Volovotkovke

Izvor: Wikipedija
Volovotkovke
Orobanche caryophyllacea (sin. Orobanche galii)
Orobanche caryophyllacea (sin. Orobanche galii)
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Lamiales
Porodica: Orobanchaceae
Vent., 1799

Volovotkovke (volovotke, volovodke; lat. Orobanchaceae), biljna porodica iz reda medićolike (Lamiales), koja je svoje im e dobila po rodu volovod (Orobanche). Zastupljena je od 8 tribusa (2 neopisana) sa oko 100 rodova i preko 2200 vrsta. Rod volovod kao i ostali rodovi ove porodice žive kao hemiparaziti i holoparaziti na koriijenju drugih biljaka, ipak jedna vrsta ove porodice je kritčno ugrožena, to je Agalinis kingsii s Kajmanskog otočja.[1] Jedini neparazitski rod je Rehmannia, koji se ponedkad svrstava i u porodicu Trpučevki (Plantaginaceae)

Od invazivnih vrsta postoji samo jedna, to je Striga asiatica kojoj su domovin a Azija i subsaharska Afrika odakle je prenesena u Australiju i Sjedinjene Države.

Opis[uredi | uredi kôd]

Orobanchaceae su porodica cvjetnica (red Lamiales), koja se sastoji od oko 100 rodova i oko 2300 vrsta parazitskih biljaka. Najveća je porodica parazitskih biljaka, njeni članovi nalaze se gotovo diljem svijeta, a posebno su česti u Africi, na Madagaskaru i toplim područjima sjevernog umjerenog pojasa. Neki su ozbiljni poljoprivredni štetnici.[2]

Fizički opis[uredi | uredi kôd]

Velika većina članova porodice Orobanchaceae su jednogodišnje ili višegodišnje zeljaste biljke, iako su neke mali grmovi. Gotovo svi su paraziti i imaju specijalizirane veze korijena poznate kao haustorijumi koji parazitiraju na drugim biljkama. Mnoge vrste su hemiparaziti; to jest, imaju zeleno lišće i fotosinteziraju, ali nadopunjuju svoje prehrambene potrebe crpeći proizvode fotosinteze od svojih domaćina. Takve biljke obično imaju nasuprotne listove i obično imaju žljezdane dlake. Ostali članovi porodice su holoparaziti i imaju malo ili nimalo klorofila; ovi obligatni paraziti se za prehranu oslanjaju isključivo na svoje biljke domaćine. S obzirom na njihovu nesposobnost fotosinteze, ove vrste obično imaju znatno smanjeno lišće nalik ljuskama, a mnoge su sukulentnog oblika.[2]

Poput drugih biljaka iz reda Lamiales, većina vrsta Orobanchaceae ima bilateralno simetrične cvjetove (vijenčići nepravilnog oblika sa samo jednom ravninom simetrije), s manje prašnika nego latica. Kod mnogih vrsta vjenčić ima dvije usne, pri čemu se gornja usna sastoji od dvije latice, a donja od tri. Broj latica u svakoj usnici ponekad nije očit. Usne mogu biti iste veličine ili jedna može biti znatno veća. Cvjetovi tvore kapsulaste plodove, često ispunjene brojnim, ponekad prašnjavim sjemenkama. Možda rekord u proizvodnji sjemena u porodici pripada vrsti Boschniakia rossica, maloj parazitskoj biljci koja proizvodi više od 300 000 sjemenki. Sjemenke nekih metlica (Orobanche) mogu biti manje od 0,3 mm (0,01 inča).[2]

Mnoge vrste Orobanchaceae su specijalizirani paraziti i obično imaju izvanredne mehanizme za otkrivanje svojih specifičnih biljaka domaćina. Sićušno sjeme Orobanche, Phelipanche i Striga, na primjer, može godinama stajati u tlu sve dok u blizini ne izraste korijen odgovarajućeg domaćina. U tom trenutku sjeme parazita otkriva kemijski signal izlučen iz korijena domaćina, što pokreće klijanje sjemena parazita. Radikula parazita (embrionalni korijen) zatim raste na kratku udaljenost, obično manje od 2 mm (0,08 inča), kako bi kontaktirala korijen domaćina i stvorila haustorij.[2]

Glavni rodovi i vrste[uredi | uredi kôd]

Grupa filogenije kritosjemenjača IV (2016.) znatno je proširila Orobanchaceae u odnosu na prijašnje razgraničenje na temelju molekularnih podataka. Umjesto oko 15 rodova i 210 vrsta potpuno parazitskih biljaka, porodica sada uključuje mnoge hemiparazitske vrste koje su prije bile smještene u Scrophulariaceae. Tu spadaju rodovi kao što su Castilleja, s oko 200 vrsta, ušljivac (Pedicularis) s čak 800 vrsta, te niz manjih rodova, uključujući Agalinis, Buchnera i Euphrasia.[2]

U potpuno parazitske članove porodice ubrajaju se volovod (Orobanche) sa 150 vrsta, Euphrasia s čak 350 vrsta, te mali rodovi Bartsia, škrobotac (Rhinanthus) i Epifagus koji se nalaze samo na korijenju bukovih stabala (rod Fagus).[2]

Neki od rodova su ozbiljni poljoprivredni štetnici. volovod i srodni Phelipanche napadaju širokolisne usjeve na Mediteranu, Bliskom istoku i drugdje te su glavno ograničenje za proizvodnju mahunarki, uljarica i usjeva pomoćnica (npr. rajčice, paprike, krumpira i patlidžana). Aeginetia i Christisonia napadaju šećernu trsku. Witchweeds, “vještičja trava” (rod Striga) i blisko srodne biljke iz roda Alectra napadaju kukuruz, šećernu trsku, rižu, sirak, proso, kikiriki, soju i duhan, a posebno su problematični u Africi. Uobičajeni naziv odražava dramatičan učinak koji ima na usjeve, čini se da magično zaustavlja rast domaćina i uništava prinose.[2]

12 vrsta roda Lindenbergia i pet vrsta Rehmannia među jedinim su članovima porodice koji nisu paraziti.[2]

Tribusi i rodovi[uredi | uredi kôd]

  1. Familia Orobanchaceae Vent. (2203 spp.)
    1. Tribus Lindenbergieae T. Yamaz.
      1. Lindenbergia Lehm. (15 spp.)
    2. Tribus Orobancheae Lam. & DC.
      1. Eremitilla Yatsk. & J. L. Contr. (1 sp.)
      2. Boschniakia C. A. Mey. (2 spp.)
      3. Kopsiopsis (Beck) Beck (2 spp.)
      4. Epifagus Nutt. (1 sp.)
      5. Conopholis Wallr. (4 spp.)
      6. Cistanche Hoffmanns. & Link (20 spp.)
      7. Gleadovia Gamble & Prain (4 spp.)
      8. Mannagettaea H. Sm. (2 spp.)
      9. Aphyllon Mitch. (24 spp.)
      10. Platypholis Maxim. (1 sp.)
      11. Phelipanche Pomel (65 spp.)
      12. Diphelypaea Nicholson (3 spp.)
      13. Boulardia F. W. Schultz (1 sp.)
      14. Phacellanthus Siebold & Zucc. (1 sp.)
      15. Orobanche L. (124 spp.)
    3. Tribus Cymbarieae D. Don
      1. Siphonostegia Benth. (3 spp.)
      2. Schwalbea L. (1 sp.)
      3. Monochasma Maxim. ex Franch. & Sav. (2 spp.)
      4. Cymbaria L. (3 spp.)
      5. Bungea C. A. Mey. (2 spp.)
    4. Tribus neopisan
      1. Brandisia Hook. fil. & Thomson (9 spp.)
    5. Tribus neopisan
      1. Xizangia D. Y. Hong (1 sp.)
      2. Pseudobartsia D. Y. Hong (2 spp.)
      3. Pterygiella Oliv. (8 spp.)
    6. Tribus Rhinantheae Lam. & DC.
      1. Melampyrum L. (42 spp.)
      2. Rhynchocorys Griseb. (6 spp.)
      3. Rhinanthus L. (36 spp.)
      4. Lathraea L. (5 spp.)
      5. Bartsia L. (1 sp.)
      6. Euphrasia L. (232 spp.)
      7. Tozzia L. (1 sp.)
      8. Hedbergia Molau (3 spp.)
      9. Nothobartsia Bolliger & Molau (2 spp.)
      10. Odontitella Rothm. (1 sp.)
      11. Odontites Ludw. (34 spp.)
      12. Bellardia All. (2 spp.)
      13. Parentucellia Viv. (2 spp.)
      14. Neobartsia Uribe-Convers & Tank (48 spp.)
    7. Tribus Pedicularideae Duby
      1. Pedicularis L. (666 spp.)
      2. Orthocarpus Nutt. (10 spp.)
      3. Cordylanthus Nutt. ex Benth. (13 spp.)
      4. Dicranostegia (A. Gray) Pennell (1 sp.)
      5. Chloropyron Behr (4 spp.)
      6. Triphysaria Fisch. & C. A. Mey. (6 spp.)
      7. Castilleja L. fil. (211 spp.)
      8. Phtheirospermum Bunge (1 sp.)
      9. Lamourouxia Kunth (29 spp.)
      10. Leptorhabdos Schrenk (1 sp.)
      11. Brachystigma Pennell (1 sp.)
      12. Esterhazya J. C. Mikan (6 spp.)
      13. Agalinis Raf. (67 spp.)
      14. Clevelandia Greene (1 sp.)
      15. Seymeria Pursh (21 spp.)
      16. Macranthera Torr. ex Benth. (1 sp.)
      17. Dasistoma Raf. (1 sp.)
      18. Aureolaria Raf. (8 spp.)
      19. Silviella Pennell (2 spp.)
      20. Seymeriopsis Tzvelev (1 sp.)
      21. Omphalothrix Maxim. (1 sp.)
    8. Tribus Buchnereae Benth.
      1. Subtribus Cyclocheilinae ined.
        1. Cyclocheilon Oliv. (3 spp.)
        2. Asepalum Marais (1 sp.)
      2. Subtribus neopisan
        1. Rhaphispermum Benth. (1 sp.)
        2. Leucosalpa Scott Elliot (3 spp.)
        3. Thunbergianthus Engl. (2 spp.)
      3. Subtribus Buchnerinae Benth. & Hook. fil.
        1. Radamaea Benth. (4 spp.)
        2. Nesogenes A. DC. (9 spp.)
        3. Sopubia Buch.-Ham. ex D. Don (31 spp.)
        4. Parasopubia H.-P. Hofm. & Eb. Fisch. (4 spp.)
        5. Micrargeria Benth. (3 spp.)
        6. Micrargeriella R. E. Fr. (1 sp.)
        7. Striga Lour. (53 spp.)
        8. Cycnium E. Mey. ex Benth. (16 spp.)
        9. Buchnera L. (126 spp.)
        10. Tetraspidium Baker (1 sp.)
        11. Pseudostriga Bonati (1 sp.)
        12. Cycniopsis Engl. (2 spp.)
        13. Rhamphicarpa Benth. (6 spp.)
        14. Ghikaea Volkens & Schweinf. (1 sp.)
        15. Sieversandreas Eb. Fisch. (1 sp.)
        16. Bardotia Eb. Fisch., Schäferh. & Kai Müll. (1 sp.)
        17. Graderia Benth. (4 spp.)
        18. Xylocalyx Balf. fil. (5 spp.)
        19. Baumia Engl. & Gilg (1 sp.)
        20. Pseudosopubia Engl. (3 spp.)
        21. Hiernia S. Moore (1 sp.)
      4. Subtribus Aeginetiinae Teryokhin
        1. Harveya Hook. (33 spp.)
        2. Hyobanche L. (10 spp.)
        3. Christisonia Gardner (23 spp.)
        4. Aeginetia L. (7 spp.)
      5. Subtribus Escobediinae ined.
        1. Buttonia McKen ex Benth. (2 spp.)
        2. Centranthera R. Br. (8 spp.)
        3. Alectra Thunb. (42 spp.)
        4. Pseudomelasma Eb. Fisch. (1 sp.)
        5. Gerardiina Engl. (2 spp.)
        6. Melasma Bergius (6 spp.)
        7. Escobedia Ruiz & Pav. (9 spp.)
        8. Velloziella Baill. (3 spp.)
        9. Physocalyx Pohl (3 spp.)
        10. Nothochilus Radlk. (1 sp.)
        11. Magdalenaea Brade (1 sp.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Orobanchaceae
Wikivrste imaju podatke o taksonu Orobanchaceae

Sinonimi[uredi | uredi kôd]

  • Buchneraceae Lilja
  • Aeginetiaceae Livera
  • Cyclocheilaceae Marais
  • Nesogenaceae Marais
  • Melampyraceae Rich. ex Hook. & Lindl.
  • Euphrasiaceae Martinov
  • Rhinanthaceae Vent.
  • Phelypaeaceae Horan.
  • Pedicularidaceae Juss.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ IUCN
  2. ↑ a b c d e f g h Britannica, pristupljeno 27. rujna 2023.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Volovotkovke&oldid=6770082"