Pjesnik Viktor Rosenzweig rođen je u Rumi, godine 1914. a ubijen u Zagrebu9. srpnja1941. na Dotršćini, nakon što je bio kratko vrijeme zatvoren u sabirnom logoru Kerestinec[2]
Nakon završene osnovne škole u Rumi te gimnazije u Novom Sadu, započinje studij prava u Beogradu, ali se zbog političke aktivnosti seli u Zagreb gdje pohađa i završava studij agronomije na Šumarskom fakultetu.
Član SKOJ-a postao je još u gimnaziji, a posebno je bio aktivan među lijevo usmjerenim studentima na sveučilištu. Aktivni je član KPJ od 1934. do 1935. kada biva uhapšen i osuđen na šest mjeseci zatvora. Osim politički djeluje i javno u društvima "Svjetlost" te "Kulturno udruženje studenata pacifista".
Ista sudbina je gotovo u isto vrijeme zadesila i njegove roditelje (Margitu rođ. Handler i Josipa Rosenzweiga)[4] koji su ubijeni u Srijemu, ali su mu supruga, Bosiljka Rosenzweig rođ. Pasini (Zadar, 1. rujna1915. - Zagreb, 15. svibnja1989.) i kći Margita Jagodić (Zagreb, 22. veljače1939. – 18. veljače1971.) preživjele rat.[5]
Kao što njegova smrt nadilazi značenje osobne tragedije, tako i u njegovoj poeziji odzvanja glas epohe, nagovještaja rata, borbe i stradanja.
Već kao student objavljivao je tekstove i pjesme u beogradskim, zagrebačkim i novosadskim časopisima Glas omladine (Zagreb), Časopis živih (Beograd), Vojvođanski zbornik, Letopis Matice srpske.
Jedina njegova zbirka pjesama, Naš život, objavljena pod pseudonimom Vitomir Jovanović u zagrebačkoj nakladi "Orbis", zasluženo je oteta zaboravu i ponovno predstavljena današnjoj publici: godine 2001. na tradicionalnom židovskom skupu Bejahad u Supetru na Braču predstavljena je grafička mapa "Naš život" hrvatskog židovskog umjetnika i dizajnera Alfreda Pala s pjesmama Viktora Rosenzweiga, a kasnije objavljena u Zagrebu.[6] Neke njegove pjesme objavljene su nakon Drugog svjetskog rata u zbirci revolucionara-književnika »Reči i dela«.
Naslovnica knjige "Naš život" Viktora Rosenzweiga (Vitomir Jovanović) iz 1939.Naš život, Orbis Zagreb, 1939. (ovitak napravio slikar i grafičar Roman Petrović)[7]
Živan Milisavljević: "Posmrtni susret petorice: Miloje Čiplić, Branko Bajić, Vladimir Kolarov, Vitomir Jovanović, Dejan Brankov", Matica srpska, Novi Sad, 1949.
V. Rajčević: "Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu 1918–1941.", Zagreb 1959.
I. Jelić: Tragedija u Kerestincu, Zagreb 1986.
Z. Komarica: Kerestinečka kronika, Zagreb 1989.
N.Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec, časopis Novi Omanut, 9(2001) 47/48., 2001.
M. Mirković: Predgovor novom izdanju zbirke "Naš život", Zagreb 2001.
Goldstein, Ivo. 2001. Holokaust u Zagrebu. Novi Liber. Zagreb. ISBN953-6045-19-2
Snješka Knežević, Aleksander Laslo. 2011. Židovski Zagreb. AGM, Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN978-953-174-393-8
Snješka Knežević, "Židovi i Zagreb - izložba", Židovska općina Zagreb, 2015.[8]
Tena Banjeglav, Kristina Dilica, Alice Straniero: "Zagreb u ratu, otporu, stvaralaštvu i pamćenju", Vodič po Zagrebu u Drugom svjetskom ratu, Documenta, Zagreb, 2021.[9]
U TV seriji Nepokoreni grad iz 1980. godine, redatelja Eduarda Galića, lik Viktora Rosenzweiga, u dvije epizode, igra glumac Boris Bakal, koji tada recitira pjesnikove stihove iz pjesama III i Ako ne bude rata.
Godine 2018. povodom Međunarodnog dana sjećanja na holokaust, Židovska općina u Zagrebu organizirala je recital pod nazivom "Sutra možda, bit ćemo svrstani u beskrajne kolone ...". Temeljila se na književnim tekstovima i poeziji Zwi Kolitz, Mirka Mirkovića i Viktora Rosenzweiga. Recital je za scenski nastup pripremila Mira Wolf, a stihove su interpretirali Rene i Sven Medvešek.[10]
↑Ivan Ninić (nećak Viktora Rosenzweiga). 2007. Nestanak najdražih(PDF). "Mi smo preživjeli". Jevrejski istorijski muzej Saveza jevrejskih opština Srbije. Pristupljeno 11. travnja 2021.
