Visak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Visak ili olovnica.
Visak sa skalom koja djeluje kao klinometar.
Rekonstrukcija grome.

Visak ili olovnica je stožasti uteg obješen na uzici, koji služi za određivanje i kontroliranje okomitog (vertikalnoga) položaja u građevinskim i različitim montažnim radovima. U geodeziji se viskom nazivaju i složeniji uređaji za centriranje mjernih instrumenata nad točkom stajališta (na primjer optički visak). [1]

Optički visak[uredi VE | uredi]

Optičko-mehaničku konstrukciju dalekozora sa vertikalnom vizurnom osi nazivamo optičkim viskom. Optički sustav se sastoji od okulara, nitnog križa, prizme za otklon zrake i objektiva. Optički visak se izrađuje kao samostalni instrument radi postavljanja točke u smjer vertikale (za ispitivanje vertikalnosti kod različitih geodetskih zadataka). Optički visak s dalekozorom malog povećanja primjenjuje se kod teodolita radi optičkog centriranja teodolita (obično je ugrađen u alhidadni dio teodolita). Optičko centriranje je najtočniji postupak gdje pogreška centriranja iznosi do ± 0,3 mm. [2]

Laserski visak[uredi VE | uredi]

Laserski visak se također ugrađuje u alhidadni dio teodolita i služi za centriranje. Laserski snop zraka također je identičan sa glavnom osi teodolita. Postupak centriranja isti je kao i kod optičkog viska.

Povijest[uredi VE | uredi]

Groma[uredi VE | uredi]

Groma je bila glavni mjerni instrument rimskih mjernika. Koristila se za određivanje i iskolčavanje pravih kutova. Gromu su koristili Grci i Etruščani od 6. stoljeća pr. Kr., a kasnije je preuzimaju Rimljani.[3] Konstrukcija grome je poznata zbog nekoliko važnih arheoloških nalaza. Jedan od njih je nadgrobni spomenik mjernika Lucija Aebucija Fausta pronađen u mjestu Ivrea, sjeverno od Torina, na kojem su prikazani dijelovi grome. Drugi nalaz potječe iz Pompeja, gdje su u jednoj radionici pronađeni ostaci grome i ostalog geodetskog pribora, kao i u Bavarskoj, blizu Eichstätta, u blizini rimskog limesa. [4] Osnovni dijelovi grome bili su stativ (lat. ferramentum); križ (ili zvijezda, grč. ἀστερίσκος, lat. stella), zatim konzola (lat. rostro) koja je služila kao osovina za okretanja križa i pet visaka (lat. perpendiculum) - dva para koja su visjela na krajevima križa i definirala dva okomita pravca te jedan središnji koji je visio sa konzole. Groma je imala široku primjenu: u građevinarstvu i urbanizmu; pri podjeli zemljišta, a bila je korištena i u vojsci. Vojni mjernici (lat. castramensores) bili su odgovorni za podizanje vojnih logora, utvrda i sl. Groma je bila neophodan instrument prilikom svih vrsta gradnji - cesta, akvedukata, mostova itd. Koristili su je i zemljomjernici (lat. agrimensores) prilikom ograđivanja - limitacije privatnog (lat. ager privatus) ili javnog zemljišta (lat. ager publicus).

Slike[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. visak, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  2. Prof. dr. sc. Zlatko Lasić: “Geodetski instrumenti”, predavanja, [2], Geodetski fakultet u Zagrebu, www.geof.unizg.hr, 2007.
  3. Iskolčenje zemljišnih čestica i najstariji kamen međaš u Hrvatskoj iz 4. stoljeća prije Krista, Solarić, Miljenko; Solarić Nikola; Kartografija i geoinformacije 2009(12), str. 58.-77.
  4. The Corinth Computer Project - Roman Surveying, corinth.sas.upenn.edu, pristupljeno 20.studenog 2013. (engl.)