Vichy
| Vichy | |
|---|---|
| Vichèi (okcitanski) | |
 Pogled na grad | |
| Država |  Francuska |
| Regija | Auvergne-Rona-Alpe |
| Departman | Allier |
| Okrug | Vichy |
| Četvrti | općine |
| Osnutak | Aquae Calidae (oko 52. god. pr. Kr.) |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Frédéric Aguilera (2020. – 2026.) |
| Površina | |
| • Ukupna | 5,85 km² |
| Visina | 263 |
| Najveća visina | 317 |
| Najmanja visina | 243 |
| Koordinate | 46°07′N 3°25′E / 46.117°N 3.417°E |
| Stanovništvo (2022.) | |
| • Entitet | 25.702 (4.394 stanovnika/km²) |
| Vremenska zona | GMT (UTC+0) |
| • Ljeto (DST) | BST (UTC+1) |
| Poštanski broj | 03200 |
| Stranica | ville-vichy.fr |
 | |
  Vichy | |
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Veliki lječilišni gradovi Europe | |
| Država |  Austrija  Belgija  Češka Francuska  Italija  Njemačka  Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Godina uvrštenja | 2021. (44. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturna baština |
| Mjerilo | ii, iii |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1613 |
Vichy (oksitanski: Vichèi) je grad u departmanu Allier, regija Auvergne-Rona-Alpe, u središnjoj Francuskoj. Pripada povijesnoj pokrajini Bourbonnais. Grad je 2022. god. imao 25.702 stanovnika, dok njegova urbana aglomeracija od 49 općina imala 92.291 stanovnika, što je druga najveća u regiji Auvergne-Rona-Alpe, iza Clermont-Ferranda.
Tijekom Drugog svjetskog rata (od 1940. do 1944. god.) bio je de facto glavni grad Višijske Francuske.
Smješten na rijeci Allier, Vichy je važno kupalište i ljetovalište, te je 2021. god. postao dio transnacionalne UNESCO-ve svjetske baštine poznate kao „Veliki lječilišni gradovi Europe”, upravo zbog svojih poznatih mineralnih izvora i arhitektonskog svjedočanstva uspona europske kulture kupki u 18. i 19. stoljeću.[1]
.jpg)
Vichy se nalazi na desnoj obali rijeke Allier, glavne pritoke Loire, između planina Bourbonnaise i Limagne Bourbonnaise, na prosječnoj nadmorskoj visini od 263 metra. Cestom se Vichy nalazi 55 km južno od Moulinsa (prefektura Allier) i isto toliko sjeverno od Clermont-Ferranda (prefektura Puy-de-Dôme). Lyon, regionalno središte, nalazi se 150 km jugoistočno od grada.
Vichyjski izvori potječu iz sedimentnih terena formiranih u urušnom bazenu Limagne. Različita bušenja ovih izvora otkrila su izmjenu pijeska, pjeskovitih lapora i pješčenjaka.
Rijeka Allier tvori zapadnu granicu općine Vichy, a teče od juga prema sjeveru gdje čini vještačko jezero Allier (stvoreno 1963.). Njezina pritoka, Sichon, izvire u planinama Bourbonnais kod Lavoinea i ulijeva se u rijeku Allier na desnoj obali, kod šetnice.
Vichy je poznat po svojim mineralnim izvorima još od rimskog doba, a navodno su ga kao Aquae Calidae (latinski za „Vruća voda”) osnovali rimski legionari koji su se vraćali iz Bitka kod Gergovije 52. god. pr. Kr. Za cara Dioklecijana područje je pripadalo sudačkom području Vipiusu i stoga se zvalo Vipiacus, od čega se razvilo ime Vichiacus i na kraju Vichy.
Nakon što je Ivan II., francuski kralj plemićko feudalno područje ustupio Burboncima. 1374. god. je i posljednji dio Vichyja preuzeo Luj II., vojvoda od Burbona. Godine 1410. osnovan je celestinski samostan s dvanaest redovnika. Zgrada smještena iznad Celestinskog izvora još je uvijek vidljiva. Godine 1527. kuća Bourbon pripojena je Francuskom Kraljevstvu. Do kraja 16. stoljeća mineralne kupelji stekle su reputaciju čudesnih ljekovitih moći i počele su privlačile bogate pacijente.
Vichy je do kraja 18. stoljeća postao glavno odredište francuskog plemstva i bogatih. Luj XVI., kralj Francuske je dao izgraditi prostrane i luksuzne termalne kupelji, koje su dovršene 1787. godine. Za vrijeme vladavine Napoleona, osnovan je Le Parc des Sources („Park izvora”) po carevom nalogu (Gumbinen Dekret iz 1812.). Marija Terezija Francuska proširila je zgrade Janson prema planu Rose-Beauvais (radovi završeni 1830.).
Grad se najviše razvijao pod pokroviteljstvom Napoleona III. tijekom njegovih boravaka u toplicama (1861.-1866.). Izgrađeni nasipi uz rijeku, 13 hektara uređenih vrtova zamijenilo je stare močvare, a duž novoizgrađenih bulevara i ulica izgrađene su vikendice i paviljoni za cara i njegov dvor. Arhitekt Badger je 1865. izgradio Veliki kasino, a maleni željeznički kolodvor je u sljedećih pedeset godina udeseterostručio broj stanovnika i posjetitelja.
Belle Époque na prijelazu stoljeća obilježio je drugu veliku građevinsku kampanju. Park izvora okružen je metalnom galerijom dugom 700 m, a koja je došla sa Svjetske izložbe u Parizu 1889. Između ostalih, izgrađena je i art nouveau Opera (l'Opéra, 1903.), Dvorana izvora, te veliko kupalište dizajnirano u istočnjačkom stilu, nakon čega su nikle i mnoge privatne vile u različitim arhitektonskim stilovima. Vichy je postao ljetna glazbena prijestolnica Francuske, ali rat 1914. brutalno je okončao taj razvoj.
Nakon primirja 1940. godine, u Vichyju je uspostavljena pronjemačka kolaboracionistička vlada na čelu s Philippeom Pétainom, koji je sljedeće četiri godine ostao de facto glavni grad marionetske države, poznate kao Višijska Francuska.
Nakon rata, grad je doživio razdoblje velikog prosperiteta, zahvaljujući brojnim bogatim gostima iz Alžira, te je ponovno zaradio titulu Kraljice toplica (Reine des villes d'eaux). Ali je nakon Alžirskog rat za nezavisnost, od 1970-ih, počeo propadati. Tek je Claude Malhuret, gradonačelnik od 1989.-2017., uspio obnoviti i modernizirati grad.
Vichy se smatra najvažnijim topličkim gradom u Francuskoj. Danas grad godišnje posjeti oko 30.000 gostiju. Dvanaest izvora izvire u gradu Vichyju, ali trenutno ih je u upotrebi samo šest. To su izvori natrijevog bikarbonata, poznati i kao kiseli izvori jer sadrže ugljičnu kiselinu:
Vrući izvori
- Chomel, nazvan po liječniku koji ga je otkrio 1750. godine, 43 °C
- Grande Grille („Velika rešetka”), 39 °C
- Hôpital, uzdiže se iza Kasina blizu bivše bolnice, 34 °C
Hladni izvori
- Lucas, nazvan po barunu Lucasu koji je kupio izvor početkom 19. stoljeća, 27 °C
- Du Parc, izvori u parku izvora, 24 °C
- Célestins, nazvan po bivšem samostanu, 22 °C
Source des Célestins
La source de l'Hôpital
Centre thermal des Dômes
Parc des Sources
Le Castel Franc
Bivša zgrada kolodvora
| Godina | 1793. | 1851. | 1896. | 1954. | 1962 | 1968. | 1975. | 1982. | 1990. | 1999. | 2008. | 2018. |
| Broj stanovnika | 1.763 | 1.696 | 12.330 | 30.403 | 30.614 | 33.506 | 32.117 | 30.527 | 27.714 | 26.528 | 25.221 | 24.854 |
| Izvori: Cassini i INSEE | ||||||||||||
Isprva se Vichy nalazio daleko od glavnih željezničkih pruga; glavna pruga od Pariza do Clermont-Ferranda protezala se zapadno od grada na drugoj obali rijeke Allier. Produženjem pruge do Courtyja (1881.), kolodvor Vichy postao je prolazni kolodvor, a kasnije su dodane linije do Cusseta (1912.) i Rioma (1931.; do željezničke pruge Saint-Germain-des-Fossés–Nîmes). Danas Vichy opslužuju dvije željezničke tvrtke: Intercités koja povezuje Pariz i Clermont-Ferrand, te TER, koja povezuje Vichy s gradovima: Moulins, Lyon, Clermont-Ferrand, Vic-le-Comte, Issoire i Brioude.
Vichy je povezan nacionalnim cestama 2209, D906e, D1093 i D6, te je 20 km udaljen od autoputa A719, a 35 km od autoputa A89, ali mu je najbliža A71, kod Clermont-Ferranda, koja je otvorena u siječnju 2015.[2]
Tvrtka MobiVie od 2022- god. upravlja sa 8 autobusnih linija javnog prijevoza.
Vichy je 5 km udaljen od Zračne luke Vichy—Charmeil, te 55 km od veće zračne luke, Clermont-Ferrand Auvergne.
- ↑ The Great Spa Towns of Europe UNESCO (engl.) Pristupljeno 7. srpnja 2025.
- ↑ L'A719 Vichy-Gannat ouvrira le 12 janvier à midi, La Montagne, 22. prosinca 2014. (fr.) Pristupljeno 7. srpnja 2025.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Vichy |
| Kulturna baština (44) | Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Svjetionik Cordouan (2021.) • Djela Le Corbusiera (2016.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Maison Carrée (2023.) • Megaliti Carnaca i obale Morbihana (2025.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Nica (2021.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Rudarski bazen Nord-Pas de Calaisa (2012.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea4) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.) • Lječilišni grad Vichy (2021.) | .svg){kind=small} |
|---|---|---|---|
| Prirodna baština (7) | Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe (2021.) • Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)4) • Lagune Nove Kaledonije4) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.) • Vulkani i šume Mont Peléea i vrhova sjevernog Martinika4) (2023.) | ||
| Mješovita baština (2) | |||