Vijetnam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Socijalistička Republika Vijetnam
Cộng hoà xã hội chủ nghĩa Việt Nam
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Ðộc lập-Tự do -Hạnh phúc

(vijetnamski: Neovisnost, sloboda, sreća)

Himna
Tien Quan Ca
Položaj Vijetnama
Glavni grad Hanoi
Službeni jezik vijetnamski
Državni vrh
 - Predsjednik Trương Tấn Sang
 - Predsjednik Vlade Nguyễn Tấn Dũng
Neovisnost Od Francuske 2. rujna 1945.
Površina 64. po veličini
 - ukupno 331.690 km2
 - % vode 1,3 %
Stanovništvo 14. po veličini
 - ukupno (2005) 83,535.576
 - gustoća 253/km2
Valuta dong (10 haoa = 100 xua1)
Pozivni broj +84
Vremenska zona UTC +7
Internetski nastavak .vn
(1) hao i xu su izvan uporabe

Vijetnam, službeno Socijalistička Republika Vijetnam je država u jugoistočnoj Aziji na obali Južnog kineskog mora i Tajlandskog zaljeva. Graniči na sjeveru s Kinom, na zapadu s Laosom i na jugozapadu s Kambodžom.

Vijetnamski tradicionalna nošnja- Áo dài.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Zemlja je izdužena u smjeru sjever - jug (1650 km), s uskim središnjim dijelom (na najužem mjestu samo 50 km). Uz obalu se nalazi ravnica koja se na sjeveru proširuje u deltu Crvene rijeke u kojoj se nalazi Hanoi, a na jugu u veliku deltu Mekonga u kojoj je smješten najveći vijetnamski grad Ho Ši Min (Saigon). Na zapadu zemlje, uz granicu s Laosom, dominiraju planinski lanci među kojima se ističu dugi Anamitski kordiljeri (1100 km). Najviši vrh je Fan Si, 3.143 m.

Povijest[uredi VE | uredi]

Pisana povijest Vijetnama počinje oko 200. pr. Kr. kad je postao dijelom države Nam Viet (kin. Nan Yue) koja je obuhvaćala i današnje južne kineske provincije Guangxi i Guangdong (Kanton), a vodio ju je odmetnuti kineski general s podrškom lokalnog ne-kineskog stanovništva.

Godine 111. pr. Kr. Kina je uspjela vratiti odmetnute teritorije i područje sjevernog Vijetnama sljedećih je tisuću godina, do 939., bilo dio Kineskog Carstva. Kineski upravitelji pokušali su sinicizirati Vijetnam, ali to je samo potaknulo lokalne elite na homogenizaciju i doprinijelo stvaranju posebnog vijetnamskog identiteta.

Povijest Vijetnamaca prije svega je povijest borbe protiv kineske prevlasti, popraćena s druge strane postupnim širenjem prema jugu i potiskivanjem tamošnjih hinduiziranih naroda Čampa, rođaka današnjih Kmera iz Kambodže. Još prije nego što su se u Hanoiju smjestili prvi kineski guverneri, povele su sestre Trung pobunu. Trung Trac, udovica feudalca s područja delte, te njena sestra Trung Nghi "osvojile su 65 tvrđava", ali ih je konačno ipak porazio kineski guverner Ma Vien kraj hanojskog Velikog jezera. Sestre se u očaju bace u rijeku. Danas ih se može vidjeti; stariju u zlatnom, mlađu u crvenom brokatu, u hramu što su im ga Hanojci podigli još u 12. stoljeću.

Ipak, tijekom više od deset stoljeća neposredne kineske vladavine ustanci su, prema povjesničaru Pham Huy Thongu, bili tek "epizodne manifestacije lokalnog partikularizma, koji se bez pretjerivanja ne bi mogao nazvati nacionalnim osjećajem". Vijetnamski feudalci imali su znatne koristi od kineskog mira, "pax sinica", koji im je bio nametnut. Kineska poljoprivredna tehnika omogućila je veće prihode, a sustav mandarinske hijerarhije protegao se i na Vijetnam. Vijetnamci su polagali carske ispite, te u doba moćnih dinastija Han i Tang dopirali do najviših mjesta carske hijerarhije u Pekingu.

Propašću dinastije Tang završava razdoblje kineskog mira nad Tonkinom. Uz dugu obalu, a gdjegdje i dublje u unutrašnjosti u riječnim dolinama, žive Vijetnamci. Na planinama i na visoravnima nastanile su se mnogobrojne manjine: Taj, Muong, Moi, Nung, Ji itd. Veće bogatstvo u ravnicama uvijek je mamilo planinske barbare. Protiv njih su prethodno kineski prokonzuli dizali bedeme Hanoija. Kada je vlast Sina Neba pokolebana i u samom Carstvu Sredine, Vijetnamci su osjetili da moraju sami organizirati svoju zaštitu. U nemogućnosti dalje računati na poljuljano carstvo, stanovnici ove pogranične marke dižu se u autonomnu vojnu jedinicu. Tada se kroz niz zbivanja Vijetnam udaljava od kineskog svijeta i počinje se rađati vijetnamski nacionalni osjećaj. Godine 939. Ngo Quyen protjeruje kineske garnizone.

Neovisni Vijetnam formira se pod dvjema moćnim domaćim dinastijama: Ly (1010.-1225.) i Tran (1225.-1400.). Održavanje nasipa i brana stalna je briga kraljeva. Već 1108. Lyevi podižu veliku branu Coa kraj Hanoija, a 1244. kralj Tran Thai Thong osniva povjerenstvo za obeštećenje vlasnika rižinih polja na kojima se imaju graditi nasipi. Iako srednjovjekovni Vijetnam nije poznavao instituciju lena, odnos vazala i suverena i vezanost kmeta za zemlju, srž njegove društvene strukture je u tome da brojčano neznatna manjina zemljoposjednika izravno ili neizravno raspolaže plodovima rada stotina tisuća seljaka.

Kraljevi dinastije Tran odbili su tri napada Mongola, koji su pkušali pokoriti njihovu zemlju kao što su pokorili Kinu. Unuk Džingis-kana pokušao je s 500 000 vojnika prodrijeti i kopnom i morem. Razbio ga je Tran Hung Dao, koji će stoljećima ostati legendarnom figurom, pa će čak i Võ Nguyên Giáp po njemu dati ime jednoj svojoj vojnoj operaciji 1951. godine. Vijetnamska monarhija u svim pojedinostima preslikava institucije Kineskog Carstva. Konfucijanizam zadržava isto mjesto koje je imao u dobu kineske uprave. Vojni i civilni činovnici mandarini biraju se jednako kao u Kini, na osnovi literalnih natječaja. Zadržava se kinesko pismo i kineski je jedini službeni jezik. Pismeni Vijetnamci rabe kineski, a Lyjevi i Tranovi simbolično nastavljaju slati danak kineskom caru koji im formalno potvrđuje položaj šaljući kraljevski pečat.

Ly Thanh Tong daje izgraditi hram književnosti posvećen Konfuciju i njegovim učenicima. Ly Thi To naređuje podići pagodu na jednom stupu, koja se kao obredni lotosov cvijet odražava u vodi i evocira pobožnu legendu o Ly Thai Tou, koji dugo nije imao muškog nasljednika te je jednog dana u snu vidio boginju Quan I Am kako sjedi na lotosovu cvijetu i pruža mu dječačića. Nedugo nakon toga ugledao je u vrtu petnaestogodišnju djevojku, oženio ju je i dobio sina.

U 15. stoljeću, nakon pada dinastije Tran, kineski car Jung Lo poznat po gradnji pekinškog Tien Anmena, opet pokušava proširiti izravnu vlast Kine nad Vijetnamom. Njegove postrojbe prodiru u Tonkin preko Porte de Chine i klanca kod Lao Kaya. Počinje kratko razdoblje kineske uprave, ali vođa seljačkih ustanika Le Loy godine 1427. oslobađa od Kineza Hanoi. Na Le Loyja podsjeća Malo jezero i legenda o njemu. Kaže da je Le Loy po poslobođenju Hanoija kanio podnijeti žrtvu Geniju Jezera na kojem je ribar lovio ribu. Sjeo je u barku, kad se odjednom pojavi velika kornjača, sama mu izvadi mač iz korica (onaj što mu ga je dala kako bi oslobodio domovinu) i zajedno s mačem nesta u vodi. Jezero se odonda zove Hoan Kiem (Jezero Vraćenog Mača), a u kornjačinu čast podignut je paviljon na otočiću.[1]

Od polovice desetog do polovice devetnaestog stoljeća i dolaska Francuza u Vijetnamu su se izmjenjivala razdoblja neovisnosti i kineske dominacije. U 17. i 18. stoljeću zemlja se proširila na jug i zauzela područje delte Mekonga; takva ekspanzija dovela je ubrzo do podjela između juga i sjevera koje su prevladane u početku 19. stoljeća.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Francuska Indokina

Francuzi su zauzeli zemlju u nekoliko pohoda od 1859. do 1882. Od samog početka francuske vladavine pojavljivali su se pokreti za autonomiju i neovisnost. Poslije prvog svjetskog rata vodeću ulogu polako su preuzimali komunisti povezani sa Sovjetskim Savezom na čelu s Ho Ši Minom. Nakon drugog svjetskog rata Hoov pokret Viet Minh (Liga za neovisnost Vijetnama) proglasio je neovisnost, ali Francuska nije namjeravala odstupiti. Nakon neuspješnih pregovora, otvoreni je rat počeo u prosincu 1946. i trajao do 1954. kada je Francuska pretrpjela odlučujući poraz kod Dien Bien Phua.

Vijetnam je Ženevskim dogovorima privremeno podijeljen na Sjeverni Vijetnam i Južni Vijetnam dio s granicom na 17. paraleli; u južnom dijelu autokratski je vladao katolički političar Ngo Dinh Diem koji je uz podršku SAD-a odbio provesti nacionalne izbore i ujedinjenje zemlje. Sjeverni Vijetnam je nakon oslobođenja od Francuza postigao znatan gospodarski napredak. Proizvodnja riže 1955. godine iznosila je 1 132 000 t, čak 46 % više nego potkraj kolonijalnoga doba. Prosječna proizvodnja po stanovniku porasla je sa 100 kg na 303 kg. Stočni fond se povećao za 56%.

Od 1953. do [[1956. podignuto je 10 većih poduzeća koja su razorile francuske postrojbe, a prošireno 18 drugih koja su djelovala i tijekom oslobodilačkog rata. Niklo je 18 potpuno novih tvornica, a 50 industrijskih objekata nalazilo se u fazi izgradnje. Položeno je 526 km željeznice, popravljeno 3 800 km cesta, te postavljeno preko 10 000 km telefonskih crta. 97 500 nezaposlenih djelatnika dobilo je stalno radno mjesto.

Godine 1956. 50 % proračunskih rashoda trošilo se u cilju gospodarskog napretka, 12,2 % na kulturu, a 22,6 % na narodnu obranu. U trima godinama opismenjeno je 730 000 osoba, a otvoreno je 5 046 škola s 20 000 nastavnika. Samo 1956. začeta su tri sveučilišta s 3 904 studenta. Istodobno je tisućinjak vijetnamskih studenata pohađalo inozemna sveučilišta. Osnovan je filmski studio koji je izdao 73 dokumentarna filma i filmska žurnala. Od 1954. do 1957. godine Sjeverni Vijetnam je dobio 164 nove bolnice i preko 500 ambulanti.[2]

Krajem pedesetih razbuktao se sukob gerilaca Vijetkonga koji su, potpomognuti iz Sjevernog Vijetnama, tražili ujedinjenje, i vlasti Južnog Vijetnama. Nakon što je postalo jasno da se Južni Vijetnam neće moći samostalno održati SAD su se aktivno uključile u rat i 1968. oko 500.000 američkih vojnika borilo se na strani juga. Zbog velikog broja žrtava američka javnost okrenula se protiv rata i 1973. Amerikanci su se povukli iz zemlje. Snage Sjevernog Vijetnama iskoristile su slabost juga i 1975. u velikoj ofenzivi zauzele cijelu zemlju.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Najbrojniji su Vijetnamci koji govore vijetnamskim jezikom i budisti su. Najveća manjinska zajednica su Kinezi koji su nakon ujedinjenja u velikom broju napustili zemlju. U planinama i na krajnjem jugu zemlje žive mnogobrojne manje etničke skupine.

Popis naroda - Vijetnam

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Nakon ujedinjenja zemlja je obnavljana po načelima sovjetskog komunizma do 1986. kada su pokrenute gospodarske reforme po kineskom uzoru. Tijekom devedesetih poboljšani su odnosi sa SAD-om, a u zemlju su ušli mnogobrojni strani investitori. Gospodarstvo postiže visoke stope rasta, ali uz nisku početnu vrijednost BDP je i dalje prilično nizak i u 2004. bio je 2700 USD po stanovniku, mjereno PPP-om (paritetom kupovne moći).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vladimir Baum-Rat na Crvenoj rijeci, Novinarsko izdavačko poduzeće, Zagreb 1958., str. 20.-24.
  2. Đorđe Radenković-Vijetnam i ličnost Ho Ši Mina, Politička biblioteka, Beograd 1957., str. 31.-34.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Vijetnam
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Vijetnam
Wiktionary-logo.svg Pogledajte rječničku natuknicu Vijetnam u Wječniku, slobodnom rječniku.


P countries.png Nedovršeni članak Vijetnam koji govori o državi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.