Vitiligo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM L80 Uredi na Wikidati
MeSH D014820 Uredi na Wikidati
Nesegmentalni vitiligo na rukama.

Vitiligo je stanje koje uzrokuje depigmentaciju na dijelovima kože. Očituje se kada melanociti, stanice koje su odgovorne za pigmentaciju kože, odumru ili postanu nestabilne za funkcioniranje. Uzrok vitiliga je nepoznat, ali istraživanja ukazuju na moguće podrijetlo iz autoimunih, genetskih, neuralnih, viralnih uzroka ili pak od oksidativnog stresa.[1] Incidencija u svijetu je manja od 1%.[2] Najčešći oblik je nesegmentalni vitiligo, koji ima obilježje da se pojavljuje u simetričnim obrascima, ponekad preko velikih dijelova tijela.


Znakovi i simptomi[uredi | uredi kôd]

Najistaknutiji simptom vitiliga je depigmentacija dijelova kože koji se pojavljuju na ekstremitetima.[3][4] Iako su dijelovi u početku maleni, često se povećaju i promjene svoj oblik.[1][3] Kada se kožne lezije očituju, najistaknutije su na licu, rukama i zglobovima.[3][4] Depigmentacija je djelomično zapažena oko tjelesnih otvora, poput usta, očiju, nozdrva, gentalija i pupka.[3][4] Neke lezije imaju hiperpigmentaciju oko rubova.[5] Pacijenti koji su stigmatizirani svojim stanjem mogu isto tako osjetiti depresiju ili slične poremećaje raspoloženja.[6]

Liječenje[uredi | uredi kôd]

Postoje brojne vrste tretmana za liječenje vitiliga. Mogućnosti liječenja obično spadaju u četiri grupe:[7]

UVB fototerapija[uredi | uredi kôd]

Izlaganje kože na UVB svijetlo iz UVB lampi je najčešća vrsta liječenja vitiliga. Tretman može biti proveden u kući s kućnom UVB lampom ili pak u ambulanti. U slučaju da su promjene malene potrebna je manja lampa. Tretman može trajati nekoliko tjedana ako su promjene na vratu ili na licu ili pak ako traju dulje od 3 godine. Ako su promjene na rukama ili nogama i traju dulje od tri godine, potrebno liječenje može trajati i nekoliko mjeseci. U ambulanti se tretmani vrše 2-3 puta na tjedan, a u kući svaki dan, što čini kućno liječenje još učinkovitijim. Ako su promjene na velikim dijelovima tijela, potreban je kompletan tretman za tijelo u ambulanti ili bolnici. Istovremeno se koriste uskopojasne i širokopojasne UVB lampe.[8][9] Međutim, ovi tretmani su nepouzdani u najboljem slučaju.[nedostaje izvor] Još uvijek ne postoji tretman koji potpuno repigmentira kožu. Dodavanjem psoralena, fotosenzitizatora koji pojačava učinak UV svijetla, može se pripomoć u djelomičnoj repigmentaciji.

Istraživanja su pokazala da imunomodulatorne kreme poput Protopic i Elidel također uzrokuju repigmentaciju u nekim slučajevima kada se kombiniraju sa UVB uskopojasnim tretmanom.[10][11] Izvješće iz 1997 sugerira da kombiniranje dodataka vitamina B12 i folne kiseline sa izlaganjem suncu uzrokuje repigmentaciju u 52% slučajeva.[12]

PUVA fototerapija[uredi | uredi kôd]

Tretmani sa ultravioletnim (UVA) svijetlom se normalo vrše u hospitaliziranim centrima. Psoraleni i tretman sa ultravioletnim A svijetlom (PUVA) uključuje uzimanje lijeka koji povisuje kožnu senzitivnost na ultravioletno svijetlo. Koža je tada izložena visokim dozama ultravioletnog A svijetla. Tretman je potrebno raditi dvaput na tjedan kroz 6-12 mjeseci ili čak dulje. Zbog visokih doza UVA i psoralena, PUVA može uzrokovati nuspojave poput sunčanih opekotina ili kožnih pjegica.[7] Uskopojasna ultravioletna B (UVB) fototerapija se sada mnogo češće koristi od PUVA-e zbog manje učestalih nuspojava i kožnih oštećenja. Poput PUVA-e, tretman se vrši dvaput tjedno u bolnici ili svaki dan doma, i ne postoji potreba za korištenjem psoralena.[7]

Transplantacija melanocita[uredi | uredi kôd]

U listopadu 1992, publicirano je znanstveno izvješće o uspješnoj transplantaciji melanocita na područja zahvaćena vitiligom sa efektivnom repigmentacijom područja.[13] U proceduru je uključeno uzimanje tankog sloja pigmentirane kože sa glutealne regije pacijenta. Tada su melanociti bili odvojeni u stanične suspenzije koje su bile proširene u kulturi. Područje koje se tretiralo je ogoljeno sa dermobraderom i melanocitna presadnica je primijenjena. Između 70 i 85 posto pacijenata su osjetili gotovo kompletnu repigmentaciju njihove kože. Duljina trajanja repigmentacije se razlikovala od osobe do osobe.[14]

Kožno maskiranje[uredi | uredi kôd]

U blažim slučajevima, dijelovi kože zahvaćeni vitiligom mogu se sakriti šminkom ili ostalim kozmetičkim maskirnim rješenjima. Ako je pogođena osoba blijedog tipa kože, dijelovi kože zahvaćeni vitiligom mogu se učiniti manje vidljivim tako da se izbjegava sunčanje i tamnjenje nezahvaćene kože.[15]

Preokret[uredi | uredi kôd]

Tradicionalni tretman je aplikacija kortikosteroidnih krema.[16]

Depigmentacija[uredi | uredi kôd]

U slučajevima opsežnog vitiliga, može se razmatrati i opcija da se nezahvaćena koža depigmentira sa topikalnim lijekovima poput monobenzona,mekvinola, ili hidrokinolona da bi se koži donijela jednaka boja. Uklanjanje potpunog kožnog pigmenta sa monobenzonom je trajno i snažno. Zaštita od sunca se mora primjenjivati kroz cijeli život kako bi se izbjegle ozbiljne sunčane opekotine i melanom. Za depigmentaciju je potrebno oko godinu dana da bi se cijeli postupak završio.[7]

Nesegmentalni vitiligo[uredi | uredi kôd]

U nesegmentalnom vitiligu obično je prisutan neki oblik simetričnosti u pojavljivanju na zahvaćenim dijelovima depigmentacije. Nove mrlje se također pojavljuju tijekom vremena i mogu biti generalizirane preko velikih dijelova tijela ili pak lokalizirani na određenom području. Vitiligo u kojem ostanu jako mali dijelovi pigmentirane kože poznat je pod pojmom vitiligo universalis. Nesegmentalni vitiligo se može pojaviti u svakoj dobi, za razliku od segmentalnog vitiliga, koji ima daleko veću učestalost pojavnosti u doba adolescencije.[5]

Tipovi nesegmentalnog vitiliga uključuju:

  • Generalizirani Vitiligo: najčešća vrsta uzorka, široko i nasumično zahvaćena područja depigmentacije[15]
  • Univerzalni Vitiligo: depigmentacija obuhvaća većinu dijelova tijela[15]
  • Fokalni Vitiligo: jedna ili nekoliko raštrkanih makula na jednom području, najčešće se pojavljuje u djece[15]
  • Akrofacijalni Vitiligo: područja prstiju i oko usana[15]
  • Mukozni Vitiligo: depigmentacija samo mukoznih membrana[15]

Segmentalni[uredi | uredi kôd]

Segmentalni vitiligo se razlikuje u izgledu, etiologiji i prevalenciji od povezanih bolesti. Liječenje je drukčije nego u onih oboljelih od nesegmentalnog vitiliga. Segmentalni vitiligo je skloniji pogoditi područja kože koja su povezana sa dorzalnim korijenovim kralježnice i najčešće je unilateralan. Širi se mnogo brže od nesegmentalnnog vitiliga, i bez liječenja je mnogo stabilniji u tijeku što je povezano sa autoimunim oboljenjima i jako uspješnim odgovorom na primjenu topikalnog liječenja.[5]

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi kôd]

Stanja sa sličnim simptomima uključuju:

Patogeneza[uredi | uredi kôd]

Vitiligo je poremećaj karakteriziran sa fragmentarnim gubitkom pigmentacije kože zbog imunog napada na melanocite. Iako za to nema značajnije potvrde ili dokaza, mnogi doktori vjeruju da su za to zaslužni uzroci u defektima mnogih gena. Varijacije u genima koji su dio imunosnog sustava ili dio melanocita su zajednički povezani sa vitiligom. Geni zaslužni za imunosni sustav su povezani sa drugim autoimunim oboljenjima.

U jednom slučaju, gen TYR, koji čini melanocite više osjetljivim na imunosni sutav u vitiligu, također čini melanocite jače podložnim na imunosni sutav u kožnom tumoru malignom melanomu. Nadalje,to pokazuje da ljudi sa vitiligom koji je uzrokovan TYR genom imaju manju vjerojatnost da će u budućnosti dobiti maligni melanom.

Široka genomska udruga studija je pronašla 10 nezavisnih osjetljivih mjesta za generalizirani vitiligo, odgovornih za 7.4% genetskog rizika. Neki su pacijenti imali vitiligo odvojeno, dok su drugi imali generalizirani vitiligo povezan sa ostalim autoimunim bolestima. Većina mjesta je bila povezana sa obje forme. (Iznimka je bio PTPN22, koji je povezan samo sa generaliziranim vitiligom). U MHC regiji, koja kontrolira imunosni sutav, glavni udruženi signali su bili identificirani u regiji klase I gena (između HLA-A i HLA-HGC9) i regiji klase II gena (između HLA-DRB1 i HLA-DQAA1). Izvan regije MHC gena, povezani signali su pronađeni pokraj RERE, PTPN22, LPP, IL2RA, GZMB, UBASH3A i C1QTNF6 gena, koji su povezani sa drugim autoimunim bolestima. TYR enkodira tirozinazu, koja nije komponenta imunosnog sutava, ali je enzim melanocita koji katalizira biosintezu melanina, i glavni autoantigen u generaliziranom vitiligu. Glavni aleli TYR gena su povezani sa vitiligom, dok su manji povezani sa malignim melanomom. Vitiligo-povezana 402R tirozinaza može se učinkovitije prezentirati imunosnom sutavu. Melanom-povezana 402Q može propustiti identifikaciju imunosnog sustava.[17]

Kod pacijenata sa vitiligom ispitivan je transkripcijski profil melanocita. Oligonukleotidni čipovi koji sadrže otprilike oko 16,000 jedinstvenih gena su korišteni za analizu mRNA ekspresije u melanocitima kod oboljelih od vitiliga i kontrolne skupine zdravih pojedinaca sa istom dobi. Ukupno, 859 gena je pronađeno kao različito ispoljenim.[18]

Vitiligo je ponekad povezan sa autoimunosnim i upalnim bolestima,[19] najčešće sa pojačanom ili smanjenom tiroidnom ekspresijom. Istraživanje koje je usporedilo 656 ljudi,sa i bez vitiliga u 114 obitelji, pronašla je nekoliko mutacija u NALP1 genu. NALP1 gen, koji je lociran na kromosomu 17 na 17p13, je bitan u kaskadi koja regulira upalu i smrt stanice, uključujući mijeloidne i limfoidne stanice, koje su dio imunosnog odgovora. NALP1 je ispoljen u visokom nivou u T stanica i Langerhansovih stanica, bijelih krvnih stanica koje su uključene u kožnoj autoimunosti. Polimorfizam CD4 je pokazao da je povezan sa vitiligom i ostalim autoimunim bolestima poput Diabetes Mellitusa tipa I.[20]

Među upalnim produktima NALP1 su kaspaza 1 i kaspaza 7, koje aktiviraju upalni citokin interleukin-1β. Interleukin-1β je ispoljen u visokim dozama kod pacijenata sa vitiligom. Postoje spojevi koji inhibirau kaspaze i interleukin-1β, i tako mogu biti korisni kao lijekovi za vitiligo i ostale povezane autoimune bolesti. U jednoj od mutacija, aminokiselina leucin je u NAPL1 proteinu zamjenjena sa histidinom (Leu155->His). Izvorni protein i sekvenca su visoko sačuvani u evoluciji, i pronađeni su kod ljudi, čimpanza, rhesus majmuna što ukazuje na značajnost proteina i da će njegova promjena biti štetna. Addisonova bolest (autoimuno oštećenje adrenalnih žlijezda) može također uzrokovati vitiligo.[21][22]

Poznati slučajevi[uredi | uredi kôd]

Michael Jackson tvrdio je, da mu je dijagnosticiran vitiligo universalis.[23]

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Halder, RM; Chappell, JL. 2009. Vitiligo update. Seminars in cutaneous medicine and surgery. 28 (2): 86–92. doi:10.1016/j.sder.2009.04.008. PMID 19608058
  2. Nath SK, Majumder PP, Nordlund JJ. studenoga 1994. Genetic epidemiology of vitiligo: multilocus recessivity cross-validated. American Journal of Human Genetics. 55 (5): 981–90. PMC 1918341. PMID 7977362CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 National Institute of Arthritis and Musculoskeletal and Skin Diseases. ožujak 2007. What Is Vitiligo? Fast Facts: An Easy-to-Read Series of Publications for the Public Additional. Pristupljeno 18. srpnja 2010.
  4. 4,0 4,1 4,2 Halder RM; i dr. 2007. 72. Vitiligo. Wolff K, Freedberg IM, Fitzpatrick TB (eds) (ur.). Fitzpatrick's dermatology in general medicine 7th izdanje. McGraw-Hill Professional. New York. ISBN 978-0-07-146690-5. OCLC 154751587 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: editors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
  5. 5,0 5,1 5,2 Huggins RH, Schwartz RA, Janniger CK. prosinca 2005. Vitiligo (PDF). Acta Dermatovenerologica Alpina, Panonica, et Adriatica. 14 (4): 137–42, 144–5. PMID 16435042CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. Picardi A, Pasquini P, Cattaruzza MS, Gaetano P, Melchi CF, Baliva G, Camaioni D, Tiago A, Abeni D, Biondi M. 2003. Stressful life events, social support, attachment security and alexithymia in vitiligo. A case-control study. Psychotherapy and Psychosomatics. 72 (3): 150–8. doi:10.1159/000069731. PMID 12707482CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 Anon. What are the treatment options for vitiligo?. Patient UK. EMIS & PiP. Pristupljeno 1. veljače 2010.
  8. Scherschun, L; Kim, JJ; Lim, HW. 2001. Narrow-band ultraviolet B is a useful and well-tolerated treatment for vitiligo. Journal of the American Academy of Dermatology. 44 (6): 999–1003. doi:10.1067/mjd.2001.114752. PMID 11369913
  9. Don, Philip; Iuga, Aurel; Dacko, Anne; Hardick, Kathleen. 2006. Treatment of vitiligo with broadband ultraviolet B and vitamins. International Journal of Dermatology. 45 (1): 63–5. doi:10.1111/j.1365-4632.2005.02447.x. PMID 16426381
  10. Tanghetti EA. veljače 2003. Tacrolimus ointment 0.1% produces repigmentation in patients with vitiligo: results of a prospective patient series. Cutis. 71 (2): 158–62. PMID 12635898
  11. Silverberg NB, Lin P, Travis L; i dr. studenoga 2004. Tacrolimus ointment promotes repigmentation of vitiligo in children: a review of 57 cases. Journal of the American Academy of Dermatology. 51 (5): 760–6. doi:10.1016/j.jaad.2004.05.036. PMID 15523355 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  12. Juhlin L, Olsson MJ. studenoga 1997. Improvement of vitiligo after oral treatment with vitamin B12 and folic acid and the importance of sun exposure. Acta Derm. Venereol. 77 (6): 460–2. PMID 9394983
  13. Olsson MJ, Juhlin L. listopada 1992. Melanocyte transplantation in vitiligo. Lancet. 340 (8825): 981. doi:10.1016/0140-6736(92)92875-G. PMID 1357390
  14. Olsson MJ, Juhlin L. studenoga 2002. Long-term follow-up of leucoderma patients treated with transplants of autologous cultured melanocytes, ultrathin epidermal sheets and basal cell layer suspension. The British Journal of Dermatology. 147 (5): 893–904. doi:10.1046/j.1365-2133.2002.04837.x. PMID 12410698
  15. 15,0 15,1 15,2 15,3 15,4 15,5 15,6 15,7 15,8 15,9 Halder RM, et al. Vitiligo. In: Wolff K, et al. Fitzpatrick's Dermatology in General Medicine. 7th ed. New York, N.Y.: McGraw-Hill Professional; 2007
  16. Kwinter J, Pelletier J, Khambalia A, Pope E. veljače 2007. High-potency steroid use in children with vitiligo: a retrospective study. Journal of the American Academy of Dermatology. 56 (2): 236–41. doi:10.1016/j.jaad.2006.08.017. PMID 17224367CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  17. Jin Y, Birlea SA, Fain PR; i dr. svibnja 2010. Variant of TYR and Autoimmunity Susceptibility Loci in Generalized Vitiligo. N. Engl. J. Med. 362 (18): 1686–97. doi:10.1056/NEJMoa0908547. PMC 2891985. PMID 20410501 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  18. Strömberg S, Björklund MG, Asplund A; i dr. travnja 2008. Transcriptional profiling of melanocytes from patients with vitiligo vulgaris. Pigment Cell & Melanoma Research. 21 (2): 162–71. doi:10.1111/j.1755-148X.2007.00429.x. PMID 18426409 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  19. Hedstrand H, Ekwall O, Olsson MJ; i dr. rujna 2001. The transcription factors SOX9 and SOX10 are vitiligo autoantigens in autoimmune polyendocrine syndrome type I. The Journal of Biological Chemistry. 276 (38): 35390–5. doi:10.1074/jbc.M102391200. PMID 11423552 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  20. Mashaghi A et al. Possible association of the CD4 gene polymorphism with vitiligo. Clin Exp Dermatol. (2010) 35(5):521-4. link
  21. Gregersen PK. ožujka 2007. Modern genetics, ancient defenses, and potential therapies. The New England Journal of Medicine. 356 (12): 1263–6. doi:10.1056/NEJMe078017. PMID 17377166
  22. Jin Y, Mailloux CM, Gowan K; i dr. ožujka 2007. NALP1 in vitiligo-associated multiple autoimmune disease. The New England Journal of Medicine. 356 (12): 1216–25. doi:10.1056/NEJMoa061592. PMID 17377159 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  23. Original by Alan Light
  24. Barber, Lynn. 28. listopada 2001. Glad to be Graham. The Guardian. London. Pristupljeno 9. travnja 2010.
  25. 'I'm a black man turning white on television'", BrisbaneTimes, December 18, 2007
  26. Turning White. Turning White. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. kolovoza 2010. Pristupljeno 31. siječnja 2011.
  27. FOX TV Reporter Refuses to Give In to Skin Disorder Turning Him White. Fox News Channel. Associated Press. 17. prosinca 2007. Pristupljeno 9. veljače 2009.. 'I'm a black man turning white on television and people can see it,' says Thomas, an anchor and entertainment reporter for the local Fox Broadcasting Company affiliate. 'If you've watched me over the years, you've seen my hands completely change from brown to white.'
  28. Baxter, Biddy; Barnes, Edward. 1989. 9. Crest of a Wave. Blue Peter: The Inside Story. Ringpress. Letchworth. str. 214–216. ISBN 0-948955-50-3 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - authorlink1 (pomoć)
  29. Epstein, Angela; Fielding, Yvette. 6. svibnja 2003. My skin colour changed from dark olive to a bleach white. Daily Mail. Associated Newspapers. London. str. 39. ISSN 0307-7578
  30. Atkinson, Jim. 1. ožujka 1996. Pale by Comparison. Texas Monthly. Pristupljeno 31. siječnja 2011.
  31. Famous People Vitiligo. Vitiligos.com. 12. veljače 2010. Pristupljeno 31. siječnja 2011.
  32. Scott Jorgensen talks about rare skin condition. Fiveknuckles.com. Pristupljeno 31. siječnja 2011.
  33. Daniel Bryan tweets about his skin condition. Twitter.com. Pristupljeno 29. srpnja 2011.
  34. Mad Men star's stress disease. The Age. Melbourne. 6. rujna 2010.
  35. http://www.vitiligoguide.com/famous-people/john-henson/

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Esculaap4.svg    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!