Vendelin Karačić
| Vendelin Karačić | |
|---|---|
 | |
| Puno ime | Vendelin Karačić |
| Rođenje | 18. studenoga 1942. Gornji Crnač Široki Brijeg 
|
| Zanimanje | svećenik |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | poezija, esej, likovna kritika |
| Portal o životopisima | |
Fra Vendelin Karačić (Gornji Crnač Široki Brijeg, 18. studenoga 1942. – Mostar, 29. listopada 2020.[1]) je hrvatski i bosanskohercegovački[2] esejist, likovni kritičar, pjesnik.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Nakon osnovnoškolske naobrazbe u rodnom mjestu i završenog sjemeništa, franjevački habit obukao je 16. srpnja 1960. u samostanu na Humcu. Završivši novicijat, teologiju je studirao u Sarajevu (četiri godine) i Ljubljani (petu godinu). Službovao je na Širokom Brijegu, u Mostaru, Zagrebu, te ponovno na Širokom Brijegu, gdje je bio voditelj Franjevačke galerije. Pisao je pjesme, reportaže, eseje i likovne kritike. Predavao je filozofiju umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu.
Djela[uredi | uredi kôd]
- Dosjetke i šale s mirisom tamjana (u koautorstvu s fra Lucijanom Kordićem, 1996.)
- Svjedočanstva vremena (eseji, 1998.)
- Šale i bacanije u sjeni zvonika (šale, 2000.)
- Fra Mirko Ćosić (likovna monografija), Široki Brijeg - Mostar, 2004.
- Slikopisi u kamenu (poezija, 2012.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Preminuo fra Vendelin Karačić Informativna katolička agencija (objavljeno 29. listopada 2020., pristupljeno 20. listopada 2020.)
- ↑ Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.