Vuk Vrhovac
| Vuk Vrhovac | |
 | |
| Rođenje | 13. studenoga 1903. Srijemski Karlovci |
|---|---|
| Smrt | 26. svibnja 1952. Zagreb |
| Polje | endokrinologija |
| Poznat po | proizvodnji inzulina |
| Portal o životopisima | |
Vuk Vrhovac (Srijemski Karlovci, 13. studenoga 1903. – Zagreb, 26. svibnja 1952.) bio je hrvatski liječnik, pionir dijabetologije i organizator domaće proizvodnje inzulina i jetrenih preparata.[1][2]
Klasičnu gimnaziju pohađao je u svom rodnom mjestu i Zagrebu. Nakon završetka studija na medicinskom fakultetu u Zagrebu, 1933. i 1934. godine kao pitomac Rockefellerove fondacije boravi u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i Austriji studirajući endokrinologiju i proizvodnju inzulina.
Radi na Sveučilištu u Torontu i Laboratoriju Connaught (mjesto otkrića prvog svjetskog inzulina 1921. godine od Bantinga). Također posjećuje ustanove u Montrealu, Bostonu, New Yorku, Philadelphiji, Washingtonu i Baltimoreu.
U Europi, radi na National Institut for Medical Researchu (King's College Hospital i University College Hospital) u Londonu i na Farmakoterapijskom institutu u Amsterdamu.
Na povratku u zemlju, radi na proizvodnji inzulina - koju je i osnovao. Bio je organizator i proizvođač prvog jugoslavenskog inzulina (1935. u sklopu Škole narodnog zdravlja i Centralnog higijenskog zavoda).
Kasnije organizira širu državnu proizvodnju inzulina u sklopu PLIBAH-a (današnja PLIVA). Inzulin je izoliran iz telećih žlijezda te potom kristaliziran (uz suradnju M.Piantanide i biokemičarke Marijane Hermann 1939. godine). Lijek se pojavlja na tržištu od 1940. godine pod imenom “Insulin-Zagreb” - biološki standardiziran po preporukama Liga Naroda (od 1941. Protamin-cink-insulin).[3]
Iste te godine (1940.), osnovao je Savjetovalište za dijabetičare, prvo u ovom dijelu Europe, koji se kasnije pretvara u Centar za dijabetes.
Od 1946. godine vodio je Zavod za kliničku endokrinologiju pri zagrebačkoj Klinici za unutrašnje bolesti.
Godine 1947. boravi u Švedskoj, Engleskoj i Švicarskoj radi studija kliničke endokrinologije (pitomac Svjetske zdravstvene organizacije).
Bio je izvanredni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, dopisni član JAZU, istaknuti predstavnik trezvenjačkoga pokreta. Publicirao je oko 20 naučnih radova, 14 popularno-medicinskih članaka, 3 popularno-medicinske knjige (Šećerna bolest i njezino liječenje, u 3 izdanja, Alkohol-nikotin i srce, Voće i voćne dijete u zdravlju i bolesti). Član uredništva nizozemskog časopisa "Excerpta medica".
Bavio se i prijevodima iz njemačkog (Anorganska kemija od C.Oppenheimera, Socijalna kultura od Forstera).
Spomen[uredi | uredi kôd]
- Njegovo ime nosi Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma u Zagrebu, referentni centar za dijabetes u Republici Hrvatskoj i suradna ustanova Svjetske zdravstvene organizacije.
- 1991. godine „Hrvatski model“ zaštite bolesnika od šećerne bolesti službeno je prihvaćen od Svjetske zdravstvene organizacije kao jedinstven model u Europi, sa Institutom Vuk Vrhovac kao referentnim centrom i modelom za uspostavu dijabetološke skrbi u drugim zemljama (doprinos dr. Zdenka Škrabala).[5][6]
- Ustanova je suosnivač Deklaracije svetog Vincenta 1989. godine, izdavač znanstveno-medicinskog časopisa "Diabetologia Croatica" od 1972. godine.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Metelgrad - Detalji o Autoru. library.foi.hr. Pristupljeno 1. veljače 2021.
- ↑ Vrhovac, Vuk | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 1. veljače 2021.
- ↑ Pliva d. d. | Hrvatska tehnička enciklopedija. tehnika.lzmk.hr. Pristupljeno 8. listopada 2022.
- ↑ VRHOVAC, Vuk. 1939. Šećerna bolest i njezino liječenje. Priručna knjiga za dijabetičare. Tipografija D.D... Zagreb:. CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
- ↑ Škrabalo Zdenko – HAZU. www.info.hazu.hr. Pristupljeno 30. rujna 2022.
- ↑ Sveučilišna klinika za dijabetes i endokrinologiju. www.kb-merkur.hr. Pristupljeno 30. rujna 2022.