Volodimir Balyk

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "glazbenik".
(Primjeri uporabe predloška)

Volodimir Balyk (Žydačіv, Ukrajina, 28. travnja 1958.),[1] poznati hrvatski harmonikaš ukrajinskog porijekla, pedagog, koncertni izvođač, skladatelj i glazbeni producent.[2][3][4][5][6][7]

Maturirao klasičnu harmoniku na Glazbenom učilištu C. Krušeljnycka, Ternopilj, Ukrajina.[8]

Studij klasične harmonike završio je na Mykola Lysenko Lviv National Music Academy (Ukrajina) u klasi prof. dr. M. Oberjuhtina, a dirigiranja u klasi prof. dr. I. Wymera.[9]

Doktorirao je 1986. godine na Glazbenoj akademiji Gnessin u Moskvi pod vodstvom prof. dr. V. Bjeljakova.[10]

Dobitnik je niza značajnih međunarodnih nagrada (laureat je jednog od najuglednih Međunarodnih natjecanja harmonikaša "Vogtländischen Musiktage" Klingenthal-Markneukirchen u Njemačkoj 1981.).[11]

Niz uspješnih nastupa započinje solističkim koncertom 1977. godine, nakon 1981. je gost brojnih koncertnih pozornica Europe (Rusija, Njemačka, Francuska, Poljska, Rumunjska, Hrvatska), a ističe se solistički nastup u Parizu na koncertu Music for Peace od UNESCO-a zajedno s najistaknutijim umjetnicima svijeta.[12]

Repertoar mu se temelji kako na originalnim skladbama za harmoniku tako i na transkripcijama, pri čemu često stavlja težište na razdoblje baroka.{{Volodimir Balyk: From baroque to rock (Transkripcije za harmoniku). Obrazovno-repertoarni priručnik (notno izdanje), [ukrajinski, engleski] Drogobych (Ukrajina), Posvit, 2021, str. 58. ISMN 979-0-707542-09-5.}}

Osamdesetih godina XX st. programski je usmjeren na teme kao što su "Harmonika u suvremenoj komornoj glazbi", "Orguljska glazba u preradi za harmoniku" (Bach, Händel), "Glazba Vl. Zolotarjova", a devedesetih se usredotočuje na izvođenju komorne i simfonijske glazbe (Koncertna simfonija br. 1 Vl. Zolotarjova, partita „Sedam riječi“ S. Gubajduline [LP, Moskva, Rusija; „Russkij disk“, 1992., komorni orkestar, dir. M. Ščerbakov], 5 tango senzacija A. Piazzolla, „Choral Fantasie“ J. Hatrika).[13]

Godine 1993. godine osnovao komorni sastav Nata Bene Trio, s kojim osvaja brojne nagrade kao sto su: Grand Prix u Francuskoj, 1. nagrada u Castelfidardu u Italiji itd., te nastupa na turnejama u Francuskoj, Švicarskoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj, Nizozemskoj.[11]

Godine 1999. Nata Bene objavljuje nosac zvuka Debut (ISBN 978-3925572227) u njemačkoj izdavačkoj kući Karthause-Schmülling-Musikverlage koji časopis Intermusik proglašava CD-om godine.[14][15]

Od 1998. uglavnom nastupa sa suprugom Natašom (domra, mandolina) s recitalima diljem Europe. 2017. god. Duo Balyk odžava uspješnu turneju u većim gradovima Kine.[16]

U suradnji sa zagrebačkim pjesnikom B. Pejnovićem 2001. god. pokrenut je projekat glazbeno-poetskih recitala – JESENJIN (“Kerempuh” i “Tvornica” u Zagrebu, “Zorin dom” u Karlovcu, HKK u Zadru i td.), CESARIĆ (EXITteatar, Zagreb).[17]

Autor je niza članaka te monografija o problemima metodike i povijesti izvođaštva na harmonici, izdanih u Rusiji, Ukrajini i Njemačkoj.[18]

Volodimir Balyk bavi se i pedagoškim radom, od 1987. do 2000. je predavač (1991. docent, 1994. redovni profesor) na Glazbenoj akademiji u gradu Astrahanj (Rusija). Od 1995. gostujući, a od 1998. redovni profesor na Visokoj školi za glazbenu umjetnost "Ino Mirković" u Lovranu te od 2004. profesor mentor u Glazbenoj školi I. M. Ronjgova, Pula (od 2013. pročelnik odjela). Od 2018 profesor savjetnik harmonike u Glazbenoj školi I. M. Ronjgova, Rijeka.[19]

Učenike prof. Balyka postižu zapažene rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima.[20][21]

Volodimir Balyk stalni je član ocjenivačkih sudova u Hrvatskoj i inozemstvu.

U periodu 2009. - 2018. je bio član ispitnog povjerenstva za polaganja stručnih ispita u Agenciji za odgoj i obrazovanje.[22]

Godine 1994. V. Balyk dobitnik je naslova Zasluženi umjetnik Rusije, a 1995. proglašen je u Rusiji čovjekom godine u oblasti kulture i umjetnosti.[23]

Volodimir Balyk je 2002. za posebne zasluge u razvoju glazbene kulture dobio hrvatsko državljanstvo i primljen u članove HDGU.[4]

Djela za harmoniku-solo[uredi | uredi kôd]

  • Preludij "In memoriam VZ" (1978) [Дрогобич: Посвіт, 2012]
  • Preludij i fuga (1979) [Киів: Музична Украіна, 1986; Kamen, Karthause Schmulling Musikverlage GmbH, 1992, 2000]
  • Sonata №1 na temu DSCH (1981)
  • Recitativo i fuga (1981), Lontano (2001), Međimurska (2003), For …you (2005), ParafRomanijA (2010) [Санкт-Петербург: Союз художников, 2015. ISBN 979-0-706419-93-0]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Балык, Владимир Антонович. Википедия (ruski). 23. lipnja 2021.
  2. Natasha and Volodimir Balyk distinguished Russian-Ukrainian music duo living in Croatia (engleski). Croatia.org. 8. lipnja 2018. Pristupljeno 18. ožujka 2019.
  3. Odjel za klavir i harmoniku. Glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova Rijeka. Pristupljeno 27. ožujka 2019.
  4. a b Popis svih članova po abecednom redu. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika. Pristupljeno 28. ožujka 2019.
  5. Балык Владимир Антонович (ruski). Gold Accordion. 22. srpnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2017. Pristupljeno 18. ožujka 2019.
  6. Tagungsband zur internationalen Tagung "Vladislav Zolotarëv: Leben und Werk" (njemački). Academia.edu. 13. rujna 2007. Pristupljeno 18. ožujka 2019.
  7. Кафедра народных инструментов (ruski). Astracons. Pristupljeno 27. ožujka 2019.
  8. На музичних меридіанах. видавництво "Джура". Termopilj. 2008. str. 33. ISBN 978-966-8650-91-8
  9. Semeško, A. 2009. Баянно-акордеонне мистецтво України на зламі XX-XXI століть. видавництво "Богдан". Termopilj. str. 14. ISBN 978-966-10-0457-2
  10. Mirek, A. 1994. Гармоника. издательство "Интерпракс". Moskva. str. 185. ISBN 5-85235-091-5
  11. a b From The Shadow Of An Accordion To Eternity. Talking To Accordionists Worth Listening To. Times Square Press. New York. 2019. ISBN 9780359802661
  12. Душний, А.; Пиц, Б. 2010. Львівська школа баянно-акордеонного мистецтва. ,. вид. "Посвіт". Дрогобич, Україна. str. 5., 107., 112., 148. ISBN 978-966-2248-50-7 Provjerite vrijednost parametra |isbn=: checksum (pomoć)
  13. Пиц, Б. 2006. Музичні пріоритети В. Балика// Львівська баянна школа та її видатні представники. Посвіт. str. 20.-32. ISBN 966-2946-17-9
  14. Nata Bene Trio: DEBUT: Kammermusik Für Akkordeon/Bajan und Zwei Domras. Google knjige (njemački). Pristupljeno 7. rujna 2021.
  15. Nata bene Trio: DEBUT: Kammermusik für Akkordeon/Bajan und zwei Domras Audio CD. Amazon. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  16. Duo Balyk u Novom Vinodolskom: Instrumentalni duo visoke klase. Novi list. 5. kolovoza 2021. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  17. Natasha and Volodimir Balyk distinguished Russian-Ukrainian music duo living in Croatia. croatia.org. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  18. Zolotarjov, Vladislav. 2000. Dnevnici. Pisma. Književno stvaralaštvo. Književno-umjetničko izdanje. 818 str. V. Balyk – urednik-sastavljač knjige, predgovor [ruski] Moskva (Rusija),. Probel. ISBN 978-5-98604-820-8
  19. Ruck, Lovorka, ur. 2021. Glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova Rijeka (1820. – 2020.). PRINTERA. Sveta Nedelja, Hrvatska. str. 159, 163, 209. ISBN 978-953-98125-1-3
  20. Prijedlog Odluke o dodjeli nagrada učenicima i odgojno obrazovnim radnicimamentorima za posebna postignuća učenika na državnim i međunarodnim natjecanjima, susretima i smotrama u školskoj 2018./2019. godini (PDF). rijeka.hr. 2. listopada 2020. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  21. 56. hrvatsko natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa (PDF). azoo.hr. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  22. Odluka Agencije za odgoj i obrazovanje. Klasa: 602-03/09-01/0004, UrBroj: 561-02/2-09-111
  23. Vladislav Zolotarjov: Materijali ka biografiji, Posvit (ruski). str. 437.-438., 460. ISBN 978-966-2763-08-9

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]