovništva

Izvor: Wikipedija

Velika zamjena (francuski: grand remplacement), također poznata kao velika zamjena stanovništva,[1][2][3] opovrgnuta[4][5] je teorija zavjere bjelačkih nacionalista[6] i krajnje desnice[3][7][8] koju je izvorno zagovarao francuski autor Renaud Camus. Izvorna teorija tvrdi da se, uz suučesništvo ili suradnju »zamjenjivačkih« elita,[a][9] etničko francusko i bijelo europsko stanovništvo općenito demografski i kulturno zamjenjuje nebijelim ljudima – posebice iz zemalja s muslimanskom većinom – kroz masovne migracije, demografski rast i pad nataliteta bijelih Europljana.[9][10][11] Od tada su slične tvrdnje iznesene u drugim nacionalnim kontekstima, kao što su Sjedinjene Američke Države. Ugledni znanstvenici odbacili su ove tvrdnje o zavjeri »zamjenjivačkih« elita, tumačeći da su utemeljene na pogrešnom shvaćanju demografskih statistika i na neznanstvenom, rasističkom svjetonazoru.[12][13][14]

Iako slične teme karakteriziraju razne teorije krajnje desnice od kraja 19. stoljeća, termin je popularizirao Camus u svojoj knjizi Le Grand Remplacement iz 2011. godine. Knjiga povezuje prisutnost muslimana u Francuskoj s opasnošću i uništenjem francuske kulture i civilizacije. Camus i drugi teoretičari zavjere pripisuju demografske promjene u Europi namjernim politikama koje su provodile globalne i liberalne elite unutar francuske vlade, Europske unije ili Ujedinjenih naroda; pritom te navodne politike opisuju kao »genocid putem zamjene«.[9]

Ta teorija zavjere naišla je na podršku u Europi, a postala je popularna i među antimigrantskim i bjelačkim nacionalističkim pokretima iz drugih dijelova Zapada; mnogi njihovi sljedbenici tvrde da »imigranti hrle u pretežno bijele zemlje upravo s ciljem da bijelo stanovništvo učine manjinom unutar vlastite zemlje ili čak uzrokuju izumiranje domaćeg stanovništva.«[11] Teorija je dio šire teorije zavjere o genocidu nad bijelim stanovništvom,[b][11] od koje se razlikuje tek zamjenom antisemitskih tropa islamofobijom.[16][15][17] Ta uloga islamofobije, uz korištenje jednostavnih sveobuhvatnih slogana, navedena je kao jedan od razloga njezine šire privlačnosti u paneuropskom kontekstu,[16][18][19] iako koncept ostaje ukorijenjen u antisemitizmu kod mnogih pokreta bjelačkih nacionalista, osobito (ali ne isključivo) u Sjedinjenim Državama.[20][21]

Iako je Camus javno osudio nasilje bijelih nacionalista,[22][23] stručnjaci tvrde da su pozivi na nasilje implicitni u njegovom prikazu nebijelih migranata kao egzistencijalne prijetnje bijelom stanovništvu.[19][24] Nekoliko krajnje desničarskih terorista, uključujući počinitelje pucnjava u džamiji u Christchurchu 2019., pucnjave u El Pasu 2019., pucnjave u Buffalu 2022. i pucnjave u Jacksonvilleu 2023., aludirali su na teoriju »Velike zamjene«. Američke konzervativne medijske ličnosti, uključujući Charlieja Kirka, Tuckera Carlsona i Lauru Ingraham, zagovarale su ideje o zamjeni stanovništva.[3]

Pozadina

[uredi | uredi kôd]

Renaud Camus razvio je svoju teoriju zavjere u dvije knjige objavljene 2010. i 2011. godine, u kontekstu porasta antiimigrantske retorike u javnom diskursu tijekom prethodnog desetljeća.[25] Europa je također doživjela eskalaciju islamskih terorističkih napada tijekom 2000-ih i 2010-ih,[26] kao i migrantsku krizu 2015. i 2016. godine,[27] što je pogoršalo napetosti i pripremilo javno mnijenje za prihvaćanje Camusjeve teorije zavjere.[28] Budući da teorija prikazuje zamjenu stanovništva kao proces dug jednu ili dvije generacije, migrantska kriza bila je posebno pogodna za širenje Camusjevih ideja, dok su teroristički napadi pospješili prikaz imigranata kao egzistencijalne prijetnje među onima koji su dijelili takav svjetonazor.[29]

Camusjeva tema nadolazeće propasti europske kulture i civilizacije također je paralelna s »kulturno pesimističnim« i antiislamskim trendom među europskim intelektualcima tog razdoblja, što je ilustrirano u nekoliko bestselera i knjiga objavljenih tijekom 2010-ih: Thilo Sarrazinova Njemačka ukida samu sebe (2010.), Éric Zemmourovo Francusko samoubojstvo (2014.) ili Michel Houellebecqova Podređenost (2015.).[30]

Koncept Renauda Camusja

[uredi | uredi kôd]
Autor Renaud Camus, začetnik teorije „Velike zamjene”, rujan 2013.

Teoriju zavjere »Velike zamjene« začeo je francuski autor Renaud Camus, isprva u knjizi iz 2010. pod nazivom L'Abécédaire de l'in-nocence (Abecedarij ne-zlostavljanja),[c][33] a sljedeće godine u knjizi Le Grand Remplacement (introduction au remplacisme global).[d] Camus je tvrdio da mu je naziv Grand Remplacement »došao gotovo slučajno, možda u manje-više nesvjesnoj referenci na Veliki izbačaj Akadijanaca u 18. stoljeću.«[34] Kao epigraf kasnije knjige, Camus je odabrao Brechtovu dosjetku iz satirične poeme Die Lösung koja tvrdi da je za vladu koja je izgubila povjerenje svog naroda najlakša stvar izabrati nov narod.[35]

Prema Camusju, »Velika zamjena« je potaknuta industrijalizacijom, despiritualizacijom i dekulturacijom;[e][36][37] materijalističko društvo i globalizam stvorili su »zamjenjivog čovjeka, bez ikakve nacionalne, etničke ili kulturne specifičnosti«,[38] što on naziva »globalnim zamjenjivanjem«.[39] Camus tvrdi da »velika zamjena ne treba definiciju«, jer pojam, prema njegovim stajalištima, nije „koncept” već „fenomen”.[40][18]

U Camusjevoj teoriji, autohtoni francuski narod (»zamijenjeni«)[f] opisan je kao demografski zamijenjen nebijelim stanovništvom (»zamjenski [narodi]«)[g] – uglavnom iz Afrike ili Bliskog istoka – u procesu »nastanjivačke imigracije« potaknute »zamjenjivačkom silom«.[9][41]

Camus često koristi pojmove i koncepte vezane uz razdoblje nacističke okupacije Francuske (1940. – 1945.). On, na primjer, naziva »kolonizatorima« ili »okupatorima«[h] ljude neeuropskog podrijetla koji žive u Europi[22][42] i odbacuje one koje naziva »zamjenjivačkim elitama« kao »kolaboracioniste«.[24] Godine 2017. Camus je osnovao organizaciju pod nazivom Nacionalno vijeće europskog otpora, u izravnoj referenci na Nacionalno vijeće otpora iz Drugog svjetskog rata (1943. – 1945.).[43] Ova analogija s francuskim otporom protiv nacizma opisana je kao implicitni poziv na mržnju, izravnu akciju ili čak nasilje protiv onoga što Camus naziva »okupatorima, tj. imigrantima«.[24] Camus je »Veliku zamjenu« i takozvani »genocid putem zamjene« europskih naroda također usporedio s Holokaustom.[43]

[uredi | uredi kôd]

Camus u epilogu svoje knjige Velika zamjena iz 2011. citira dvije utjecajne osobe: apokaliptičnu viziju budućih rasnih odnosa britanskog političara Enocha Powella – izraženu u njegovom govoru Rijeke krvi iz 1968. – i prikaz francuskog autora Jeana Raspaila o slomu Zapada zbog ogromnog »plimnog vala« imigracije iz Trećeg svijeta, predstavljenog u romanu Logor svetaca iz 1973.[16][30]

Camus je također 2016. godine za časopis The Spectator izjavio da se ključ u razumijevanju »Velike zamjene« može pronaći u njegovoj knjizi Du Sens iz 2002.[44] U tome je djelu (u kratilizmu sličnom razlikovanju Charlesa Maurrasa između »pravne« i »stvarne zemlje«)[i] napisao da riječi Francuska i francuski označuju prirodnu i fizičku stvarnost, a ne pravnu.[45] Tijekom istog intervjua, Camus je spomenuo da je svoju teoriju počeo osmišljati još 1996. godine, dok je uređivao vodič o južnofrancuskom departmanu Hérault: »Odjednom sam shvatio da se u vrlo starim selima [...] stanovništvo također potpuno promijenilo [...] tada sam počeo tako pisati.«[44]

Analiza

[uredi | uredi kôd]

Demografska statistika

[uredi | uredi kôd]

Iako se etnička demografija Francuske promijenila kao rezultat imigracije nakon Drugog svjetskog rata, stručnjaci su mahom odbacili tvrdnje o »velikoj zamjeni«, opisujući da je utemeljena na pretjerivanju u imigracijskim statistikama i neznanstvenim, rasno predrasudnim stavovima.[12] Geograf Landis MacKellar kritizirao je Camusjevu tezu zbog pretpostavke »da „imigranti” treće i četvrte generacije nekako nisu Francuzi.«[46] Znanstvenici su različito procjenjivali muslimansko stanovništvo Francuske na između 8,8 % i 12,5 % u 2017., te manje od 1 % u 2001.,[47][48] što »zamjenu« prema MacKellaru čini neizglednom.[46]

Rasne konotacije

[uredi | uredi kôd]

Riječima znanstvenika Andrewa Fergusa Wilsona, iako se islamofobna teorija »Velike zamjene« može razlikovati od paralelne antisemitske teorije zavjere o genocidu nad bijelim rasama, te dvije teorije »dijele iste referentne točke i obje su ideološki usklađene s takozvanih '14 riječi ' Davida Lanea [„Moramo osigurati postojanje našeg naroda i budućnost za bijelu djecu”].«[17] Godine 2021. Antidifamacijska liga napisala je »budući da mnogi bijeli supremacisti, posebno oni u Sjedinjenim Državama, krive Židove za imigraciju nebijelaca u SAD«, teorija »Velike zamjene« sve se više povezuje s antisemitizmom i poistovjećuje s teorijom zavjere o genocidu nad bijelim rasama.[20][49] Znanstvenica Kathleen Belew tvrdi da teorija »Velike zamjene« »dopušta oportunizam u odabiru neprijatelja«, ali »također slijedi središnju motivacijsku logiku, a to je zaštititi ono što je iznutra [tj. očuvanje i natalitet bijele rase], bez obzira na neprijatelja izvana.«

Prema australskom povjesničaru A. Dirku Mosesu, teorija »Velike zamjene« oblik je psihološke projekcije u kojoj se Europljani – koji su provodili doseljeničko-kolonijalne projekte koji su podrazumijevali eliminaciju i zamjenu domaćeg stanovništva doseljeničkim društvima – boje da bi se isto moglo dogoditi njima.[50]

U njemačkom diskursu, austrijski politolog Rainer Bauböck doveo je u pitanje upotrebu pojmova »zamjena stanovništva« ili »razmjena« (njem. Bevölkerungsaustausch) u krugovima teoretičara zavjere. Koristeći analizu Ruth Wodak da slogan treba promatrati u njegovom povijesnom kontekstu, Bauböck je zaključio da je ta teorija zavjere ponovni pojavak nacističke ideologije Umvolkunga (inverzije etničke pripadnosti).[51]

Popularnost

[uredi | uredi kôd]
Camusjev traktat za njegove demonstracije „dana gnjeva” 2014. protiv „velike zamjene”: »„Ne” promjeni ljudi i civilizacije, „ne” antisemitizmu«

Jednostavnost i korištenje sveobuhvatnih slogana u Camusjevim formulacijama – »imate jedan narod, a u razdoblju jedne generacije imate drugi narod«[18] – kao i njegovo uklanjanje antisemitizma iz izvorne neonacističke teorije zavjere o »genocidu nad bijelcima«, navode se kao faktori koji pogoduju popularnosti »Velike zamjene« u Europi.[19][16]

U anketi koju je proveo Ifop u prosincu 2018., 25 % Francuza prihvatilo je teoriju zavjere, kao i 46 % ispitanika koji su se definirali kao Gilets Jaunes (prosvjednici Žutih prsluka).[52] U drugoj anketi koju je proveo Harris Interactive u listopadu 2021., 61 % Francuza vjerovalo je da će se u Francuskoj dogoditi »Velika zamjena«; 67 % ispitanika bilo je zabrinuto oko toga.[53]

Teorija je također postala utjecajna u krajnje desničarskim i krugovima bjelačkih nacionalista izvan Francuske.[54] Teoriju zavjere navodila je kanadska politička aktivistica krajnje desnice Lauren Southern u istoimenom YouTube videu objavljenom u srpnju 2017.[18] Southernin video privukao je 2020. više od 686 000 pregleda i pripisuje mu se zasluga za popularizaciju te teorije zavjere.[55] Norveški protudžihadski bloger Fjordman također je sudjelovao u širenju teorije.[56] Promoviralo ju je i njemačko izdanje The Epoch Timesa, novina krajnje desnice povezanih s Falun Gongom.[57][58]

Istaknute desničarske ekstremističke mrežne stranice poput Gates of Vienna, Politically Incorrect i Fdesouche pružili su blogerima platformu za širenje i popularizaciju teorije »Velike zamjene«.[59] Među glavnim je promicateljima i široka mreža labavo povezanih bijelih nacionalističkih pokreta, posebno Identitarijanski pokret u Europi,[60][61] i druge skupine poput Pegide u Njemačkoj.[62]

Utjecaj na terorizam bjelačkih nacionalista

[uredi | uredi kôd]

Implicitni poziv na nasilje

[uredi | uredi kôd]

Camusjeva upotreba nabijenih izraza poput »kolonizacije« i »okupatora« za označavanje neeuropskih imigranata i njihove djece[22][42] opisana je kao implicitni poziv na nasilje.[24] Znanstvenici poput Jean-Yvesa Camusja tvrdili su da je teorija zavjere »Velike zamjene« usko povezana s konceptom »remigracije«, eufemističkim izrazom za prisilnu deportaciju nebijelih imigranata.[19][33] »Nećemo napustiti Europu, natjerat ćemo Afriku da napusti Europu«, napisao je Camus 2019. kako bi definirao svoju političku agendu za izbore za Europski parlament.[42] Također je koristio eufemizam »Velika repatrijacija« koji je označavao remigraciju.[j][63]

Prema povjesničarima Nicolasu Bancelu i Pascalu Blanchardu, zajedno sa sociologom Ahmedom Boubekerom, »najava građanskog rata implicitna je u teoriji „velike zamjene” [...] Ova je teza ekstremna – i toliko pojednostavljena da je svatko može razumjeti – jer potvrđuje rasnu definiciju nacije.«[19] Skeptičan prema Camusjevom opisu imigranata druge ili treće generacije kao samog sebe kao kontradiktornog – »više ne migriraju, oni su Francuzi« – demograf Hervé Le Bras također kritizira njihovo označavanje kao pete kolone u Francuskoj ili »unutarnjeg neprijatelja«.[38]

Napadi inspirirani teorijom

[uredi | uredi kôd]

Strah od izumiranja bijele rase, a osobito teoriju zamjene stanovništva, spomenulo je nekoliko optuženih počinitelja masovnih pucnjava između 2018. i 2022. godine. Dok je Camus izjavio da je njegova vlastita filozofija nenasilna, analitičari, uključujući Heidi Beirich iz Southern Poverty Law Centera, kažu da je ideja genocida nad bijelim rasama »nesumnjivo utjecala« na američke bjelačke supremaciste, što je moglo dovesti do nasilja.[64]

U listopadu 2018. naoružani napadač ubio je 11 ljudi i ranio 6 u napadu na sinagogu Drvo života u Pittsburghu, Pennsylvania. Naoružani napadač vjerovao je da Židovi namjerno uvoze nebijele imigrante u Sjedinjene Države kao dio zavjere protiv bijele rase.[65][66]

Brenton Harrison Tarrant, australski terorist odgovoran za masovne pucnjave u džamiji Al Noor i Islamskom centru Linwood u Christchurchu na Novom Zelandu 15. ožujka 2019. u kojima je ubijena 51 osoba, a 49 ozlijeđeno, nazvao je svoj manifest Velika zamjena, nadahnut Camusjevom knjigom.[22][67] U odgovoru na događaj, Camus je osudio nasilje, istodobno naglašavajući svoju želju za »protupobunom« protiv povećanja nebijelog stanovništva.[22]

Istraživanje Instituta za strateški dijalog iz 2019. pokazalo je preko 24 000 spominjanja »Velike zamjene« na društvenim mrežama u mjesecu prije pucnjave u Christchurchu, u usporedbi sa samo 3431 spominjanjem u travnju 2012. Upotreba tog izraza porasla je u travnju 2019. nakon pucnjave u džamiji u Christchurchu.[68]

Patrick Crusius, osumnjičenik za pucnjavu u El Pasu 2019. godine, objavio je na internetu manifest pod nazivom Neugodna istina, aludirajući na »veliku zamjenu«[64] i izražavajući podršku »pucaču iz Christchurcha«, nekoliko minuta prije napada.[69] U manifestu je spominjao »hispansku invaziju na Teksas« koja je dovela do »kulturne i etničke zamjene« (aluzija na meksičku iredentističku Reconquistu) kao opravdanje za pucnjavu.[64][67][69]

Osumnjičenik optužen za pucnjavu u Buffalu 2022. godine naveo je »Veliku zamjenu« u manifestu koji je objavio prije napada.[70][71][72] Osumnjičenik je sebe opisao kao fašista, bjelačkog supremacista i antisemita.[73]

Poznati zagovornici

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ francuski: pouvoir / élite remplaciste
  2. ↑ Karakteristična za pokrete zapadnjačke krajnje desnice od kasnog 20. stoljeća, osobito posljedicom rada američkog neonacističkog aktivista Davida Lanea.[15]
  3. ↑ In-nocence igra je riječima zasnovana na arhaičnom pojmu nocence,[31] u izvornom značenju 'šteta, smetnja, zlo, krivnja', a iz koje potječe suvremena francuska i engleska riječ innocence, 'nevinost'.[32]
  4. ↑ Doslovno: Velika zamjena (uvod u globalni replacizam)
  5. ↑ Francuski pojam déculturation može se prevesti kao 'gubitak', 'nestanak' ili 'brisanje' nečije kulture ili narodnog osjećaja.
  6. ↑ francuski: les remplacés
  7. ↑ francuski: les remplaçants
  8. ↑ francuski: colonisateurs/colonisation i Occupants
  9. ↑ francuski: pays légal i pays réel
  10. ↑ francuski: Grand Rapatriement

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Bracke, Sarah; Aguilar, Luis Manuel Hernández. 2020. 'They love death as we love life': The 'Muslim Question' and the biopolitics of replacement. The British Journal of Sociology. 71 (4): 680–701. doi:10.1111/1468-4446.12742. ISSN 1468-4446. PMC 7540673. PMID 32100887
  2. ↑ Bowles, Nellie. 18. ožujka 2019. 'Replacement Theory,' a Racist, Sexist Doctrine, Spreads in Far-Right Circles. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2019. Pristupljeno 17. svibnja 2019.. Behind the idea is a racist conspiracy theory known as 'the replacement theory,' which was popularized by a right-wing French philosopher.
  3. 1 2 3 Replacement theory. Encyclopædia Britannica (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2024. Pristupljeno 14. lipnja 2022.
  4. ↑ Atkins, Tiffany D. 2023–2024. Media Vigilante Violence: The Formula for American Atrocity (PDF). University of Louisville Law Review. 62: 685. In July 2022, Tucker Carlson, the once-popular host of the Fox News’ show, 'Tucker Carlson Tonight,' ended a segment that discussed the Biden administration’s foreign policy by saying: 'The great replacement? Yeah, it’s not a conspiracy theory. It’s their electoral strategy.' With this startling statement, Carlson took a debunked conspiracy theory, espoused by Neo-Nazis and white supremacists alike, and spread it to millions of viewers via his mainstream media platform.
  5. ↑ Ferral, Katelyn. 1. ožujka 2024. Undocumented immigrants are not proof of a scheme to replace whites with nonwhites. PolitiFact. The 'great replacement theory' is a debunked conspiracy theory ... .
  6. ↑ Feola, Michael. 2020. 'You Will Not Replace Us': The Melancholic Nationalism of Whiteness. Political Theory. 49 (4): 528–553. doi:10.1177/0090591720972745. ISSN 0090-5917. This article addresses recent strains of white nationalism rooted within anxieties over demographic replacement (e.g., 'the Great Replacement').
  7. ↑ Baldauf, Johannes. 2017. Toxische Narrative : Monitoring rechts-alternativer Akteure (PDF) (nizozemski). Amadeu Antonio Stiftung. Berlin. str. 11. ISBN 978-3-940878-29-8. OCLC 1042949000. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 24. rujna 2018. Pristupljeno 24. rujna 2018.. ...this narrative is highly compatible with concrete conspiracy narratives about how this replacement is desired and planned, either by 'the politicians' or 'the elite,' which-ever connotes Jewishness more effectively.
  8. ↑ Korte, Barbara; Wendt, Simon; Falkenhayner, Nicole. 2019. Heroism as a Global Phenomenon in Contemporary Culture. Routledge. str. PT176. ISBN 978-0429557842. This conspiracy theory, which was first articulated by the French philosopher Renaud Camus, has gained a lot of traction in Europe since 2015.
  9. 1 2 3 4 Taguieff (2015), PT71  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. svibnja 2024. (Wayback Machine).
  10. ↑ Froio, Caterina. 21. kolovoza 2018. Race, Religion, or Culture? Framing Islam between Racism and Neo-Racism in the Online Network of the French Far Right. Perspectives on Politics. 16 (3): 696–709. doi:10.1017/S1537592718001573. ...the conspiracy theory of the Grand remplacement (Great replacement) positing the 'Islamo-substitution' of biologically autochthonous populations in the French metropolitan territory, by Muslim minorities mostly coming from sub-Saharan Africa and the Maghreb
  11. 1 2 3 Bergmann (2021)
  12. 1 2 Jenkins, Cecil. 2017. A Brief History of France. Little, Brown Book Group. str. PT342. ISBN 978-1-4721-4027-2. As for the grand replacement, this has been widely seen as a paranoid fantasy, which plays fast and loose with the statistics, is racist in that it classes as immigrants people actually born in France, glosses over the fact that around half of immigrants are from other European countries, and suggests that declining indigenous France will be outbred by Muslim newcomers when in fact it has the highest fertility rate in Western Europe, and not because of immigration.
  13. ↑ Buncombe, Andrew. 17. svibnja 2022. Inside the data that debunks the 'Great Replacement' theory. The Independent. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2024. Pristupljeno 17. svibnja 2022.
  14. ↑ Rogers, Kaleigh. 26. svibnja 2022. The Twisted Logic Behind The Right's 'Great Replacement' Arguments. FiveThirtyEight. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2022. Pristupljeno 27. svibnja 2022.
  15. 1 2 Cosentino, Gabriele. 2020. From Pizzagate to the Great Replacement: The Globalization of Conspiracy Theories. Social Media and the Post-Truth World Order. Springer. str. 75. doi:10.1007/978-3-030-43005-4_3. ISBN 978-3-030-43005-4. While the Great Replacement is at its core an Islamophobic belief, Lane's ideology is anti-Semitic.
  16. 1 2 3 4 Camus i Lebourg (2017)
  17. 1 2 Wilson, Andrew. 2019. Fear-Filled Apocalypses: The Far-Right's Use of Conspiracy Theories. Oxford Research Group. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2019. Where the great replacement is an identifiably Islamaphobic screed, Lane's written works reveal an underlying fear-fantasy of a Jewish conspiracy that seeks the eradication of Lane's chosen people.
  18. 1 2 3 4 Chatterton Williams (2017).
  19. 1 2 3 4 5 Boubeker, Bancel i Blanchard (2015).
  20. 1 2 'The Great Replacement:' An Explainer. Anti-Defamation League (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 21. svibnja 2022. Pristupljeno 25. svibnja 2022.
  21. ↑ Ekman, Mattias. 6. svibnja 2022. The great replacement: Strategic mainstreaming of far-right conspiracy claims. Convergence: The International Journal of Research into New Media Technologies. 28 (4): 1127–1143. doi:10.1177/13548565221091983. ISSN 1354-8565
  22. 1 2 3 4 5 Heim, Joe; McAuley, James. 15. ožujka 2019. New Zealand attacks offer the latest evidence of a web of supremacist extremism. The Washington Post. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. ožujka 2019. Pristupljeno 16. ožujka 2019.. Camus, now 72, told The Washington Post that he condemns the Christchurch attacks and has always condemned similar violence. [...] Camus added that he still hopes that the desire for a 'counterrevolt' against 'colonization in Europe today' will grow, a reference to increases in nonwhite populations.
  23. ↑ Byman, Daniel. 16. svibnja 2022. The Global Roots of the Buffalo Shooting. Foreign Policy. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2022. Pristupljeno 24. svibnja 2022.. In fact, although white supremacists in the United States and elsewhere have long claimed the white race is under attack, the Great Replacement theory itself originated in France with philosopher Renaud Camus (though Camus himself rejects violence).
  24. 1 2 3 4 Finkielkraut (2017), 23m05s.
  25. ↑ Croucher, Stephen M. 2013. Integrated Threat Theory and Acceptance of Immigrant Assimilation: An Analysis of Muslim Immigration in Western Europe. Communication Monographs. 80 (1): 46–62. doi:10.1080/03637751.2012.739704. ISSN 0363-7751. Such political rhetoric has been effective in the past decade, as more and more individuals in the US and Europe are less accepting of Muslims, particularly Muslim immigrants (Abbas, 2007; Croucher, 2008; Gonzalez et al., 2008).
  26. ↑ EU Terrorism Situation & Trend Report (Te-Sat). Europol. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2019. Pristupljeno 6. kolovoza 2019.
  27. ↑ EU migration: Crisis in seven charts (engleski). BBC. 4. ožujka 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2016. Pristupljeno 6. kolovoza 2019.
  28. ↑ Bergmann (2018).
  29. ↑ Fourquet (2016), PT29  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. srpnja 2024. (Wayback Machine).
  30. 1 2 Polakow-Suransky (2017).
  31. ↑ Kennelly, Brian Gordon (2004). "Au-delà de leurs doléances, Au nom de l'In-nocence: Renaud Camus and the Political  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. svibnja 2022. (Wayback Machine)", California Polytechnic State University.
  32. ↑ D. Godefroy. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2021. Pristupljeno 31. siječnja 2021.
  33. 1 2 Camus, Jean-Yves; Mathieu, Annie. 19. kolovoza 2017. D'où vient l'expression 'remigration'?. Le Soleil. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2019.
  34. ↑ Finkielkraut (2017), 4m25s.
  35. ↑ Leconte, Cécile. 2019. La carrière militante du ' grand remplacement ' au sein du milieu partisan de l'Alternative pour l'Allemagne (AfD). Politix. 126 (2): 111–134. doi:10.3917/pox.126.0111
  36. ↑ Camus, Renaud. 2013. Vue d'oeil: Journal 2012 (francuski). Fayard. str. PT21. ISBN 978-2213672892
  37. ↑ Traverso, Enzo. 2019. The New Faces of Fascism: Populism and the Far Right. Verso Books. str. 71. ISBN 978-1788730495
  38. 1 2 Joignot, Frédéric. 23. siječnja 2014. Le fantasme du 'grand remplacement' démographique. Le Monde (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 21. svibnja 2019. Pristupljeno 4. kolovoza 2019.
  39. ↑ Bromley, Roger. 2018. The politics of displacement: the Far Right narrative of Europe and its 'others'. From the European South. University of Nottingham. 3: 15. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2020. Pristupljeno 4. kolovoza 2019.
  40. ↑ Albertini, Dominique. 13. listopada 2015. Le 'grand remplacement', totem extrême. Libération (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 1. srpnja 2019. Pristupljeno 3. kolovoza 2019.
  41. ↑ Le 'Grand Remplacement', cauchemar de l'extrême droite. Le Temps. 9. srpnja 2020. ISSN 1423-3967. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. rujna 2023. Pristupljeno 30. svibnja 2022.. L'écrivain distingue alors les remplacés (la civilisation européenne et sa culture), les remplaçants (les immigrés venus majoritairement d'Afrique du Nord et d'Afrique subsaharienne) et les remplacistes (le pouvoir qui ne cherche pas à inverser les flux migratoires afin de servir des intérêts politiques, de gauche notamment).
  42. 1 2 3 Européennes: l'écrivain Renaud Camus en tête de liste. Le Figaro. 4. travnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2019. Pristupljeno 4. kolovoza 2019.. 'L'Europe, il ne faut pas en sortir, il faut en sortir l'Afrique' [...] 'Jamais une occupation n'a pris fin sans le départ de l'occupant. Jamais une colonisation ne s'est achevée sans le retrait des colonisateurs et des colons. La Ligne claire, et seule à l'être, c'est celle qui mène du ferme constat du grand remplacement (...) à l'exigence de la remigration', ajoutent-ils.
  43. 1 2 Sapiro, Gisèle. 2018. Les écrivains et la politique en France – De l'affaire Dreyfus à la guerre d'Algérie (francuski). Le Seuil. str. PT377. ISBN 978-2-02-140215-5
  44. 1 2 Sexton, David. 3. studenoga 2016. Non!. The Spectator. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2018. Pristupljeno 20. kolovoza 2018.
  45. ↑ Chaouat, Bruno. 27. kolovoza 2019. The gay French poet behind the alt-right's favorite catch phrase. Tablet Magazine. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. kolovoza 2019. Pristupljeno 2. rujna 2019.
  46. 1 2 MacKellar, Landis. 2016. Review: La République islamique de France? A Review Essay. Population and Development Review. 42 (2): 368–375. doi:10.1111/j.1728-4457.2016.00130.x. JSTOR 44015644. Michèle Tribalat of the Institut National d'Études Démographiques (INED) has argued that the restriction forces policymakers to proceed with eyes wide shut, but Hervé Le Bras of the École d'Hautes Études en Sciences Sociales (EHESS) counters that such statistics simply objectify and dignify racist prejudices. Both views have some validity. Whichever way you feel, a consequence of our ignorance is that the specter of Le Grand Remplacement haunts French politics |hdl-access= zahtijeva |hdl= (pomoć)
  47. ↑ Europe's Growing Muslim Population. Pew Research Center. 29. studenoga 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2022. Pristupljeno 13. prosinca 2020.
  48. ↑ Héran, François. 2017. Avec l'immigration: Mesurer, débattre, agir. La Découverte. str. 20. ISBN 978-2707195821
  49. ↑ Jones, Dustin. 16. svibnja 2022. What is the 'great replacement' and how is it tied to the Buffalo shooting suspect?. NPR (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2022. Pristupljeno 25. svibnja 2022.
  50. ↑ Moses, A. Dirk. 2019. "White Genocide" and the Ethics of Public Analysis. Journal of Genocide Research. 21 (2): 201–213. doi:10.1080/14623528.2019.1599493. In its fixation on demographic substitution, the fear [in Great Replacement theory] mimics settler colonial theory, which highlights how this form of colonialism is marked not primarily exploitation of native labour but through its elimination and replacement by immigrant-settlers: one society displaces another. Camus – and Tarrant who likely takes the French site of his 'enlightenment' story from him – fear they are native victims of reverse settler colonialism. Not for nothing does he talk about the 'colonization of Europe today.'
  51. ↑ Bauböck, Rainer. 7. svibnja 2019. Bevölkerungsaustausch oder Umvolkung? Erklären Sie den Unterschied, Herr Strache! [Population exchange or change? Explain the difference, Mr. Strache!]. Der Standard (njemački). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. svibnja 2019. Pristupljeno 19. svibnja 2019.
  52. ↑ Liabot, Thomas. 11. veljače 2019. Sondage : les Gilets jaunes sont plus sensibles aux théories du complot. Le Journal du Dimanche (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2019. Pristupljeno 3. kolovoza 2019.
  53. ↑ 67% de Français inquiets par l'idée d'un 'grand remplacement', selon un sondage. Le Figaro. 21. listopada 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2024. Pristupljeno 11. studenoga 2021.
  54. ↑ Wildman, Sarah. 15. kolovoza 2017. 'You will not replace us': a French philosopher explains the Charlottesville chant. Vox. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. kolovoza 2018.
  55. ↑ Miller, Nick. 19. ožujka 2019. 'The Great Replacement': an idea now at the heart of Europe's politics. The Sydney Morning Herald. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2019. Pristupljeno 4. travnja 2019.
  56. ↑ Ahmed, Nafeez. 25. ožujka 2019. 'White genocide' theorists worm their way into the West's mainstream. Le Monde diplomatique. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. travnja 2019. Pristupljeno 7. travnja 2019.
  57. ↑ Hettena, Seth. 17. rujna 2019. The Obscure Newspaper Fueling the Far-Right in Europe. The New Republic. ISSN 0028-6583. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. studenoga 2021. Pristupljeno 16. prosinca 2019.
  58. ↑ Perrone, Alessio; Loucaides, Darren. 10. ožujka 2022. A key source for Covid-skeptic movements, the Epoch Times yearns for a global audience. Coda Media (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2022. Pristupljeno 13. ožujka 2022.
  59. ↑ Betz, Hans-Georg. 2018. 5. The Radical Right and Populism. Rydgren, Jens (ur.). The Oxford Handbook of the Radical Right. 1. Oxford University Press. doi:10.1093/oxfordhb/9780190274559.013.5. ISBN 978-0190644185. LCCN 2017025436. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2024. Pristupljeno 11. listopada 2018.
  60. ↑ Dearden, Lizzie. 9. studenoga 2017. Generation Identity: Far-right group sending UK recruits to military-style training camps in Europe. The Independent. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2018. Pristupljeno 25. rujna 2018.. ...claims it represents 'indigenous Europeans' and propagates the far-right conspiracy theory that white people are becoming a minority in what it calls the 'Great Replacement'
  61. ↑ Camus, Jean-Yves. 2018. Le mouvement identitaire ou la construction d'un mythe des origines européennes (PDF). Fondation Jean-Jaurès. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 6. lipnja 2022. Pristupljeno 30. svibnja 2022.
  62. ↑ Meaker, Morgan. 28. kolovoza 2018. How dangerous are Austria's far-right hipsters?. Deutsche Welle. Vienna. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2018. Pristupljeno 24. rujna 2018.. ...and spread the 'great replacement' conspiracy theory—the idea that white Europeans will be replaced by people from the Middle East and Africa through immigration. The theory is based on inflated statistics and un-substantiated demographic projections. Right now, only 4 percent of the European Union is made up of non-EU nationals.
  63. ↑ Parti de L'In-nocence. In-nocence. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2022. Pristupljeno 5. kolovoza 2019.. Il n'est d'autre chance de retour à la paix civile et à la dignité que la libération du sol national et le retour chez eux des colonisateurs : remigration, Grand Rapatriement.
  64. 1 2 3 Eligon, John. 7. kolovoza 2019. The El Paso Screed, and the Racist Doctrine Behind It. The New York Times
  65. ↑ Dakin Andone; Jason Hanna; Joe Sterling; Paul P. Murphy. 27. listopada 2018. Hate crime charges filed in Pittsburgh synagogue shooting that left 11 dead. CNN. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. listopada 2018. Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  66. ↑ Pennsylvania man, Robert Bowers, charged with federal hate crimes, murder in shooting at Pittsburgh synagogue. Southern Poverty Law Center (engleski). Studeni 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. rujna 2021. Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  67. 1 2 Darby, Luke. 5. kolovoza 2019. How the 'Great Replacement' conspiracy theory has inspired white supremacist killers. The Telegraph. London
  68. ↑ Taboos fall away as far-right EU candidates breach red line. Associated Press. 16. svibnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2019. Pristupljeno 24. svibnja 2019.
  69. 1 2 Arango, Tim; Bogel-Burroughs, Nicholas; Benner, Katie. 3. kolovoza 2019. Minutes Before El Paso Killing, Hate-Filled Manifesto Appears Online. The New York Times. ISSN 0362-4331. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujna 2019. Pristupljeno 18. rujna 2019. Available via The Irish Times  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. kolovoza 2019. (Wayback Machine).
  70. ↑ McKinley, Jesse; Traub, Alex; Closson, Troy. 14. svibnja 2022. Gunman Kills 10 at Buffalo Supermarket in Racist Attack. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2022. Pristupljeno 14. svibnja 2022.
  71. ↑ Stanley-Becker, Isaac; Harwell, Drew. 15. svibnja 2022. Buffalo gunman was inspired by racist theory underpinning global carnage. The Washington Post. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2022. Pristupljeno 15. svibnja 2022.
  72. ↑ Collins, Ben. 14. svibnja 2022. The Buffalo supermarket shooting suspect posted an apparent manifesto repeatedly citing 'Great Replacement' theory. NBC News. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2022. Pristupljeno 15. svibnja 2022.
  73. ↑ Prokupecz, Shimon; Maxouris, Christina; Andone, Dakin; Beech, Samantha; Vera, Amir. 15. svibnja 2022. What we know about Buffalo supermarket shooting suspect Payton Gendron. CNN (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2022. Pristupljeno 17. svibnja 2022.
  74. ↑ Another Day, Another Antisemitic Conspiracy Theory for Elon Musk and X. Vanity Fair. 16. studenoga 2023. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2023. Pristupljeno 27. lipnja 2024.
  75. ↑ X Races to Contain Damage After Elon Musk Endorses Antisemitic Post. The New York Times. 16. studenoga 2023. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. srpnja 2024. Pristupljeno 27. lipnja 2024.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. studenoga 2023. (Wayback Machine)
  76. ↑ Elon Musk All but Endorses the Great Replacement Conspiracy Theory. Rolling Stone. 5. siječnja 2024. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. lipnja 2024. Pristupljeno 27. lipnja 2024.
  77. ↑ Elon Musk has fully bought into the 'great replacement'. The Verge. 25. ožujka 2024. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. lipnja 2024. Pristupljeno 27. lipnja 2024.
  78. ↑ Elon Musk Pushes a Vile, Toxic Hate Video—and Exposes His Own Scam. The New Republic. 21. ožujka 2024. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2024. Pristupljeno 27. lipnja 2024.
  79. ↑ Elon Musk curses out advertisers who left X over antisemitic content. Reuters. 30. studenoga 2023. Pristupljeno 27. lipnja 2024.
  80. ↑ Kirk, Charlie. 23. veljače 2024. The "Great Replacement" is not a theory, it's a reality. Instagram. Pristupljeno 11. rujna 2025.
  81. ↑ Valverde, Miriam. 1. ožujka 2024. Undocumented immigrants are not proof of a scheme to overthrow the US. PolitiFact. Pristupljeno 11. rujna 2025.
  82. ↑ Linly, Zack. 10. srpnja 2019. Charlie Kirk goes full 'great replacement theory' in rant against anti-ICE protesters in Los Angeles. HOT 100.9 (WZRT). Pristupljeno 11. rujna 2025.. This is the Great Replacement Theory,” Kirk said. “Remember, we talked about — they want to replace white Anglo-Saxon Christian Protestants with Mexicans, Nicaraguans, with El Salvadorians
  83. ↑ Miller-Idriss, Cynthia. 2020. Hate in the Homeland: The New Global Far Right (engleski). Princeton University Press. str. 53, 58. doi:10.2307/j.ctv10tq6km. ISBN 978-0691222943. JSTOR j.ctv10tq6km. S2CID 242934392. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2023. Pristupljeno 12. veljače 2023.
  84. ↑ Place, Nathan. 9. travnja 2021. Tucker Carlson faces calls to resign after promoting white supremacist 'replacement' theory. The Independent (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2022. Pristupljeno 10. travnja 2021.
  85. ↑ Haltiwanger, John. 23. rujna 2021. Tucker Carlson peddled a white supremacist conspiracy theory while attacking Biden over the Haitian migrant crisis. Business Insider. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2021. Pristupljeno 25. rujna 2021.
  86. ↑ Walsh, Joan. 7. listopada 2021. Tucker Carlson's Nightly Toxicity Is Poisoning His Brain. The Nation. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. listopada 2021. Pristupljeno 8. listopada 2021.
  87. ↑ Domazet Lošo širi teoriju zavjere koja u svijetu inspirira masovne ubojice. Faktograf.hr. 21. listopada 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2021. Pristupljeno 26. siječnja 2021.
  88. ↑ Hakim, Danny. 1. kolovoza 2022. Trump-Backed Conspiracy Theorist Vies to Take Over Arizona Elections. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. kolovoza 2022. Pristupljeno 12. kolovoza 2022.
  89. ↑ Confessore, Nicholas; Yourish, Karen. 15. svibnja 2022. A Fringe Conspiracy Theory, Fostered Online, Is Refashioned by the G.O.P. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2022. Pristupljeno 19. lipnja 2022.
  90. ↑ Sales, Ben. 26. rujna 2021. Matt Gaetz calls the ADL 'racist' after it again calls on Tucker Carlson to step down for promoting white supremacist conspiracy theory. Jewish Telegraphic Agency. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2023. Pristupljeno 2. veljače 2023.
  91. ↑ Saresma, Tuija: Perussuomalaiset ja väestönvaihto – kulttuuri, rotu ja sukupuoli salaliitoteoriassa. Teoksessa Hyvönen & Pyrhönen . Salaliittoteorioiden politiikat: Yhteiskuntatieteellisiä näkökulmia. Tampere: Vastapaino, 2023.ISBN 978-952-397-029-8
  92. ↑ Moran, Lee. 17. listopada 2018. Laura Ingraham: Vote GOP Or Democrats Will Replace You With Immigrants. Huffington Post (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. listopada 2018. Pristupljeno 17. listopada 2018.
  93. ↑ Sen. Johnson may offer insight into GOP's 2022 positioning. AP NEWS. 25. travnja 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2023. Pristupljeno 11. svibnja 2021.
  94. ↑ Abortion is 'stain' that 'should be removed' – Hermann Kelly. irexitfreedom.ie. 5. listopada 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. listopada 2019. Pristupljeno 4. studenoga 2019.. Party media release referring earlier interview in which Kelly states 'we must control the quality and number of economic migrants [...] we don't want the brutal demise or "great replacement" of our children'
  95. ↑ Congressman Steve King Responds to Backlash Over 'White Supremacy' Remarks. Fortune (engleski). Pristupljeno 11. svibnja 2022.
  96. ↑ Before Trump, Steve King Set the Agenda for the Wall and Anti-Immigrant Politics. The New York Times. 10. siječnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2019. Pristupljeno 11. svibnja 2022.
  97. ↑ Kington, Tom. 27. rujna 2022. Giorgia Meloni is first west European leader to believe Great Replacement conspiracy theory. The Times. ISSN 0140-0460. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2022. Pristupljeno 13. listopada 2022.
  98. ↑ Robert Menard, far-right French mayor, 'to be tried on hate charges'. BBC News. 22. prosinca 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2023. Pristupljeno 12. veljače 2023.
  99. ↑ Messiha, un haut fonctionnaire en charge du projet de Marine Le Pen. Le Point. 4. veljače 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2018. Pristupljeno 26. travnja 2017.
  100. ↑ Garamvolgyi, Flora; Borget, Julian. 18. svibnja 2022. Orbán and US right to bond at Cpac in Hungary over 'great replacement' ideology. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2024. Pristupljeno 12. veljače 2023.
  101. ↑ Hannila, Lilja: "Suomalaista väestöä vaihdetaan toiseen" – Näin kirjoittaa poliitikko Riikka Purra blogissaan Iltalehti. 14.5.2023. Arkistoitu 19.1.2024.
  102. ↑ Aleshire, Peter. 23. srpnja 2021. Sen. Rogers tweets 'we are being replaced'. White Mountain Independent. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2023. Pristupljeno 12. veljače 2023.
  103. ↑ Williams, Thomas Chatterton. 4. prosinca 2017. The French Origins of 'You Will Not Replace Us'. The New Yorker. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. kolovoza 2019. Pristupljeno 7. kolovoza 2019.
  104. ↑ Wilson, Jason. 9. kolovoza 2020. Lauren Southern is on the comeback trail, and Australian conservatives are all too happy to help. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2020. Pristupljeno 22. prosinca 2020.
  105. ↑ Robison-Greene, Rachel; Greene, Richard. 2020. Conspiracy Theories: Philosophers Connect the Dots. Open Court. str. 88. ISBN 978-0812694833. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2023. Pristupljeno 21. ožujka 2023.. Camus's notion of the Great Replacement has been spread by right-wing and white nationalist figures across the world. In July 2018, Lauren Southern, a Canadian alt-right figure posted, a video titled 'The Great Replacement' on YouTube that got over 250,000 views. (Punctuation error in the original.)
  106. ↑ Fanning, Bryan. 1. svibnja 2021. According to John. Dublin Review of Books. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2021. Pristupljeno 13. svibnja 2021.
  107. ↑ Norimitsu, Onishi. 21. rujna 2021. From TV to the French Presidency? A Right-Wing Star Is Inspired by Trump. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. rujna 2021. Pristupljeno 21. rujna 2021.
  108. ↑ Kimball, Sam. 8. ožujka 2023. The African Country That's Embracing the Racist 'Great Replacement' Theory. Vice (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2023.
  109. ↑ Tunisia's autocratic ruler adopts the 'Great Replacement' theory. The Economist. ISSN 0013-0613. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2023. Pristupljeno 4. travnja 2023.
  110. ↑ Dearden, lizzie. 20. svibnja 2020. Britain First leader Paul Golding convicted of terror offence. The Independent. Pristupljeno 29. srpnja 2025.
  111. ↑ Michel Houellebecq says Great Replacement is 'fact': 'I was very shocked that it was called a theory. It's not a theory, it's a fact.'. Remix News (engleski). 1. prosinca 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. srpnja 2023. Pristupljeno 12. srpnja 2023.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Velika_zamjena_stanovništva&oldid=7575683"