Vlak slobode

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Vlak slobode je naziv za željezničku kompoziciju od 21 vagona kojom je 26. kolovoza 1995., dvadesetak dana poslije operacije Oluje, simbolično ponovno uspostavljena željeznička veza između Zagreba i Splita. Vlak je krenuo u 8.07 sati iz Zagreba, preko Knina do Splita.[1] U tom povijesnom vlaku bili su tadašnji predsjednik Franjo Tuđman i mnogi državni dužnosnici, kao i prognanici s dotad okupiranih područja te kulturni i javni djelatnici.

Stanice Vlaka slobode

Početkom kolovoza 1995. vojno-redarstvenom operacijom Oluja oslobođeni su Knin i središnja hrvatska područja, koja su četiri godine bila pod okupacijom pobunjenih Srba. Osim vojne i političke, taj je događaj imao i znatnu gospodarsku važnost za budućnost Hrvatske. S prekinutim prometnim vezama, zemlja je bila podijeljena na sjever i jug, što je zbog zaobilaznih putova poskupljivalo prijevoz robe i od 30% te tako nanosilo veliku štetu hrvatskom gospodarstvu. Nisu radili ni naftovod niti hidrocentrale proizvodne snage Nuklearne elektrane u Krškom. Dvadesetak dana poslije Oluje već je uspostavljena željeznička veza između Zagreba i Splita. Prva kompozicija, koja je ne bez razloga, nazvana Vlakom slobode, 26. kolovoza 1995. ponovno je povezala Hrvatsku i izazvala sljavljeničko oduševljenje na putu od Zagreba preko Karlovca, Gospića i Knina do Splita. U tom povijesnom vlaku, bili su predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman, mnogi državni dužnosnici i stranački prvaci, prognanici te kulturni i javni djelatnici. Na svim postajama, predsjednik Tuđman podsjećao je na dane Domovinskoga rata i uspješnu Oluju, zagovarajući što brži povratak prognanika u svoje domove. U to je vrijeme Hrvatska brinula za 380.000 protjeranih građana. Tuđman je osudio i sve incidente te pozvao hrvatske ljude da se ne osvećuju i da ne uništavaju kuće Srba, koji su otišli. Osobito je svečan bio doček Vlaka slobode u kraljevskom gradu Kninu, na čijoj se tvrđavi od 5. kolovoza vijorio hrvatski barjak. Goste su pozdravili pripadnici Četvrte i Sedme gardijske brigade koji su svojim udarom na Knin zauvijek srušili četničku fatamorganu o Velikoj Srbiji. Oslobađanje Knina, Tuđman je ocijenio kao stvaranje temelja za samostalnu i nezavisnu suverenu Hrvatsku za buduća stoljeća. I cijeli Split s okolicom oduševljeno je pozdravio dolazak Vlaka slobode. Nezaboravna scena dogodila se kada je Tuđman upitao: „Što mi preostaje da vam još obećam?”, a nepregledno mnoštvo na splitskoj rivi odgovorilo je poklicima: „Vukovar, Vukovar!”.[2] Ni predsjednik Tuđman nije ostao dužan, ustvrdio je da će hrvatski narod svojom politikom osloboditi Vukovar, simbol otpora u obrani i uspostavi nezavisne Hrvatske i istočnu Slavoniju, zapadni Srijem i Baranju, koji su bili i ostali hrvatska zemlja. Tuđmanovo obećanje iz Splita, ostvareno je 8. lipnja 1997. kada je tijekom mirne reintegracije hrvatskoga Poduvavlja, Vlak mira stigao iz Zagreba u Vukovar.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/krenuo-vlak-slobode-prema-kninu-i-splitu-1995-65188
  2. Leon Rizmaul: Vremeplov - Vlak slobode Hrvatski vojnik, br. 100., kolovoz 2006.