Victor Rothschild, 3. barun Rothschild
| Victor Rothschild | |
|---|---|
| 3. barun Rothschild | |
| Prethodnik | Lionel Walter Rothschild |
| Nasljednik | Jacob Rothschild |
| Puno ime
Nathaniel Mayer Victor Rothschild | |
| Rođenje | 31. listopada 1910. London |
| Smrt | 20. ožujka 1990. London |
| Plemićka kuća/obitelj |  Rothschild |
| Supruga | Barbara Hutchinson Teresa Georgina Mayor |
| Djeca
Sarah Rothschild Nathaniel Charles (Jacob) Rothschild Miranda Rothschild Emma Georgina Rothschild Benjamin Mayer Rothschild Victoria Katherine Rothschild Amschel Mayor James Rothschild | |
| Otac | Charles Rothschild |
| Majka | Rózsika Edle von Wertheimstein |
| Vjera | judaizam |
Nathaniel Mayer Victor Rothschild, treći barun Rothschilda (London, 31. listopada 1910. – London, 20. ožujka 1990.), britanski bankar, znanstvenik, obavještajni časnik za vrijeme Drugog svjetskog rata, viši izvršni direktor Royal Dutch Shella i N M Rothschild and Sons Ltd. te savjetnik britanskih premijera Edwarda Heatha i Margaret Thatcher.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Bio je treće dijete i jedini sin Charlesa i Rozsike Rothschild. Bio je poznat pod imenom Victor, iako mu je puno ime bilo Nathaniel Mayer Victor. Odrastao je u ljetnikovcu Tring Park s tri sestre: Miriam (1908–2005), Nica (1913–1988) i Elizabeth (1909–1988), poznate kao Liberty. Završio je školu Harrow, nakon čega je pohađao koledž Trinity u Cambridgeu gdje je studirao fiziologiju, francuski i engleski, a radio je i na odsjeku za zoologiju dok 1935. godine nije stekao doktorat. U ranoj je mladosti bio na glasu kao playboy, bavio se vodenim skijanjem u Monaku, vozio trkaće automobile, sakupljao umjetnička djela i rijetke knjige, a igrao je i kriket za sveučilište.[1]
Poslije smrti strica Waltera, 1937. godine, postao je treći barun Rothschilda, čime je dobio mjesto u Domu lordova, kao pripadnik Laburističke stranke.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je za obavještajnu službu Ujedinjenog Kraljevstva, zbog čega je 1944. godine dobio Medalju George za doprinos razminiranju u teškim i opasnim uvjetima. Godine 1939. otputovao je u SAD, gdje je vodio razgovore u Bijeloj kući o prihvatu židovskih izbjeglica iz Nacističke Njemačke. Iste godine je regurtiran u MI5 u čijim je redovima ostao do kraja rata baveći se kontrašpijunažom. Po završetku Drugog svjetskog rata zaposlio se na odsjeku zoologije Sveučilišta u Cambridgeu. Služio je kao predsjednik Agrikulturnog istraživačkog vijeća od 1948. do 1958. godine, a 1961. godine počeo je raditi za Shell Research Ltd., gdje je obnašao dužnost izvršnog direktora od 1963. do umirovljenja 1970. godine.[1] Od 1971. do 1974. godine bio je generalni direktor Central Policy Review Staff-a, odreda koji se bavio istraživanjem politke za potrebe britanske vlade. Godine 1976. predsjedao je Kraljevskom komisijom za kockanje, a kratko je predsjedao i obiteljskom bankarskom kućom N M Rothschild & Sons Ltd. U kasnijem razdoblju života igrao je golf, napisao autobiografiju i bavio se znanstvenim radom. Poslije njegove smrti 1990. godine naslov baruna Rothschilda naslijedio je njegov najstariji sin Nathaniel Charles (Jacob) Rothschild, koji se početkom 1980-ih posvađao s ocem i obitelji i napustio obiteljski posao te osnovao vlastitu firmu.[1]
Privatni život[uredi | uredi kôd]
Godine 1933. vjenčao se s Barbarom Hutchinson, s kojom je imao troje djece: Sarah Rothschild (r. 1934.), Nathaniel Charles (Jacob) Rothschild (r. 1936.) i Miranda Rothschild (r. 1940.). Par se kasnije razveo.
Godine 1946. oženio se za Teresu Georginu Mayor, svoju nekadašnju tajnicu u MI5. S njom je imao četvero djece: Emma Georgina Rothschild (r. 1948.), Benjamin Mayer Rothschild (1952. – 1952.), Victoria Katherine Rothschild (r. 1953.) i Amschel Mayor James Rothschild (1955. – 1996.).
Bilješke[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
