Vojnići (Ljubuški, BiH)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Vojnići
Vojnići na karti BiH
Vojnići
Vojnići
Vojnići na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Regija BiH Zapadna Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Zapadnohercegovačka županija
Općina/Grad Ljubuški
Zemljopisne koordinate 43°16′N 17°25′E / 43.27°N 17.41°E / 43.27; 17.41Koordinate: 43°16′N 17°25′E / 43.27°N 17.41°E / 43.27; 17.41
Stanovništvo (2013.)
 - ukupno 576

Vojnići su naseljeno mjesto u gradu Ljubuškom, Federacija BiH, BiH.[1]

Zemljopisni položaj i značajke[uredi VE | uredi]

Nalaze se 15-ak km od Ljubuškog, u sjeverozapadnom dijelu općine, između Veljaka, Klobuka, Dola i Šipovače. Prostiru se na 7 km2. Crkveno pripadaju župi Šipovača. Imaju tri groblja: Gračina, Ćutukovo groblje (Groblje sv. Ivana) i Vodičko groblje. Ime naselja seže u srednji vijek. U povelji vojvode Jurja Vojsalića braći Radivojevićima 12. kolovoza 1434. spominju se Vlasi Vojnići, Pribinovići i Hardomilići, od kojih su postala i imena današnjih sela Vojnića, Hardomilja i Pribinovića.[2]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Popisi 1971. - 1991.[uredi VE | uredi]

Vojnići
godina popisa 1991.[3] 1981. 1971.
Hrvati 641 (99,53%) 568 (100%) 652 (99,69%)
Muslimani 0 0 0
Srbi 0 0 2 (0,30%)
Jugoslaveni 0 0 0
ostali i nepoznato 3 (0,46%) 0 0
ukupno 644 568 654

Popis 2013.[uredi VE | uredi]

Vojnići
godina popisa 2013.[1]
Hrvati 576 (100%)
Srbi 0
Bošnjaci 0
ostali i nepoznato 0
ukupno 576

Povijest[uredi VE | uredi]

Na obroncima Crvenoga Briga iznad zapadnoga dijela polja te u široj okolici Vodica, nalazi se veći broj kamenih grobnih gomila iz brončanoga doba što svjedoči o životu na području Vojnića još u prapovijesno doba. Na Vojnićkoj gradini su pronađeni ulomci prapovijesne keramike. Kroz Vojniće je u antici prolazila vicinalna rimska cesta Klobuk – Vojnići – Dole. Na lokalitetu Crkvina (šire područje Župnice) Dimitrije Sergejevski istražio je 1952. starokršćansku baziliku dimenzija 18×15 m s tri uzdužne prostorije. U središnjem dijelu nalazio se prezbiterij s apsidom, naos i narteks, a u lijevoj bočnoj prostoriji nalazio se slabo očuvan krstionički bazen, kao i jedna zidana grobnica s kostima. U temeljima je iskopano dosta kamenih ulomaka dio kojih se nalazi se u stalnom postavu Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a veći u muzejskom spremištu. Bazilika nije bila konzervirana, lokalitet je zapušten i zatrpan, djelomice devastiran. U stručnoj literaturi bazilika se navodi u Klobuku, što je netočan podatak.[2]

Na lokalitetu Gračina/Gračine (istoimeno groblje) nalazi se skupina 12 stećaka iz 14.-15. stoljeća, 11 ploča i 1 škrinja. Orijentirani su u smjeru sjever-jug, a dimenzije su najčešće 270×220×30 cm. Ukrašenih je 11 primjeraka i to motivima križeva, štitova, mačeva, rozeta, bordura i vitica.[2]

U popisu katoličkoga puka biskupa Pavla Dragićevića 1743. u Vojnićima (Voinichi) se navode sljedeća prezimena: Antonius Bebecha, Petrus Bebecha, Marcus Bradviza, Georgius Çugliak, Michael Çugliak, Mattheus Garbavaz (2 kuće), Stephanus Parnich, Nicolaus Rasich i Elias Vechich.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 22. lipnja 2019.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Radoslav Dodig, Povijest ljubuških naselja: Vojnići, Pučki godišnjak "Ljubuško silo" br. 7, Ljubuški, 30. srpnja 2011., str. 18.-21.
  3. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Vojnići (Ljubuški, BiH) koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.