Velimir Deželić stariji

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Velimir Deželić
Velimir Deželić.jpg
Velimir Deželić
Rođenje 21. veljače 1864.
Smrt 7. veljače 1941.
Zanimanje književnik, leksikograf i bibliotekar.
Nacionalnost Hrvat

Velimir Đuro Josip Deželić (Zagreb, 21. veljače 1864.Zagreb, 7. veljače 1941.) hrvatski književnik,[1] leksikograf i bibliotekar. Osim romana pisao je pjesme te je priznat i kao najbolji hrvatski katolički pjesnik. Otac je Velimira Deželića mlađeg,[2] Mladena Deželića(oženio je kćer Albina Edera i Nade Eder-Bertić Sofiju), Stanka, Berislava, Branimira (oženio kćer Đure Šurmina Katicu), Milorada i Tihomila te kćeri Đurđicu (poslije udanu za Božidara Širolu) i Zlatu.[3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Velimir Deželić rodio se u Zagrebu 1864. godine. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu 1882. godine[4], upisao se na studij medicine u Beču, 1882. godine. Nakon položenih prvih rigoroza i odsluženoga vojnog roka kao liječnički elev, upisao je kliničke predmete. Tada je uvidio da liječnički poziv nije za njega. Posvetio se literarnom radu, studiju jezika i povijesti. Upravo tada stekao je Deželić bogato enciklopedijsko znanje, koje mu – kao ravnatelju kraljevske sveučilišne knjižnice – tako dobro dolazi. Deželić je naime čitave dane proboravio u javnim bečkim knjižnicama, naročito u sveučilišnoj i u dvorskoj knjižnici. Na sveučilištu polazio je predavanja povijesne struke, a u knjižnicama izučavao je modernu literaturu svih naroda. On je davno prije upoznao "secesiju" i "modernu" nego li su one struje unišle u hrvatsku književnost. Kao slavenofil izučio je ruski, poljski, češki, slovenski i bugarski jezik. To mu je dobro došlo već u Beču, gdje je često dolazio u doticaj sa slavenskim političarima i književnicima. Osim toga naučio je Deželić francuski jezik, a nešto se uputio također u engleski, španjolski, rumunjski, nizozemski i madžarski jezik. Poznavanje tolikih jezika omogućilo je kasnije Deželiću uspješan rad u hrvatskoj sveučilišnoj knjižnici. Velimir Deželić ostavio je Beč (1892.) te se upisao na zagrebačko sveučilište i to kao redoviti slušatelj prirodnih nauka na filozofskom fakultetu. Novim studijem upotpunio je dotadanje svoje znanje, a u prirodnim naukama našao je puno poezije. Svršivši filozofiju, izradi Deželić disertaciju "Foraminifere Jadranskoga mora" i položi obadva rigoroza, našto bude 24. lipnja 1896. godine promoviran na čast doktora filozofije.[5] Zajedno s Emilijem Laszowskim utemeljio je Družbu »Braća Hrvatskoga Zmaja« 16. studenoga 1905. godine[6] a gdje je imao čast zamjenika velikog meštra[7]. Bio je suradnikom u izdanju knjige Emilija Laszowskoga, Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane (također uz suradništvo Janka Barlea i Milana Šenoe).[8][9] Potpisivao se i pseudonimima, Branimir, Delas, Heliodor i Magnus.[7]

Umro je u Zagrebu 7. veljače 1941. godine.

Sveučilišna knjižnica[uredi VE | uredi]

U Sveučilišnoj se knjižnici zaposlio 1894. godine kao službenik. Upravu Sveučilišne knjižnice preuzeo je 1910. godine te je od 1911. do 1920. godine bio knjižničar i ravnatelj toga zavoda. Zajedno s arhitektom Lubinskim je 1910. godine bio izaslan od Zemaljske vlade da prouči nove knjižnične zgrade po Europi te je za njegove uprave sagrađena nova zgrada Knjižnice.[10] Zaslužan je i za suvremeno organiziranje knjižničnoga rada te stručnu obradu zagrebačkih inkunabula. Uredio je Odio za dragocjenosti hrvatske knjige do 1835. godine.[11]

Politička djelatnost[uredi VE | uredi]

Iako je u početku bio unionist, kasnije biva saborski zastupnik Čiste stranke prava.[nedostaje izvor]

Nepotpun popis djela[uredi VE | uredi]

Znanstveni radovi[uredi VE | uredi]

  • Hrvatska pjesmarica ili Sbirka rado pjevanih pjesama, Zagreb, 1903.
  • Emilije Laszowski: o 25. godišnjici njegovoga književnoga rada, Zagreb, 1914.
  • Znameniti Jastrebarčani: Benko Vinković, Rafo Levaković i Toma Mikloušić, Zagreb, 1923.
  • Isusovci u Hrvatskoj: prilog kulturnoj povijesti grada Zagreba, Zagreb, 1927.
  • Kardinal Haulik nadbiskup zagrebački, Zagreb, 1929.
  • Bibliografija književnoga rada Emilija Laszowskoga (1889. – 1929.), Zagreb, 1930.

Romani[uredi VE | uredi]

  • U buri i oluji, Tisak i naklada Antuna Scholza, Zagreb, 1902. (2. izd. Matica hrvatska, Zagreb, 1971., 3. izd. Verbum, Split, 2011.)
  • Prvi kralj, Zagreb, 1903. (2. izd. Matica hrvatska, Zagreb, 1971., 3. izd. Verbum, Split, 2011.)
  • Car Dioklecijan, Zagreb, 1906.
  • U službi kalifa, Zagreb, 1907.
  • Hadžibova kob, Zagreb, 1908.
  • Hrvatske slave sjaj, Zagreb, 1924.
  • U pandžama lava, Zagreb, 1929.
  • Majka velikog kralja, 1931.
  • Petar Krešimir: roman iz doba hrvatske narodne dinastije, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1932.
  • Petar Krešimir / Velimir Deželić st., "Tiskara Rijeka", Rijeka, 1992.
  • Hrvatske slave sjaj / Velimir Deželić st., (ilustr. preslikao, po originalima Ota Antoninija, Joseph Ahel), (pretisak izd. iz 1924.), "Tiskara Rijeka", Rijeka, 1992.
  • Prokleti grad: (Maledictum castrum Medved): historijski roman iz 15. stoljeća / Velimir Deželić st. (priredila Julijana Matanović, naslovnu stranicu i crteže izradio Zvonko Grbašić), Školska knjiga, Zagreb, 1995.

Zbirke pjesama[uredi VE | uredi]

  • Pjesme, 1889.
  • Kopnom i morem, 1900.
  • Zvuci iz katakomba, 1902. (2. izd. 1924.)
  • Petar Zrinski, 1919.
  • Kraljica Hrvata, Zagreb, 1936.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. »Deželić, Velimir, st.«, u tiskopisu: Antun Vujić, glavni urednik, Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija (javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/17592/). Zadnji put osvježeni podatci mjeseca veljače 2014. godine. Pristupljeno: 24. rujna 2014.
  2. Vladimir Lončarević: Katolički oblikovatelji kulture. Velimir Deželić sin – intelektualac široka obzorja, Glas Koncila, 2. listopada 2011., str. 21
  3. Gordan Gledec: Dr. Velimir Deželić stariji – rodoslov predaka i potomaka, predavanje u sklopu tribine Hrvatskog rodoslovnog društva, pristupljeno 30. rujna 2014.
  4. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 917., ISBN 978-953-95772-0-7
  5. Rudolf Horvat, Životopis Dr. Velimira Deželića, Zagreb, 1914.
  6. Družba "Braća hrvatskoga zmaja": Povijest Družbe «Braća Hrvatskoga Zmaja», preuzeto 22. rujna 2012.
  7. 7,0 7,1 DAZ: HR-DAZG-823 Obitelj Deželić, preuzeto 22. rujna 2012.
  8. [1] Mladen Švab, Uzleti jednoga zmaja: U povodu 50. godišnjice smrti i 110. obljetnice objelodanjivanja prvenca Emilija Laszowskog (28. studenoga 1949. – 28. studenoga 1999.), Vijenac, br. 150., prosinac 1999., preuzeto 22. rujna 2012.
  9. Archive.org: Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane, preuzeto 22. rujna 2012.
  10. VELIMIR DEŽELIĆ I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U ZAGREBU, Mladen Deželić, VJESNIK BIBLIOTEKARA HRVATSKE, GODINA XXXIII 1990. BROJ 1–4, www.ffzg.unizg.hr
  11. verbum.hr: Velimir Deželić, pristupljeno 16. kolovoza 2012.