Vincenzo Iaquinta

Izvor: Wikipedija
Vincenzo Iaquinta

Iaquinta u 2010. godini.

Osobni podatci
Puno ime Vincenzo Iaquinta
Rođenje 21. studenoga 1979.
Cutro, Italija
Visina 1,85 m[1]
Klub
Trenutačni klub Igračka mirovina
Pozicija napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1996. – 1997.
1998.
1998. – 2000.
2000. – 2007.
2007. – 2013.
2012.
Reggiolo
Padova
Castel di Sangro
Udinese
Juventus
Cesena (posudba)
0033 000(6)
0013 000(3)
0052 000(8)
0176 00(58)
0086 00(30)
0007 000(1)
Reprezentativna karijera**
1999. – 2000.
2001. – 2002.
2005. – 2010.
Italija do 20
Italija do 21
Italija
0005 000(1)
0010 000(1)
0040 000(6)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 12. svibnja 2022.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Vincenzo Iaquinta (Cutro, Italija, 21. studenog 1979.) je talijanski umirovljeni nogometaš. S talijanskom reprezentacijom je 2006. osvojio naslov svjetskog prvaka.

Karijera[uredi | uredi kôd]

Klupska karijera[uredi | uredi kôd]

Počeci[uredi | uredi kôd]

Iaquinta je rođen u mjestu Cutro u pokrajina Crotone. Kao i mnogi stanovnici Kalabrije, cijela obitelj Iaquinta je tijekom 1980-ih emigrirala na sjever zemlje zbog bolje mogućnosti zaposlenja.

Tamo je Vincenzo s bratom počeo igrati u niželigašu Reggiolu. U klubu je igrao sezonu i pol dok je u siječnju 1998. transferiran u Padovu koja se natjecala u Serie B.

Tijekom kratkog šestomjesečnog razdoblja u Padovi, Iaquinta je tamo igrao s budućim suigračem Alessandrom Del Pierom. Igrača je kupio niželigaš Castel di Sangro u kojem je Iaquinta bio važan momčadski igrač. U dvije sezone nastupanja za klub, Vincenzo je skupio 52 nastupa i pritom zabio osam golova.

Udinese[uredi | uredi kôd]

U lipnju 2000. godine Udinese dovodi u klub mladog perspektivnog igrača koji u svojoj debitantskoj sezoni u Serie A ubilježuje 16 nastupa i dva gola. Sljedeće sezone Iaquinta je odigrao 26 prvenstvenih utakmica da bi u trećoj sezoni postao standardnim igračem.

Iaquinta se u klubu pokazao velikim golgeterom a ubilježio je i hat-trick u Ligi prvaka protiv grčkog Panathinaikosa. Također, zbog dobrih igara klupsko vodstvo mu je produžilo postojeći ugovor na tri godine[2] dok je 2005. debitirao u dresu talijanske reprezentacije. U to vrijeme, u klubu su jak napadački tandem činili Vincenzo Iaquinta i Antonio Di Natale.

Juventus[uredi | uredi kôd]

Torinski klub dovodi Iaquintu u svoju momčad 19. lipnja 2007. Vrijednost transfera je iznosila 11,3 milijuna eura a s igračem je potpisan petogodišnji ugovor.[3] Time je postao prvo veliko Juventusovo pojačanje uoči sezone 2007./08.

Tijekom nove sezone Iaquinta je uglavnom ulazio u igru kao rezerva jer su u vrhu napada bili Del Piero i David Trezeguet koji su tada zajedno zabili 41 gol u Serie A. Nakon što je Juventus kasnije doveo Amaurija (također napadača), krenule su glasine o Iaquintinom vjerojatnom odlasku iz kluba. Međutim, igrač je ostao u klubu te je krajem sezone 2008./09. potpisao novi četverogodišnji ugovor.[4]

U novoj sezoni 2009./10. igrač je bio četvrti napadač kluba ali je znao impresionirati kada su Amauri i Trezeguet bili ozlijeđeni. Najznačajniji je njegov gol Chelseaju u uzvratnoj utakmici osmine finala Lige prvaka. Također, to je bio i Juventusov jubilarni 600. gol u europskim natjecanjima. Nakon toga, Vincenzo je počeo igrati u prvom sastavu Juventusa. Tome su pridonijele i nesuglasice između trenera Claudija Ranierija i napadača Davida Trezegueta.

Nakon što je u sezoni 2009./10. Ranieri smijenjen, nasljeđuje ga Ciro Ferrara. Pod njegovim vodstvom Iaquinta postaje nezamjenjiv u napadu sve do teške ozljede u listopadu 2009. koja ga je udaljila s terena šest mjeseci.

Kasnije, kada novi trener postaje bivši Juventusov igrač Antonio Conte, Iaquinta, Amauri i Luca Toni u 2011. nisu odigrali niti jednu minutu na terenu. Zbog toga je igrač 31. siječnja 2012. odlučio otići na posudbu u Cesenu. U privremenom klubu se zadržao do kraja sezone 2011./12. nakon čega se vraća u Juventus.

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

Vincenzo Iaquinta je debitirao za Italiju 2005. S reprezentacijom je nastupao na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. kada su Azzuri postali svjetski prvaci. Igrač je na tom turniru zabio gol u skupini protiv Gane te je odigrao pet od sedam utakmica (uključujući polufinale i finale).

Nakon toga je zbog ozljede propustio Euro 2008 ali je igrao na Kupu konfederacija 2009. koji se održavao u Južnoj Africi. Iaquinta je bio član talijanske reprezentacije i na Svjetskom prvenstvu 2010. gdje je zabio gol za vodstvo Italije protiv Novog Zelanda.

Pogoci za reprezentaciju[uredi | uredi kôd]

# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 12. lipnja 2006. AWD-Arena, Hannover, Njemačka Gana 2 : 0 2 : 0 SP u Njemačkoj 06'
2. 1. travnja 2009. Stadio San Nicola, Bari, Italija Irska 1 : 0 1 : 1 Kvalifikacije za SP u JAR-u 10'
3. 10. lipnja 2009. Pretoria, JAR Novi Zeland 3 : 3 4 : 3 Prijateljska utakmica
4. 10. lipnja 2009. Pretoria, JAR Novi Zeland 4 : 3 4 : 3 Prijateljska utakmica
5. 9. rujna 2009. Stadio Olimpico, Torino, Italija Bugarska 2 : 0 2 : 0 Kvalifikacije za SP u JAR-u 10'
6. 20. lipnja 2010. Mbombela Stadion, Nelspruit, JAR Novi Zeland 1 : 1 1 : 1 SP u JAR-u 10'

Osvojeni trofeji[uredi | uredi kôd]

Reprezentativni trofeji[uredi | uredi kôd]

Turnir Trofej Godina
SP u Njemačkoj 2006. Zlato 2006.

Ordeni[uredi | uredi kôd]

  • Collare d'oro al Merito Sportivo: 2006.

[5][6]

  • Ufficiale Ordine al merito della Repubblica Italiana: 2006.

[7]

Privatni život[uredi | uredi kôd]

Iaquinta je u braku te sa suprugom ima dva sina i kćer.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Vincenzo Iaquinta