Vladimir Laxa

Izvor: Wikipedija
Vladimir Laxa
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 21. siječnja 1870.
Mjesto rođenja Sisak
Datum smrti 1945.
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1890.1942.
Čin general
Ratovi Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Važnije bitke Jedanaesta bitka na Soči
Travanjski rat
Vojska Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
Jugoslavenska vojska
Domobranstvo
Rod vojske Kopnena vojska
Zapovijedao 18. gorska brigada
Odlikovanja Vojni red Marije Terezije
Red krune kralja Zvonimira

Vladimir Laxa (21. siječnja 1870.1945.), bio je hrvatski general. Vladimir Laxa rođen je u Sisku, a imao je uzornu vojnu karijeru. Od svoje dvadesete godine bio je vojnik, a dobiva veliki broj odlikovanja u Prvom svjetskom ratu. Između dva vojna rata obnaša važne zapovjedne dužnosti u vojsci Kraljevine Jugoslavije, a nakon raspada Jugoslavije 1941. godine pridružuje se Hrvatskom domobranstvu gdje ima čin podmaršala.

Protivio se ustaškim zločinima i sudjelovao u pokušajima da im se stane na kraj. U Domobranstvu služi od lipnja 1941. do kolovoza 1942., kada je razriješen vojnih dužnosti i umirovljen.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Laxa započinje službu u austrougarskoj vojsci 18. kolovoza 1890.[1] U vrijeme Prvog svjetskog rata bio je zapovjednik 18. gorske brigade i bio je jedan od samo 131 čovjeka[2] koji su u tom ratu odlikovani Vojnim redom Marije Terezije, najvišim austrougarskim odlikovanjem; u Laxinom slučaju zbog “junaštva, ogromne hrabrosti uporne i uspješne obrane položaja” njega samoga i njegovih ljudi na planini Škabrijel u vrijeme Jedanaeste bitke na Soči 1917.[3]

Nakon što je rat završio, Laxa je postao časnik Kraljevske jugoslavenske vojske.

Travanjski rat doveo je do raspada Kraljevine Jugoslavije 6. travnja 1941. i stvaranja Nezavisne Države Hrvatske. U vrijeme invazije Laxa je bio zamjenik zapovjednika vojske Kraljevine Jugoslavije, a uskoro i zapovjednik osoblja. Prelazi potom u Hrvatsko domobranstvo, a odlikovan je i Redom krune kralja Zvonimira.

Nakon što je na čelu regularnih domobrana došao u Istočnu Hercegovinu nakon tamošnjeg ustanka Srba, Vladimir Laxa sprječava dalji teror divljih ustaša, te u Zagreb šalje izvješće u kojima označava zločine lokalnih ustaša kao razlog zašto se ustanak Srba proširio.[4]

U listopadu 1941. premješten je u Vrhovno zapovjedništvo oružanih snaga NDH. Sudjelovao je na konferenciji u Opatiji (2. i 3. ožujka 1942.)[5] na kojoj je isplanirana Treća antipartizanska ofenziva, pod nazivom Operacija Trio. U Vrhovnom zapovjedništvu služio je do kolovoza 1942. kada je dao ostavku ili smijenjen odlukom maršala Slavka Kvaternika.[6]

Na kraju rata izručen je jugoslavenskim vlastima i osuđen na smrt 23. lipnja 1945.[7] Pokopan je na Mirogoju.[8]

Zanimljivost[uredi | uredi kôd]

  • Sin Vladimira Laxe, Eugen Laxa, koji je radio kao poduzetnik u Brazilu, bio je čovjek u visokim masonskim krugovima i uvelike je pomogao u međunarodnom priznanju Hrvatske.[9]

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Pukovnik (Oberst) Vladimir Laxa
  2. Austrougarski Red Marije Terezije 1914. - 1918. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2014. Pristupljeno 4. svibnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Škabrijel - Zgodovina - Hervardi
  4. Davor Marijan. Lipanjski ustanak u istočnoj Hercegovini 1941. godine. Časopis za suvremenu povijest, Vol. 35 No. 2, 2003. Pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  5. Konferencija u Opatiji
  6. Životopisi iz Domobranstva, dio 1., A-M
  7. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35680
  8. Vladimir Laksa na Mirogoju
  9. Dešković, Marin. Sanader prvi optuženik za ratno profiterstvoArhivirana inačica izvorne stranice od 3. rujna 2011. (Wayback Machine). Vjesnik. 31. kolovoza 2011. Preuzeto 20. rujna 2011.