Visak

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Visak ili olovnica.
Visak sa skalom koja djeluje kao klinometar.
Rekonstrukcija grome.

Visak ili olovnica je stožasti uteg obješen na uzici, koji služi za određivanje i kontroliranje okomitog (vertikalnoga) položaja u građevinskim i različitim montažnim radovima. U geodeziji se viskom nazivaju i složeniji uređaji za centriranje mjernih instrumenata nad točkom stajališta (na primjer optički visak). [1]

Optički visak[uredi VE | uredi]

Optičko-mehaničku konstrukciju dalekozora sa vertikalnom vizurnom osi nazivamo optičkim viskom. Optički sustav se sastoji od okulara, nitnog križa, prizme za otklon zrake i objektiva. Optički visak se izrađuje kao samostalni instrument radi postavljanja točke u smjer vertikale (za ispitivanje vertikalnosti kod različitih geodetskih zadataka). Optički visak s dalekozorom malog povećanja primjenjuje se kod teodolita radi optičkog centriranja teodolita (obično je ugrađen u alhidadni dio teodolita). Optičko centriranje je najtočniji postupak gdje pogreška centriranja iznosi do ± 0,3 mm. [2]

Laserski visak[uredi VE | uredi]

Laserski visak se također ugrađuje u alhidadni dio teodolita i služi za centriranje. Laserski snop zraka također je identičan sa glavnom osi teodolita. Postupak centriranja isti je kao i kod optičkog viska.

Povijest[uredi VE | uredi]

Groma[uredi VE | uredi]

Groma je bila glavni mjerni instrument rimskih mjernika. Koristila se za određivanje i iskolčavanje pravih kutova. Gromu su koristili Grci i Etruščani od 6. stoljeća pr. Kr., a kasnije je preuzimaju Rimljani.[3] Konstrukcija grome je poznata zbog nekoliko važnih arheoloških nalaza. Jedan od njih je nadgrobni spomenik mjernika Lucija Aebucija Fausta pronađen u mjestu Ivrea, sjeverno od Torina, na kojem su prikazani dijelovi grome. Drugi nalaz potječe iz Pompeja, gdje su u jednoj radionici pronađeni ostaci grome i ostalog geodetskog pribora, kao i u Bavarskoj, blizu Eichstätta, u blizini rimskog limesa. [4] Osnovni dijelovi grome bili su stativ (lat. ferramentum); križ (ili zvijezda, grč. ἀστερίσκος, lat. stella), zatim konzola (lat. rostro) koja je služila kao osovina za okretanja križa i pet visaka (lat. perpendiculum) - dva para koja su visjela na krajevima križa i definirala dva okomita pravca te jedan središnji koji je visio sa konzole. Groma je imala široku primjenu: u građevinarstvu i urbanizmu; pri podjeli zemljišta, a bila je korištena i u vojsci. Vojni mjernici (lat. castramensores) bili su odgovorni za podizanje vojnih logora, utvrda i sl. Groma je bila neophodan instrument prilikom svih vrsta gradnji - cesta, akvedukata, mostova itd. Koristili su je i zemljomjernici (lat. agrimensores) prilikom ograđivanja - limitacije privatnog (lat. ager privatus) ili javnog zemljišta (lat. ager publicus).

Slike[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. visak, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  2. Prof. dr. sc. Zlatko Lasić: “Geodetski instrumenti”, predavanja, [2], Geodetski fakultet u Zagrebu, www.geof.unizg.hr, 2007.
  3. Iskolčenje zemljišnih čestica i najstariji kamen međaš u Hrvatskoj iz 4. stoljeća prije Krista, Solarić, Miljenko; Solarić Nikola; Kartografija i geoinformacije 2009(12), str. 58.-77.
  4. The Corinth Computer Project - Roman Surveying, corinth.sas.upenn.edu, pristupljeno 20.studenog 2013. (engl.)