Prijeđi na sadržaj

Vrhovno vijeće Škotskog obreda SAD, južna jurisdikcija

Izvor: Wikipedija
Vrhovno vijeće Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, Južna jurisdikcija SAD-a
Utemeljena svibanj 1801.
Mjesto osnivanja Charleston, Južna Karolina
Sjedište Washington
Lokacija Sjedinjene Američke Države[a]
Službena stranica scottishrite.org

Vrhovno vijeće Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, Južna jurisdikcija SAD-a (engl. Supreme Council, Ancient and Accepted Scottish Rite, Southern Jurisdiction, USA) prvo je i najstarije vrhovno vijeće Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, osnovano 1801. godine. Njegov službeni puni naziv glasi: Vrhovno vijeće (Matično vijeće svijeta) glavnog inspektora vitezova zapovjednika Hrama Salomonova trideset trećeg stupnja slobodnog zidarstva Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda južne jurisdikcije Sjedinjenih Američkih Država.[b] U svakodnevnoj uporabi često se koristi skraćeni naziv: Vrhovno vijeće 33°, Južna jurisdikcija (The Supreme Council, 33°, Southern Jurisdiction), ili jednostavno Majčinsko Vrhovno vijeće svijeta (Mother Supreme Council of the World).

Ono je najviše upravno tijelo Škotskog reda unutar svoje jurisdikcije i jedno je od četiri regularna i priznata vrhovna vijeća u Sjedinjenim Državama – uz Sjevernu jurisdikciju i dva vrhovna vijeća povezana s afroameričkim slobodnim zidarstvom.[1] Vrhovno vijeće Južne jurisdikcije tvrdi da su sva druga vrhovna vijeća i podređena tijela Škotskog reda proizašla iz njega, iako su neki stupnjevi Škotskog obreda postojali i prije njegova osnutka. Danas je ovo vijeće nadležno za 35 saveznih država SAD-a, dok preostalih 15 potpada pod Sjevernu jurisdikciju, koja djeluje kao neovisno tijelo.[2]

U Južnoj jurisdikciji, Vrhovno vijeće sastoji se od najviše 33 člana, poznatih kao aktivni članovi, a predvodi ih suvereni veliki zapovjednik (Sovereign Grand Commander).[3] Ostali članovi Vrhovnog vijeća nose titulu "suvereni veliki generalni inspektor" (Sovereign Grand Inspectors General), i svaki od njih vodi tijela Škotskog reda u svom orijentu (tj. saveznoj državi). Voditelji orijenata koji nisu članovi Vrhovnog vijeća nazivaju se namjesnici Vrhovnog vijeća (Deputies of the Supreme Council).[3]

Vrhovno vijeće Južne jurisdikcije sastaje se svake neparne godine u kolovozu u Kući Hrama (House of the Temple), službenom sjedištu u Washingtonu.[4] Tijekom tog sastanka, Dolina "Washington" izvodi 33. stupanj za one članove koji su izabrani da ga prime, kao i za one koji žele prisustvovati ceremoniji. U okviru tog tjedna održavaju se i zatvoreni sastanci između velikog zapovjednika i ostalih članova Vrhovnog vijeća, dok se petog dana sastanka organizira svečana javna ceremonija kojoj prisustvuju brojni slobodni zidari iz cijelog svijeta.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Središnjica Južne jurisdikcije u Washingtonu.
Sjedište Orijenta "Distrikt Columbia"
Hram u Santa Feu, Novi Meksiko
Hram u Mobileu, Alabama
Hram u Baltimoru, Maryland
Sjedište Orijenta "Oklahoma" u Guthrieu
Centar u Yanktonu, Južna Dakota

Osnivanje

[uredi | uredi kôd]

Vrhovno vijeće Škotskog reda osnovano je u svibnju 1801. godine u Shepheardovoj gostionici u Charlestonu, Južna Karolina.[5] Zanimljivo, upravo na toj lokaciji je još 1754. godine osnovana prva loža slobodnih zidara u toj saveznoj državi. Osnivači Škotskog reda, poznati kao "Jedanaestorica iz Charlestona" (The Eleven Gentlemen of Charleston), bili su ključne osobe u oblikovanju i širenju Drevnog i prihvaćenog Škotskog reda. Među njima su:[6][7]

  • John Mitchell (1741. – 1816.) – rođen u Irskoj, došao je u Ameriku u mladosti. Bio je zamjenik intendanta u Kontinentalnoj vojsci Trinaest kolonija. 2. travnja 1795. primio je povelju od Barenda Mosesa Spitzera kojim je ovlašten da kao zamjenik glavnog inspektora Reda osniva lože savršenstva i druga tijela. Postao je prvi veliki zapovjednik Vrhovnog vijeća.
  • Frederick Dalcho (1770. – 1836.) – liječnik, veteran Rata za neovisnost. Godine 1801. udružuje se s Isaacom Auldom. Bio je istaknuti govornik, autor prve edicije Ahiman Rezon, urednik Charleston Couriera, đakon i svećenik Episkopalne crkve.
  • Alexandre de Grasse (1765. – 1845.), poznat kao grof de Grasse-Tilly – sin slavnog francuskog admirala heroja američke revolucije. Bio je najmlađi među osnivačima i imenovan velikim zapovjednikom za Zapadnoindijske otoke. Nakon dolaska Napoleona, vratio se u Francusku, nastavio vojnu karijeru i širio slobodno zidarstvo u Europi.[8]
  • Jean-Baptiste Marie Delahogue (1744. – 1822.) – Parižanin koji je živio u Saint-Domingueu do revolucije; svekar grofa de Grassea, jedan od osnivača Lože "La Candeur" u Charlestonu.
  • Thomas Bartholemew Bowen (1742. – 1805.) – prvi veliki majstor ceremonija novog Vrhovnog vijeća. Bio je bojnik u Kontinentalnoj vojsci i po zanimanju tiskar.
  • Abraham Alexander (1743. – 1816.) – rođen u Londonu, doselio u Charleston 1771. Bio je Sefardski Židov, vrsni kaligraf i prvi veliki tajnik Vrhovnog vijeća.
  • Emanuel de la Motta (1760. – 1821.) – trgovac i aukcionar, također Sefardski Židov. Bio je član Lože "Friendship" i predan proučavanju židovske književnosti i slobodnog zidarstva.
  • Isaac Auld (1770. – 1826.) – ugledni liječnik i suradnik Dalchoa. Bio je čvrst u vjerskom uvjerenju kao kongregacionalist.
  • Israel de Lieben (1740. – 1807.) – rođen u Pragu, preselio se u SAD s 21 godinom. Bio je prvi veliki rizničar Vrhovnog vijeća. Smatran inteligentnim, liberalnim i velikodušnim, nazivan "židovom otvorenog uma".
  • Moses Clava Levy (1749. – 1839.) – rođen u Krakovu, bogati trgovac, poznat po svojoj darežljivosti i odanosti svojoj novoj domovini.
  • James Moultrie (1766. – 1836.) – jedini rođeni Južnokarolinac među osnivačima, po zanimanju liječnik. Albert Pike ga je opisao kao jednog od najuglednijih građana Južne Karoline.

Daljnje aktivnosti

[uredi | uredi kôd]

Godine 1813., jedan član Vrhovnog vijeća[9] osniva Vrhovno vijeće Sjeverne jurisdikcije SAD-a u New Yorku. 1823. godine, Vrhovno vijeće Južne jurisdikcije dodjeljuje nadležnost nad petnaest država istočno od Mississippija i sjeverno od rijeke Ohio novoosnovanom sjevernom vijeću.[5]

Godine 1870., sjedište Vrhovnog vijeća seli se u Washington, iako se "matično sjedište" i dalje simbolički smatra Charlestonom.[5] Godine 1911., Vrhovno vijeće započinje gradnju svog novog sjedišta u distriktu Columbia, zvanog "Kuća Hrama" (House of the Temple). Završena 1915. godine, ta zgrada i danas predstavlja središte Južne jurisdikcije Škotskog reda. U Kući Hrama počivaju i posmrtni ostaci Alberta Pikea, jednog od najvažnijih reformatora i pisaca u povijesti Škotskog reda.[4]

Filozofski tekstovi

[uredi | uredi kôd]

Jedan od najvažnijih filozofskih tekstova Južne jurisdikcije Škotskog reda je djelo Moral i dogma Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, koje je Albert Pike napisao 1871. godine.[10] Od tada pa sve do 1974., svakom novom članu Južne jurisdikcije uručivao se primjerak te knjige kao dio inicijacije. Nakon 1974., tu je ulogu preuzelo djelo Clausenovi komentari na Morale i dogmu (Clausen’s Commentaries on Morals and Dogma) koje je iste godine napisao tadašnji veliki zapovjednik Henry C. Clausen.[11] Kasnije, 1988., uvedena je nova knjiga pod nazivom Most prema svjetlu: revidirani standardni Pikeov ritual (A Bridge to Light: The Revised Standard Pike Ritual), autora Rexa Hutchensa.[12] Nakon prihvaćanja Revidiranog standardnog Pikeova rituala, Hutchensovo je djelo revidirano 2010. godine od strane Artura de Hoyosa, glavnog arhivara i povjesničara Škotskog reda. Danas se novim članovima Južne jurisdikcije prilikom pristupanja uručuju dva djela autora de Hoyosa, Škotski red: Ritualni monitor i vodič (Scottish Rite Ritual Monitor and Guide, 2007.,[13] rev. 2010.) te Moral i dogma: Komentirano izdanje (Morals and Dogma: Annotated Edition, 2011.),[14] koje uključuje suvremene komentare i objašnjenja izvornog Pikeova teksta.

Ustroj

[uredi | uredi kôd]

Nadležnost

[uredi | uredi kôd]
Nadležnost Južne jurisdikcije na području SAD-a.

Pod okriljem Vrhovnog vijeća Južne jurisdikcije djeluje 39 orijenata, od kojih njih 35 pokriva područja saveznih država SAD-a. Četiri orijenta nalaze se van SAD-a, i pokrivaju zemlje Japan, Južnu Koreju, Tajvan, Portoriko i Guam.[15]

Uprava

[uredi | uredi kôd]
Albert Pike bio je suvereni veliki zapovjednik od 1859. do 1891.
Kongresmen James D. Richardson (1843. – 1914.) bio je veliki zapovjednik od 1901. do 1914.

Na čelu Južne jurisdikcije Škotskog reda nalazi se dužnosnik s titulom suvereni veliki zapovjednik (Sovereign Grand Commander). Od osnutka Vrhovnog vijeća 1801. godine, ovu je dužnost obnašalo ukupno 21 osoba. Najduži mandat imali su Albert Pike i John H. Cowles, svaki u trajanju od 32 godine, što ih čini najistaknutijim vođama u povijesti ove jurisdikcije. Popis suverenih velikih zapovjednika redom uključuje sljedeće osobe:

  1. John Mitchell (1801. – 1816.)
  2. Frederick Dalcho (1816. – 1822.)
  3. Isaac Auld (1822. – 1826.)
  4. Moses Holbrook (1826. – 1844.)
  5. Jacob De La Motta (v.d., 1844. – 1845.)
  6. Alexander McDonald (1845. – 1846.)
  7. John H. Honour (1846. – 1858.)
  8. Charles M. Furman (v.d., 1858. – 1859.)
  9. Albert Pike (1859. – 1891.)
  10. James C. Batchelor (1892. – 1893.)
  11. Philip C. Tucker (1893. – 1895.)
  12. Thomas H. Caswell (1895. – 1900.)
  13. James D. Richardson (1901. – 1914.)
  14. George F. Moore (1914. – 1921.)
  15. John H. Cowles (1921. – 1953.)
  16. Thomas J. Harkms (1952. – 1955.)
  17. Luther S. Smith (1955. – 1969.)
  18. Henry C. Clausen (1969. – 1985.)
  19. C. Fred Kleinknecht (1985. – 2003.)
  20. Ronald A. Seale (2003. – 2019.)
  21. James D. Cole (od 2019.)

Struktura stupnjeva

[uredi | uredi kôd]

Prije nego što je Albert Pike postao član Južne jurisdikcije, stupnjevi bili su u vrlo osnovnom obliku – najčešće su sadržavali tek kratku povijest i legendu pojedinog stupnja, bez razvijenog rituala za njihovo izvođenje. Godine 1855., Vrhovno vijeće osnovalo je posebno povjerenstvo odbor za izradu i sastavljanje rituala za stupnjeve od 4. do 32. U odboru su bili: Albert Mackey, John H. Honour, William S. Rockwell, Claude P. Samory i Albert Pike. Iako ih je bilo pet, sav rad na ritualima odradio je upravo Pike, koji je tako postavio temelje suvremenog sustava Škotskog reda.

Danas se stupnjevi u Južnoj jurisdikciji dijele u četiri glavne skupine, loža savršenstva (od 4. do 14. stupnja), kapitel ružinog križa (od 15. do 18. stupnja), koncil kadoša (od 19. do 30. stupnja) i konzistorij (31. i 32. stupanj).[16] Nadahnuće pojedinih stupnjeva dolazi iz različitih izvora, i to njemački iluminizam i sudovi svetog Vehmea[c] (9. – 11. i 21. stupanj), hebrejsko i biblijsko podrijetlo (4. – 8. te 12. – 17.), stupnjevi povezani s Salomonovim hramom (19., 20., 23. – 27. i 29.) te alkemijski i rozenkrojcerski utjecaji (22. i 28. stupanj). Ova struktura i simbolika predstavljaju raznolik filozofski, povijesni i duhovni okvir, kroz koji kandidat napreduje prema dubljem razumijevanju slobodnog zidarstva.[13][14]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Južna jurisdikcija ima nadležnost u 35 od 51 savezne države, kao i Portoriku, Japanu i Južnoj Koreji.
  2. ↑ Na engleskom jeziku glasi: The Supreme Council (Mother Council of the World) of the Inspectors General Knights Commander of the House of the Temple of Solomon of the Thirty-third Degree of the Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry of the Southern Jurisdiction of the United States of America.
  3. ↑ Bratstvo Vehme ili Sveta Vehma (Vehmgericht) je u Vestfaliji u vrijeme kasnog srednjeg vijeka sijalo strah pozivajući se na Svetu Stolicu i Sveto Rimsko Carstvo. Jedini cilj Vehmgericht-a je da ih zamijeni pod krinkom provođenja reda i mira. Ovo društvo bilo je sastavljeno od sudaca i plemića i zasjedalo je u Dortmundu.[17]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Supreme Councils of North America. scottishritenmj.org (engleski). Pristupljeno 5. travnja 2025.
  2. ↑ FAQ What is the difference between the Scottish Rite, Northern Masonic Jurisdiction and the Scottish Rite, Southern Jurisdiction?. scottishritenmj.org (engleski). Pristupljeno 5. travnja 2025.
  3. 1 2 AASR SMJ - Leadership & Committees. scottishrite.org. en. Pristupljeno 5. travnja 2025.
  4. 1 2 History of the Temple. scottishrite.org (engleski). Pristupljeno 5. travnja 2025.
  5. 1 2 3 History of the Rite SMJ, USA. scottishrite.org (engleski). Pristupljeno 5. travnja 2025.
  6. ↑ Eleven Gentlemen of Charleston. srkc.org (engleski). Pristupljeno 5. travnja 2025.
  7. ↑ Harris, Ray Baker. 1959. The Eleven Gentlemen of Charleston; founders of the Supreme Council, mother council of the world, Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry (engleski). Supreme Council 33 Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry, So. Jurisdiction. Washington.
  8. ↑ Buta, Jack. The life and times of Alexandre Francois Auguste Comte de Grasse. One of the founders of the Ancient Accepted Scottish Rite. freemasons-freemasonry.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. prosinca 2025. Pristupljeno 5. travnja 2025.
  9. ↑ Kleinknecht, Joan. A Brief History Of The AULD Bible. pubs.royle.com (engleski). Pristupljeno 5. travnja 2025.
  10. ↑ Pike, Albert. 1871. Morals and Dogma of the Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry Prepared for the Supreme Council of the Thirty-third Degree for the Southern Jurisdiction of the United States and Published by Its Authority (engleski). Mas. Publishing Company. Charleston.
  11. ↑ Clausen, Henry C. 1974. Clausen's Commentaries on Morals and Dogma (engleski). Supreme Council, 33°, Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry, Southern Jurisdiction, U.S.A. ASIN B00005VM6P
  12. ↑ Hutchens, Rex R. 1988. A Bridge to Light (engleski). Published by The Supreme Council, Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry Southern Jurisdiction. Washington. ASIN B000OKR7MA
  13. 1 2 de Hoyos, Arturo. 2007. Scottish Rite Ritual Monitor and Guide (engleski). Supreme Council 33 Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry, So. Jurisdiction. Washington. ISBN 9780970874924
  14. 1 2 de Hoyos, Arturo. 2011. Albert Pike's Morals and Dogma: Annotated Edition (engleski). Supreme Council 33 SJ USA. Washington. ASIN B076BBHVP3. ISBN 978-0970874986
  15. ↑ List of Orients in the Scottish Rite, Southern Jurisdiction, U.S.A. scottishrite.org (engleski). Pristupljeno 5. travnja 2025.
  16. ↑ Frequently Asked Questions. scottishrite.org (engleski). Pristupljeno 2. travnja 2025.
  17. ↑ Tajna politička društva (1. dio). hu-benedikt.hr. 17. svibnja 2012. Pristupljeno 6. travnja 2025.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vrhovno_vijeće_Škotskog_obreda_SAD,_južna_jurisdikcija&oldid=7588484"