Vinko Basile

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Vinko Basile (1811. - 1882.)[1] je bio talijanski isusovački misionar, kulturni radnik i svećenik u istočnoj Hercegovini.

Materinski mu je jezik bio talijanski.[2] Za župnika je u istočnu Hercegovinu došao polovicom 19. stoljeća.[3] Kao misionar tridesetak je godina živio u krajevima gdje žive Hrvati.[2] Ondje je naučio hrvatski jezik.[2] Kao pravi isusovac, radio je na podizanju školstva na višu razinu.[3] U gradačkoj župnoj crkvi utemeljio je pravi kolegij tako što je sagrađenoj župnoj kući dodao još neke prostorije i potom službeno otvorio kolegij.[3]

Njegovi izvještaji o životu stanovnika u Popovom polju, iako ne stručnjački cjeloviti, etnološki su vrlo vrijedan izvor.[4] Zbog obilja podataka iz tih izvješća, u velike je moguće rekonstruirati onovremeni pučki život, vjerovanja i mentalitet te demografsku sliku istočne Hercegovine.[5]

Prema istraživanjima Mije Korade, 1864. je godine Vinko Basile ponovo tiskao Kanižlićeve Uzroke[6] (Važni uzroci s kojih Gospodina Isukrsta Spasitelja našega nada sve ljubiti moramo i njeka spasonosna sredstva kojimi se ova ljubav probuditi može) [7] Tek se 1980-ih rješilo pitanje autorstva te se uz Važne uzroke vezalo Basileovo ime. Iz izvornog je Kanižlićevog teksta iz 1764. izostavio u prerađenom izdanju dijelove koje je smatrao zališnima.[2]

1865. je uredio molitvenik Molitvenik za katolička poslanstva po slovinskih državah na jugu (3. izdanje), koji je posvetio Franji Račkom.[8][9]

1856. godine bio apostolski vizitator Trebinjske biskupije.[10] Zabilježio je slučaje u istočnoj Hercegovini gdje su pravoslavci prisvojili katoličke crkve (pr., na području župe Hrasnog, crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije, 1852.).[10]

Izvori[uredi VE | uredi]